Globalne zalihe nafte približavaju se kritičnim nivoima, a energetski analitičari upozoravaju da bi Evropa već ovog ljeta mogla osjetiti ozbiljan pritisak na snabdijevanje gorivom i rast cijena energenata.
Problem više nije samo cijena barela. Sve više postaje pitanje koliko je nafte zaista dostupno tržištu u trenutku kada rat s Iranom i poremećaji u Hormuškom moreuzu destabilizuju globalne energetske tokove.
Upravo je na to upozorio Jeff Currie, glavni strateg za energetiku investicione kompanije The Carlyle Group, koji tvrdi da se Azija već nalazi blizu minimalnih operativnih nivoa zaliha nafte, dok bi Evropa mogla biti sljedeća.
Prema njegovim riječima, tržište je pod pritiskom još od početka rata s Iranom i poremećaja transporta kroz Hormuški moreuz — jedan od najvažnijih energetskih koridora na svijetu.
Zašto zvanične zalihe mogu stvarati lažni osjećaj sigurnosti
Na papiru, globalne zalihe nafte još uvijek izgledaju relativno stabilno.
Međutim, energetska industrija razlikuje ukupne zalihe i tzv. minimalne operativne nivoe — količine koje moraju ostati u sistemu kako bi cjevovodi, terminali i skladišta mogli sigurno funkcionisati.
Drugim riječima, dio nafte tehnički postoji, ali nije zaista dostupan tržištu.
To je razlog zbog kojeg su pojedini derivati već počeli pokazivati znakove ozbiljnog poremećaja.
Currie upozorava da su cijene dizela naglo skočile i da su u pojedinim trenucima postale skuplje čak i od avionskog goriva. Takva inverzija obično signalizira da logistički i industrijski sistemi počinju osjećati nestašice.
Za poslovni sektor to je mnogo važnije od same cijene benzina.
Dizel je gorivo globalne ekonomije. On pokreće kamionski transport, industriju, poljoprivredu, brodove i veliki dio evropske logistike. Kada dizel postane problem, inflatorni pritisci vrlo brzo prelaze na cijeli lanac snabdijevanja, prenosi Financa.ba.
Evropa trenutno živi od američkih rezervi
Jedan od najzanimljivijih dijelova Curriejevog upozorenja odnosi se na Evropu.
Prema njegovoj analizi, evropsko tržište trenutno izgleda stabilnije uglavnom zato što se američke strateške rezerve izvoze prema Evropi.
Međutim, taj model ima ograničen rok trajanja.
Sjedinjene Države posljednjih mjeseci koriste dio nafte iz strateških rezervi SAD-a kako bi ublažile globalni pritisak na tržište. Dio tih količina završava upravo u Evropi, stvarajući privremeni osjećaj sigurnosti.
Problem je što se istovremeno američke zalihe smanjuju.
Currie zato upozorava da bi Evropa u roku od nekoliko sedmica mogla početi osjećati isti pritisak koji je već vidljiv u Aziji, posebno tokom ljetnje sezone povećane potrošnje goriva.
To dodatno pojačava zabrinutost Međunarodne agencije za energiju, čiji je direktor Fatih Birol prošle sedmice upozorio da bi tržište tokom jula i avgusta moglo ući u “crvenu zonu” ako se izvoz s Bliskog istoka uskoro ne stabilizuje.
Energetski šok više nije samo geopolitički problem
Ono što ovu situaciju čini posebno opasnom jeste činjenica da se energetski rizik sada direktno preliva na poslovne modele kompanija.
Posljednjih godina tržišta su se navikla na ideju da se energetske krize mogu relativno brzo amortizovati monetarnim politikama, subvencijama ili kratkoročnim intervencijama država.
Međutim, fizički nedostatak energenata funkcioniše drugačije.
Currie odbacuje prijedloge poput privremenog ukidanja američkog poreza na gorivo jer, kako tvrdi, takve mjere ne povećavaju stvarnu količinu dostupne nafte.
“Jedini način rješavanja problema je povećanje dostupnosti molekula”, poručio je za CNBC, aludirajući na fizičko snabdijevanje energijom.
To je ključna poruka i za evropske kompanije.
Jer u trenutku kada globalne zalihe padnu prenisko, tržište više ne reaguje linearno. Tada rast cijena postaje eksplozivan, volatilnost raste, a lanci snabdijevanja ulaze u stanje nepredvidivosti.
Hormuški moreuz postaje najvažnija tačka globalne ekonomije
U središtu cijele priče ostaje Hormuški moreuz.
Kroz taj uski pomorski koridor prolazi približno petina svjetske trgovine naftom. Svaki ozbiljniji poremećaj saobraćaja trenutno se reflektuje na cijeli energetski sistem.
Dodatni problem je politička dinamika između Vašingtona i Teherana.
Američki predsjednik Donald Trump tokom vikenda je poručio svom timu da ne žuri s dogovorom s Iranom oko završetka rata i ponovnog otvaranja Hormuškog moreuza.
Prema Currieju, upravo vrijeme trenutno radi u korist Irana.
Kako globalne zalihe padaju, pregovaračka pozicija Teherana postaje snažnija jer tržište postaje sve osjetljivije na svaki dodatni poremećaj snabdijevanja.
