Iranski rat iznenada je pretvorio ono što je počelo kao godina prekomjerne ponude na globalnim tržištima nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG) u najgori poremećaj u snabdijevanju naftom i gasom u istoriji.
Tri mjeseca nakon što su 28. februara počeli američko-izraelski napadi na Iran, svijet je već izgubio milijardu barela sirove nafte, cijene nafte i gasa pronašle su novi, mnogo viši prag i gotovo svakodnevno padaju uz veliku volatilnost, trgovačke rute su se promijenile, a cijene tankera su naglo porasle. U Aziji se javlja stvarna nestašica u snabdijevanju, dok globalne zalihe sirove nafte i goriva padaju, što sugeriše da bi tržište nafte uskoro moglo iscrpiti rezerve koje su tokom velike krize snabdijevanja sprječavale rast cijena na 150 dolara i više.
Kako je Hormuški moreuz gotovo zatvoren, a promet kroz usko grlo, kojim prolazi 20 odsto globalnog snabdijevanja naftom i LNG-om, pao za oko 90 odsto, bliskoistočni proizvođači nafte brzo su bili prisiljeni da smanje proizvodnju jer su se skladišni kapaciteti punili. Više od 10 miliona barela sirove nafte dnevno izbrisano je iz globalne dnevne proizvodnje, što je količina koju nijedno povećanje snabdijevanja iz drugih djelova svijeta nije moglo nadoknaditi.
Količine LNG-a iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) takođe su bile blokirane, dok je Katar obustavio proizvodnju LNG-a već 2. marta. Katar je kasnije u martu obavijestio da se njegov izvozni kapacitet LNG-a možda neće vratiti na predratni nivo do pet godina zbog štete od iranskih raketnih napada na kompleks Ras Laffan, najveće svjetsko postrojenje za ukapljivanje.
Svijet je sada izgubio milijardu barela sirove nafte i kondenzata, pokazali su podaci Kplera. Zaključno sa 22. majem, kumulativni gubici sirove nafte i kondenzata na Bliskom istoku dostigli su 961 milion barela, a granica od milijardu barela premašena je do kraja maja. Potpune obustave proizvodnje takođe su se malo povećale, a vjerovatno je da je prošle sedmice obustavljeno dodatnih 100.000 barela dnevno zbog kontinuiranog pritiska u Iraku i Saudijskoj Arabiji.
Na Bliskom istoku „dolazi sezonski veća tražnja, što bi moglo postepeno podstaći regionalnu ponudu kako bi se zadovoljila tražnja, iako bi ekonomska realnost u regionu mogla izazvati i određeno organsko uništavanje tražnje, ograničavajući svako ljetnje marginalno povećanje nivoa proizvodnje“, napisao je prošle sedmice Naveen Das iz Kplera.
Usred masovnih poremećaja u snabdijevanju, zalihe se smanjuju sve bržim tempom, uključujući i Sjedinjene Američke Države. Izuzev Kine, koja je u protekloj godini akumulirala velike rezerve od više od 1,2 milijarde barela, ostatak svijeta bilježi ubrzano smanjenje zaliha na kopnu.
Globalne zalihe pale su početkom maja tempom od nešto više od 1,5 miliona barela dnevno. Ta stopa pada sada je skočila na gotovo 1,7 miliona barela dnevno, pokazali su podaci Kplera, što sugeriše da bi moglo doći do daljeg rasta cijena.
Cijene i rute prevoza takođe su se temeljno promijenile. Saudijska Arabija, vodeći svjetski izvoznik sirove nafte, isporučuje naftu iz svoje luke Janbu na Crvenom moru, zaobilazeći Hormuški moreuz, dok UAE jača i planira dodatno da poveća svoje kapacitete izvan moreuza novim naftovodom do Fudžaire.
Prijetnje tankerima koji prolaze kroz Hormuški moreuz dovele su do promjene u ponašanju brodara. Plovidba sa isključenim AIS transponderima, koja je do sada uglavnom bila povezana sa brodovima uključenim u prevoz iranske nafte pod sankcijama, sve češće se koristi i u redovnom komercijalnom prometu. Prema podacima kompanije Vortexa, takvu praksu sada primjenjuju i brodovi koji prevoze nesankcionisanu naftu i drugu robu koja prolazi kroz ovaj ključni pomorski prolaz.
Brodovi koji i dalje prolaze kroz Hormuški moreuz sve češće to čine uz povećane bezbjednosne rizike. Prema Claire Jungman, direktorici Odjeljenja za pomorski rizik i obavještajne podatke u Vortexi, smanjena vidljivost AIS podataka u tom području više nije povezana isključivo sa izbjegavanjem sankcija. Ona je postala širi odgovor brodarskih kompanija na rastući rizik od sukoba, operativnu neizvjesnost i potrebu da se isporuke energenata nastave kroz jedno od najvažnijih svjetskih energetskih čvorišta.
Smanjena vidljivost AIS podataka za brodove koji prevoze naftne derivate, LPG i LNG otežava praćenje tokova energije. Zbog toga raste neizvjesnost oko snabdijevanja rafinerija, dostupnosti proizvoda, nivoa zaliha u pojedinim regionima i stvarne tražnje na tržištima na koja teret stiže.
(Izvor: Financije.hr)
