Zvaničnici Evropske unije (EU) razrađuju plan reakcije u slučaju veće bankarske krize, i to se događa otprilike tri godine nakon što je Švajcarska morala da sprječava kolaps banke Credit Suisse, koju je na kraju preuzeo UBS.
Pitanje reakcije na krizu neke od velikih banaka problem je koji EU i dalje nije do kraja riješila gotovo dvije decenije nakon velike finansijske krize iz 2008. godine, uprkos tome što je postavljena regulativa kako bi akcionari i povjerioci mogli da apsorbuju gubitke banke koja propada.
Ipak, ostaje jaz koji javne finansije izlaže riziku da će morati da ubrizgavaju novac u slučaju neke naredne velike bankarske krize, a to je svakako noćna mora za mnoge evropske vlade čiji su budžeti ionako napregnuti zbog nekoliko različitih kriza u posljednjih nekoliko godina.
EU ionako sada nastoji da modernizuje ekonomiju, ulaže u odbranu i energetiku, pa bi joj posljednje što joj treba bio pad neke od velikih banaka kao što su Deutsche Bank, UniCredit ili BNP Paribas.
Evropska komisija je sada, umjesto da čeka moguću krizu, počela da razrađuje plan čiji je cilj da riješi takozvani “problem ponedjeljka ujutro”, kada banka u problemima nakon dramatičnog vikenda na papiru izađe solventna, ali bez stvarne gotovine koju štediše panično podižu, dok investitori odbijaju da uskoče.
“Nedostatak odgovarajućeg evropskog mehanizma ima za posljedicu postojanje rupa u okviru za upravljanje krizom, što podriva vjerodostojnost i povjerenje. Ta neizvjesnost stvara rizik za nacionalne budžete, cijelu ekonomiju EU-a i finansiranje prioriteta”, navodi se u dokumentu Evropske komisije koji je na uvid imao Politico.
Credit Suisse je jasan primjer kolike su količine novca potrebne da se banka spasi kada povjerenje nestane. Švajcarske vlasti mobilisale su paket spašavanja vrijedan oko 260 milijardi franaka 2023. godine, što je otprilike trećina švajcarskog bruto domaćeg proizvoda u to vrijeme, kako bi održale Credit Suisse na površini do ulaska UBS-a.
EU ne može kopirati švajcarski primjer jer nema jedinstveno ministarstvo finansija koje može da uskoči.
Posljednjih godina osmišljena su pravila prema kojima banke moraju graditi zaštitne slojeve koje vlasti mogu koristiti za stabilizaciju banke u problemima, a postoji i rezerva od 81 milijardu eura koju nadzire evropski Jedinstveni sanacioni odbor (SRB), koji je dio bankarske unije zemalja eurozone.
Međutim, sve to može biti nedovoljno ako banka u krizi ne može doći do dovoljno gotovine za nastavak poslovanja.
Evropska centralna banka takođe ne može jednostavno štampati novac kako bi se apsorbovali gubici koji pripadaju određenoj vladi ili banci.
Brisel sada konsultuje i stručnjake ECB-a, SRB-a i Evropskog stabilizacionog mehanizma (ESM), a vrlo vjerovatno će ova tema doći na nivo razgovora među ministrima finansija zemalja članica tek naredne godine.
U međuvremenu, Evropska komisija radi i na strategiji jačanja konkurentnosti evropskih banaka na globalnom nivou.
U ovom trenutku ideja Brisela je da ECB za početak omogući početnu finansijsku injekciju banci u problemima, a kao kolateral bi banka izdala posebnu obveznicu za koju garantuje SRB.
Ako banka ipak propadne, što bi obveznicu učinilo bezvrijednom, SRB bi iskoristio rezerve od 81 milijardu eura za vraćanje novca ECB-u. Međutim, ako to ne bi bilo dovoljno, SRB bi mogao tražiti pozajmicu iz bankarskog sektora ili posegnuti za novcem za spašavanje banaka u okviru ESM-a.
Ipak, treba reći da sporazum o tom fondu ESM-a još nije ratifikovala Italija, tako da još nije operativan, prenose Financije.hr)
Ako ni sve to ne bi bilo dovoljno, teret bi pao na vladu zemlje čija je banka u pitanju, pri čemu bi, u slučaju da nema dovoljno gotovine, ta vlada mogla tražiti zajam od ESM-a.
Nijedna od institucija za sada nije željela da komentariše predlog.
