Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) objavili su kako od 1. maja više nisu u članstvu grupa OPEC i OPEC+. To je značajan udarac kartelu zemalja proizvođača nafte koje efikasno kontrolišu globalno tržište nafte postavljanjem kvota za snabdijevanje svojih članica. Odluka dolazi nakon što ih je takođe član OPEC-a, Iran, napao raketama i dronovima, a istovremeno im je onemogućio izvoz nafte kroz Hormuški moreuz.

Veliki udarac za OPEC

Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) osnovana je 1960. kako bi “koordinirala i ujedinila naftne politike među zemljama članicama”. OPEC je imao pet osnivačica – Iran, Irak, Kuvajt, Saudijsku Arabiju i Venecuelu – i tokom godina je narastao na sadašnju grupu od dvanaest zemalja. UAE su se pridružili njihovim redovima 1967. Sada će napustiti grupu 1. maja.

Pridružuju se nekoliko drugih zemalja koje su napustile grupu tokom godina, uključujući Katar (2019.) i Angolu (2024.). UAE takođe napušta OPEC+, grupu od 10 zemalja nečlanica – uključujući Rusiju, Meksiko i Oman – koje sarađuju s OPEC-om na koordinaciji snabdijevanja. Izvorno sjedište OPEC-a bilo je u Ženevi, švajcarskom gradu u kojem sjedište ima i Međunarodni Crveni krst. Godine 1965. sjedište OPEC-a premješteno je u Beč, glavni grad Austrije. OPEC nije jedina velika međunarodna organizacija sa sjedištem u Beču, jer ondje sjedište imaju i Međunarodna agencija za atomsku energiju, Ured UN-a za droge i kriminal, Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OESS), kao i značajan broj drugih. Države članice OPEC-a zajedno posjeduju više od 80 odsto svjetskih zaliha sirove nafte. U pozadini osnivanja OPEC-a bilo je suprotstavljanje ogromnoj moći Međunarodnog naftnog kartela, koji je 1928. okupio najjače svjetske naftne kompanije (Exxon, Texaco, Standard Oil, Mobil Oil, Gulf Oil, British Petroleum, Shell) koje su diktirale cijene nafte na tržištu. Kartel je, kontinuirano kršeći koncesije, proizvodio veće količine nafte od potražnje na svjetskom tržištu pa je time održavao niske cijene. Broj članica varirao je tokom godina. Uz pet osnivača, uključuje Alžir, Ekvatorijalnu Gvineju, Gabon, Libiju, Nigeriju i Republiku Kongo.

Godine 2016, kada su cijene nafte bile posebno niske, OPEC se udružio s deset drugih proizvođača nafte, uključujući Rusiju, kako bi stvorio širi savez OPEC+. OPEC je danas manje važan za svjetska tržišta nafte nego što je bio 1970-ih, jer sada drži manji udio međunarodno trgovane nafte. Nafta je takođe manje važna za svjetsku ekonomiju. Od 2025. OPEC je proizvodio 36,7% globalne sirove nafte – što je pad u odnosu na više od polovine (52,5%) 1973, prema njegovim podacima. Zemlje koje nijesu članice OPEC-a, poput SAD-a, Kanade i Brazila, preuzele su dio njegovog smanjenog udjela, kaže Carulli iz Quilter Cheviota. Globalno, SAD je glavni proizvođač nafte – i to je od 2018. – proizvodeći 13,6 miliona barela dnevno prošle godine. Rusija – članica OPEC+, takođe je ključni igrač – 2025. bila je drugi najveći proizvođač sirove nafte s 9,1 milion barela dnevno.

Što će biti s ADNOC-om?

Odluka UAE-a da napusti OPEC predstavlja veliki udarac za tu grupu. Trenutno je treći najveći proizvođač iza Saudijske Arabije i Iraka. Ima kapacitet proizvodnje gotovo 4,9 miliona barela nafte dnevno, iako je stvarna proizvodnja ostala ispod te razine zbog OPEC-ovih kvota.

UAE su odlučili izaći iz OPEC-a nakon sveobuhvatnog pregleda svoje proizvodnje i budućih kapaciteta. Vjeruju da je napuštanje OPEC-a u njihovom najboljem nacionalnom interesu. Zemlja planira djelovati odgovorno postepenim uvođenjem novih proizvodnih kapaciteta u skladu s potražnjom i tržišnim uslovima. Međutim, taj će potez skinuti lisice s naftne industrije UAE-a, omogućujući zemlji da poveća proizvodnju kako smatra prikladnim. To bi u budućnosti moglo izvršiti određeni pritisak na smanjenje cijena nafte jer OPEC više neće imati uticaja na količinu nafte koju UAE proizvodi. UAE, putem svoje nacionalne naftne kompanije ADNOC ulaže velika sredstva u povećanje proizvodnih kapaciteta. Postavili su cilj dostići 5 miliona barela dnevno do 2027, tri godine prije početnog cilja. Zemlja vjeruje da bi mogla povećati proizvodnju na 6 miliona barela dnevno ako tržište bude zahtijevalo veću proizvodnju. To bi bilo oko 6% ukupne globalne potražnje, što bi UAE učinilo četvrtim najvećim svjetskim proizvođačem iza SAD-a, Saudijske Arabije i Rusije.

UAE i ADNOC ne djeluju sami. Partneri su s nekoliko vodećih globalnih energetskih kompanija. Primjerice, ExxonMobil (NYSE: XOM) jedan je od najvećih američkih investitora u zemlji, kroz zajednička ulaganja s ADNOC-om i drugima. Exxonova imovina u UAE-u i Kataru trenutno čini 20 odsto njegovih globalnih proizvodnih kapaciteta. To je bio problem ove godine jer su poremećaji u snabdijevanju zbog rata uticali na proizvodnju u prvom tromjesečju za 6 odsto. No, Exxon bi mogao imati koristi od odluke UAE da napusti OPEC, jer bi mogao povećati proizvodnju kako bi podržao ADNOC i druge partnere.

Što izlazak donosi Emiratima?

U saopštenju agencije navodi se kako je odluka uslijedila nakon analize “sadašnjih i budućih kapaciteta” UAE-a te je “utemeljena na našem nacionalnom interesu i predanosti da efikasno doprinesemo zadovoljavanju hitnih potreba tržišta”. Izlazak iz OPEC-a, čiji je član od 1967, omogućiće Emiratima – jednom od tri najveća proizvođača u kartelu – da se oslobode nametnutih ograničenja proizvodnje. Robin Mills, izvršni direktor konsultantske kompanije QamarEnergy iz Dubaija, pojasnio je za CNN da su kvote OPEC-a nedavno ograničavale UAE na 3,2 miliona barela dnevno, dok stvarni kapacitet zemlje iznosi gotovo 5 miliona barela dnevno.

Kakav će biti uticaj na tržišta?

Posljedice povećane proizvodnje nafte iz UAE-a na globalna energetska tržišta kratkoročno će vjerovatno biti ograničene, s obzirom na to da je Hormuški moreuz i dalje uglavnom zatvoren. Kroz taj moreuz u normalnim okolnostima prolazi veliki dio nafte i prirodnog gasa koje izvoze zalivski proizvođači.

“Ipak, to sugeriše da će globalne zalihe biti veće nego što bi inače bile jednom kada se Hormuški moreuz ponovno otvori”, napisao je u bilješci David Oxley, glavni ekonomista za klimu i sirovine u konsultantskoj kompaniji Capital Economics. “Šira slika je da UAE jedva čeka ispumpavati više nafte”, dodao je, ističući kako je zemlja posljednjih godina značajno ulagala u proširenje proizvodnih kapaciteta. Analitičari odluku Emirata opisuju kao težak udarac za OPEC, a naročito za faktičkog lidera grupe izvoznica nafte, Saudijsku Arabiju.

“To je prije svega politička poruka, a ne ekonomska”, kaže za Deutsche Welle Marc Ayoub, energetski stručnjak iz Instituta Tahrir. “To pokazuje da Emirati nijesu zadovoljni vođstvom OPEC-a. To je poruka Saudijskoj Arabiji i pokazatelj stanja saudijsko-emiratskih odnosa, bilo na političkom ili ekonomskom nivou, kada je riječ o energetskim pitanjima.” Između dvije važne zemlje Persijskog zaliva već duže vrijeme postoje nesuglasice oko odnosa prema Iranu i drugim regionalnim sukobima, primjerice u Jemenu i Sudanu. Izlazak dugogodišnje članice kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati iz grupe zemalja izvoznica nafte mogao bi dodatno oslabiti tu organizaciju. “To remeti jednačinu”, kaže Nehad Issmail, energetski analitičar katarske televizije Al Araby TV. “Time se stvara novi nivo problema povezanih s Hormuškim moreuzom, naftom iz Persijskog zaliva i situacijom u Iranu. Iznenadni izlazak u ovom kritičnom trenutku – u trenutku koji se, s obzirom na opasnu geopolitičku situaciju u regionu, čini neprimjerenim”, dodaje Issmail. Emirati su član OPEC-a bili još od 1967. – čak četiri godine prije vlastitog osnivanja kao države. Uz Saudijsku Arabiju i Kuvajt, u posljednje su vrijeme smatrani najvažnijim akterom među 12 članica. Prema Ayoubu, posljedice izlaska ponajprije će se osjetiti dugoročno: “Kratkoročno, to nema veliki efekat na tržišta jer je Hormuški moreuz zatvoren. No u budućnosti, kada se izvoz normalizuje, UAE bi mogao bez ikakvih ograničenja plasirati više barela na tržište.” To bi moglo razveseliti SAD: izlazak iz OPEC-a smatra se uspjehom za američkog predsjednika Donald Trump, koji je više puta kritikovao organizaciju i optuživao da “dere kožu” svijetu vještačkim podizanjem cijena nafte. Trump je vojnu podršku državama Persijskog zaliva povezivao s cijenama nafte i tvrdio da se SAD iskorištava. Emirati se smatraju bliskim saveznicima SAD-a i potpisnici su Abrahamovih sporazuma kojima su normalizovali odnose s Izraelom.

UAE i manjak podrške susjeda

U posljednjim sedmicama Emirati su zbog toga postali meta Irana: nakon izbijanja rata SAD-a i Izraela protiv Teherana, Dubai i Abu Dhabi bili su izloženi masovnim napadima iranskih dronova i projektila, s razornim ekonomskim posljedicama za UAE koji se smatra ekonomskim i turističkim središtem Persijskog zaliva. Čini se da se Emirati u ovoj krizi osjećaju nedovoljno podržanima od susjednih zemalja. Diplomatski savjetnik predsjednika UAE-a Anwar Gargash početkom prošle sedmice otvoreno je kritikovao to što su se zemlje Vijeća za saradnju u Zalivu međusobno pomagale samo logistički, ali ne i šire.

“Godine 2000. potpisali smo zajednički odbrambeni sporazum”, rekao je Gargash. “A sada moramo konstatovati da je držanje zemalja Vijeća za saradnju u Zalivu – iako je tačno da su se logistički podržavale – s političkog i vojnog stanovišta bilo istorijski gledano najslabije”, dodao je. Izlaskom iz OPEC-a Emirati vjerovatno dodatno pokazuju da se okreću američkom predsjedniku Trumpu – i to njegovim stilom: bez obzira na dugogodišnje saveznike i multilateralne organizacije, stavljaju vlastite interese u prvi plan. Možda i zato što od SAD-a očekuju veću zaštitu. A to je težak udarac za neposrednog susjeda, inače izuzetno moćnu Saudijsku Arabiju na Persijskom zalivu. Izlazak UAE-a iz članstva mogao bi utrti put drugim nezadovoljnicima saudijsko-ruske dominacije.

“Ako je ikada bilo vrijeme za odlazak, sada je to vrijeme. Možda ćete vidjeti i Kazahstan kako odlazi. To je još jedan veliki proizvođač koji želi rasti”, rekao je CNN-u Robin Mills, izvršni direktor konsultantske kompanije Qamar Energy sa sjedištem u Dubaiju. Wall Street Journal urednički komentar zaključuje riječima: “Ako je izlazak UAE-a znak, OPEC bi se mogao raspasti pod teretom konkurencije.”

Suhail Muhamed al-Mazruej, ministar energetike UAE-a, u odgovoru na novinarsko pitanje rekao je da je odluka donesena “nakon pažljivog razmatranja energetske strategije”, bez konsultacija s ijednom zemljom. Odnosi Irana i UAE-a su loši, pogoršani tokom ove krize. Budući da je riječ o Bliskom istoku, ostavio bih određeni prostor, mali, oko 15 odsto, mogućnost da UAE iskoristi svoju kritiku GCC-a radi dogovora s Iranom o propuštanju njegovih brodova kroz Hormuz. SAD je najavio dugu blokadu, UAE možda nađe rješenje za izvoz. Ako ide u Kinu, razlog više da ga Teheran odobri.

Istorijski poremećaj

Izlazak Emirata iz OPEC-a tek je jedan u nizu događaja koji je izazvao tektonske poremećaje na tržištima nafte koji su se dogodili od početka američkog rata protiv Irana krajem februara. Iranski rat izazvao je jedan od najvećih poremećaja u fizičkom snabdijevanju naftom u modernoj istoriji. Iako bi deeskalacija mogla ublažiti neke geopolitičke premije rizika, šteta na proizvodnji, izvozu i logistici znači da se tržišta vjerovatno neće brzo vratiti u predratno stanje. Iako diplomatski napori za zaustavljanje iranskog rata ostaju krhki, sukob i dalje remeti energetska tržišta i pojačava geopolitički rizik. Američki predsjednik Donald Trump signalizirao je da će američka pomorska blokada iranskih luka ostati na snazi “dok se ne potpiše sporazum”. Iranski zvaničnici zauzeli su sličan restriktivan stav: rekli su da će Hormuški moreuz zasad ostati zatvoren za većinu komercijalnog prometa, pojačavajući zabrinutost da se čak ni postepeni diplomatski napredak možda neće pretočiti u brzu normalizaciju energetskih tokova.

Uporedni podaci otkrivaju proizvodnju sirove nafte u februaru i martu kod glavnih proizvođača u Zalivu, rangiranih prema apsolutnim gubicima u proizvodnji. Pokazuje se da je proizvodnja u martu gotovo 10 mb/d (ili 40%) niža od nivoa u februaru u cijelom regionu. Više od 60 dana nakon početka sukoba, više od pola milijarde barela sirove nafte i kondenzata nije uspjelo stići na globalno tržište, prema podacima Kplera i proračunima Reutersa. Potvrđujući ovo stanovište, glavni izvršni direktor Vitola Russell Hardy upozorio je da šteta povezana s ratom i produženo vrijeme ponovnog pokretanja znače da je globalno tržište nafte sada na putu da izgubi najmanje milijardu barela sirove nafte i naftnih derivata, čak i ako bi neprijateljstva odmah prestala. Indikacije ukazuju na to da se slika iz marta malo promijenila u aprilu. Iako se čini da se tempo pogoršanja usporio, postoje ograničeni dokazi o značajnom oporavku bilo nivoa proizvodnje ili izvoznih tokova.

Irak i Kuvajt posebno pogođeni

Obim gubitka naglašava ozbiljnost fizičkog šoka. Količine ove veličine nije lako nadoknaditi slobodnim kapacitetima ili zalihama, a njihovo odsustvo već je smanjilo ravnotežu na tržištima sirove nafte i rafiniranih proizvoda širom svijeta. Što je još važnije, oni predstavljaju strukturni prekid koji će nastaviti oblikovati energetska tržišta daleko izvan bilo kakvih naslova o kratkoročnom prekidu vatre, jer je potrebno vrijeme za oporavak proizvodnje, logistike i infrastrukture čak i u povoljnijem geopolitičkom scenariju. Doista, čak i ako neprijateljstva prestanu, neki gubici u proizvodnji mogli bi se pokazati trajnima, jer bi prekinute bušotine moglo biti teško ili neekonomično vratiti u pogon. Ono što razlikuje ovu epizodu jeste istovremeno suzbijanje višestrukih kanala snabdijevanja i neravnomjerna izloženost proizvođača. Nekoliko izvoznika iz Persijskog zaliva posluje znatno ispod normalnih nivoa, ali njihova sposobnost prilagođavanja varira. Irak i Kuvajt su posebno izloženi, s obzirom na njihovu veliku zavisnost o izvozu koji prolazi kroz Hormuški moreuz i nedostatak skalabilnih alternativnih ruta.

U aprilu 2026, prvi put u više od tri decenije, Kuvajt nije izvezao niti jedan barel sirove nafte, zbog blokade Hormuškog moreuza, prema specijalizovanoj stranici za praćenje pošiljki nafte TankerTrackers.com. Prema izvještajima, iako Kuvajt i dalje proizvodi naftu, koja se dijelom skladišti, a dijelom prerađuje u derivate, od kojih se neki izvoze, tokom aprila nije bilo izvoza sirove nafte, izvijestila je Al Jazeera.

Takva situacija nije zabilježena od kraja Zalivskog rata 1991, a posljedica je blokade Hormuškog moreuza, ključne rute za transport nafte iz regiona. Zbog pomorske blokade Hormuškog moreuza, koja je zaustavila transport nafte, državna kompanija “Kuwait Petroleum Corporation” bila je prisiljena produžiti stanje više sile na izvoz nafte 17. aprila.

Saudijska Arabija i UAE imaju koristi od ograničenih mogućnosti obilaznice putem naftovoda do Crvenog mora i Fujairaha u Omanskom zalivu, što ublažava – ali ne uklanja – njihovu ranjivost. Iran, u međuvremenu, nastavlja proizvoditi sirovu naftu, ali je američka pomorska blokada efikasno spriječila da na tržište plasira značajne količine, uklanjajući ono što bi inače mogao biti marginalni kompenzirajući izvor snabdijevanja da su sankcije ublažene. U tom kontekstu analitičari UniCredit Institutea vjeruju da će Brent pasti prema 90 USD/bbl do kraja 2026. jer premije rizika postepeno blijede. Vjerodostojna deeskalacija i trajni mirovni sporazum omogućili bi dalje smanjenje dijela geopolitičke premije rizika. No, to neće donijeti brzi povratak na predratne uslove. Čak i ako se napetosti smanje, cijene nafte vjerovatno će se približiti drugačijoj – i krhkijoj – ravnoteži nego prije rata. Istovremeno, stalni rizik od ponovne eskalacije i dugotrajnih poremećaja zadržava značajne rizike rasta.

Izvor: Poslovni dnevnik