– Velika fudbalska takmičenja, poput Svjetskog fudbalskog prvenstva koje se trenutno održava u Kanadi, SAD-u i Meksiku, tradicionalno povećavaju interesovanje za sportsko klađenje. Dok milioni navijača prate utakmice i navijaju za svoje favorite, raste i broj uplata u kladionicama.
Prema procjenama zasnovanim na podacima Poreske uprave, u Hrvatskoj godišnje uplate u klađenje iznose oko 1,2 milijarde eura. Kada bi se taj iznos rasporedio na sve odrasle stanovnike Hrvatske, to bi odgovaralo iznosu od približno 380 eura godišnje po osobi, odnosno oko 32 eura mjesečno.
Fudbal pritom ima posebno važnu ulogu. Utakmice hrvatske reprezentacije redovno su među najgledanijim televizijskim sadržajima u državi. Prema izvještaju Hrvatske radiotelevizije, utakmica Hrvatske i Italije na Evropskom prvenstvu 2024. bila je najgledaniji televizijski prenos godine sa udjelom gledanosti od 76,7 odsto.
Dok navijači prate rezultate na terenu, industrija klađenja vodi sopstvenu utakmicu za njihovu pažnju. Iako su mogućnosti televizijskog oglašavanja ograničene, kladioničarske kuće i dalje su snažno prisutne kroz sportska sponzorstva, online oglašavanje i društvene mreže. Upravo za vrijeme velikih sportskih takmičenja njihova vidljivost je najveća.
Koliko je tržište poraslo pokazuje i zvanična statistika. Prema podacima Poreske uprave, ukupni prihodi države od poreza i naknada na igre na sreću u 2025. godini iznosili su 388,5 miliona eura, što je povećanje u odnosu na 354,2 miliona eura godinu ranije.
Velika takmičenja donose i rast klađenja
U Finaxu smatraju da ove brojke jasno pokazuju koliko je velik prostor za promjenu finansijskih navika građana.
„Klađenje se često predstavlja kao bezazlena zabava, posebno tokom velikih sportskih takmičenja. Međutim, kada pogledamo ukupne brojke, vidimo da se radi o gotovo 1,2 milijarde eura godišnje. To više nije pitanje jednog listića ili jedne utakmice, nego ozbiljnih iznosa koji odlaze iz kućnih budžeta“, kaže Emilio Gučec, finansijski analitičar Finaxa.
Sličan stav dijeli i jedan od najpoznatijih hrvatskih matematičara, Toni Milun. Prema njegovim riječima, ključni problem nije povremeno klađenje, već dugoročna navika koja stvara iluziju da se novac može uvećati bez stvaranja stvarne vrijednosti.
„Matematika je tu vrlo jasna. Da bi kladionice mogle da plate cijeli svoj sistem: zaposlene, režije, prostor i ostale troškove, te da povrh svega još dodatno zarade, neko mora biti na gubitku. To su svi građani koji se klade.”
Šta bi se dogodilo kada bi se isti novac ulagao?
Iz Finaxa ističu da isti iznos može imati potpuno drugačiji efekat ako se usmjeri ka dugoročnom ulaganju.
Milun dodatno pojašnjava: „U prosjeku, odrasla osoba u kladionice uplati 32 eura mjesečno, što je oko 11.500 eura tokom 30 godina. Da je taj novac redovno investirala, ta osoba bi uz prosječan prinos od osam odsto na kraju raspolagala sa više od 47.000 eura. Tu se lijepo vidi moć složenog kamatnog računa – uloženi novac s vremenom raste sve brže i brže.”
Riječ je o ilustrativnom izračunu koji služi za prikaz potencijala dugoročnog ulaganja i ne predstavlja garanciju budućih prinosa.
„Tokom prvenstava razgovara se o kvotama, favoritima i mogućim dobicima. Puno rjeđe razgovaramo o tome koliki bi kapital građani mogli stvoriti kada bi barem dio tog novca usmjerili ka dugoročnim ciljevima. Razlika između kratkoročnog uzbuđenja i dugoročnog ulaganja ne vidi se nakon jednog vikenda, ali nakon 20 ili 30 godina može biti ogromna“, zaključuje Gučec.
(Seebiz)
