Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da će sporazum sa Iranom biti ili „odličan i vrijedan truda“ ili ga uopšte neće biti.
„Ne sklapam sporazume poput katastrofalnog nuklearnog sporazuma koji je ispregovarala administracija Baraka Obame. Smijem se svim glupim demokratama i republikancima koji samo po imenu ne znaju ništa o potencijalnom sporazumu sa Iranom. Postoje stvari koje još nijesu ni ispregovarane sa Iranom“, poručio je Trump.
Tri mjeseca rata
Njegove izjave dodatno su izazvale zabunu u međunarodnoj javnosti, budući da često mijenja stavove o situaciji na Bliskom istoku – od optimističnih najava brzog kraja sukoba do oštrih poruka o mogućoj eskalaciji i uništenju Irana.
Američki predsjednik naložio je svojim predstavnicima da ne žure sa sporazumom, naglašavajući da je „vrijeme na strani SAD“. Poručio je da pregovori neće biti završeni dok se ne ispune svi američki uslovi, uključujući sprečavanje Irana da razvije ili nabavi nuklearno oružje. Najavio je i održavanje pomorske blokade do konačnog dogovora.
S druge strane, američki državni sekretar Marko Rubio izrazio je oprezni optimizam, navodeći da se SAD približavaju praktičnom sporazumu koji bi mogao biti potpisan u kratkom roku, ali je upozorio da vojna opcija ostaje alternativa ukoliko pregovori propadnu. Pakistanski premijer takođe je istakao značajan napredak u razgovorima.
Sa iranske strane ton je znatno uzdržaniji. Portparol Ministarstva spoljnih poslova Ismail Baghaei poručio je da je, iako je ostvaren napredak u pojedinim pitanjima, teško predvidjeti brzo potpisivanje sporazuma. Naglasio je da su pregovori trenutno usmjereni na okončanje rata, a ne na nuklearni program, te upozorio da promjenljiva politika SAD predstavlja ozbiljnu prepreku.
Iranski predsjednik poručio je da Iran neće podleći pritisku i da će svoja prava pokušati da ostvari kroz pregovore bez ustupaka koji bi ugrozili suverenitet zemlje.
Mir je, dakle, na dohvat ruke, što je prije svega dobra vijest za civilno stanovništvo, ali za predsjednika Trumpa predstavlja težak politički poraz. Tri mjeseca od početka rata navršila su se 28. maja. Od tada se kriza iz Ormuskog moreuza preliva na globalna tržišta i monetarne politike najvećih svjetskih ekonomija.
"/>Investitori i centralne banke u SAD, Japanu i Evropi pokušavaju da procijene da li je rast cijena posljedica kratkotrajnog naftnog šoka ili početak šire inflatorne spirale koja bi mogla ponovo otvoriti pitanje povećanja kamatnih stopa i usporiti globalni privredni rast.
Troškovi rata rastu
U SAD je pažnja usmjerena na indeks PCE, preferiranu mjeru inflacije američkih Federalnih rezervi, uz očekivanja da bi bazna inflacija mogla porasti na 3,4 odsto, što bi bio najviši nivo od sredine 2023. godine. To stvara dodatni pritisak na monetarnu politiku i otežava planove za eventualno smanjenje kamatnih stopa.
U Japanu kriza dodatno razotkriva zavisnost industrije od uvoza energije, dok pad povjerenja potrošača pojačava pritisak na centralnu banku da nastavi sa zaoštravanjem monetarne politike. U Evropi se očekuju podaci o inflaciji u Njemačkoj, koja se kreće oko 2,9 odsto i približava se granici od tri odsto, što povećava očekivanja mogućeg novog rasta kamatnih stopa u eurozoni.
Sjedinjene Države su od početka rata, 28. februara, izgubile 13 vojnika. Prema podacima organizacije za ljudska prava HRAI, u ratu je poginulo oko 1.700 civila, uključujući 254 djece.
Troškovi za SAD procjenjuju se na 29 milijardi dolara, odnosno oko 24,6 milijardi eura, prema podacima zvaničnika Pentagona.
Prema pisanju The Hilla, najmanje 42 vojna aviona američkog ratnog vazduhoplovstva su oštećena, od čega je većina izgubljena i više nije operativna. Najmanje dva borbena aviona su uništena, a tri teško oštećena. Obaranje aviona tipa McDonnell Douglas F-15 Eagle početkom aprila izazvalo je međunarodnu pažnju, a spasavanje jednog člana posade opisano je kao izuzetno skupa i zahtjevna operacija.
Izvor: Poslovni dnevnik
