Strah od scenarija koji ekonomisti nazivaju stagflacijom ponovo jača u eurozoni. Najnoviji podaci ukazuju na pogoršanje ekonomskog ambijenta – tokom aprila zabilježen je snažan pad ekonomskog povjerenja, dok rast cijena energenata i geopolitička neizvjesnost nakon sukoba u Iranu dodatno opterećuju i građane i kompanije.
Indeks ekonomskog raspoloženja pao je na 93 boda, sa 96,2 u martu, što je najniži nivo još od novembra 2020. godine. Pad povjerenja prisutan je među potrošačima, preduzećima i investitorima, što jasno ukazuje na sve izraženiji rizik usporavanja evropske ekonomije.
Evropa se ponovo suočava sa pritiskom rasta cijena energije. Prije samo nekoliko mjeseci očekivalo se smirivanje inflacije i postepeno popuštanje monetarne politike Evropska centralna banka. Međutim, novi energetski šok potpuno mijenja očekivanja.
Rast cijena nafte i gasa ne utiče samo na troškove domaćinstava, već direktno povećava cijene proizvodnje, transporta i finansiranja širom ekonomije. Time se energetski problem vrlo brzo preliva na ukupnu privredu.
Evropska komisija upozorava da su u aprilu pali i indeks ekonomskog sentimenta i indeks očekivanja zapošljavanja, pri čemu su oba pokazatelja sada znatno ispod dugoročnog prosjeka od 100 bodova. To znači da kompanije postaju opreznije kada je riječ o zapošljavanju, investicijama i planovima rasta.
Još veći razlog za zabrinutost nije sam pad povjerenja, već razlozi koji stoje iza njega. Inflaciona očekivanja potrošača značajno su porasla. U aprilu su dostigla 49,1 bod, u odnosu na 43,5 iz prethodnog mjeseca, što je najviši nivo još od proljeća 2022. godine, kada je Evropa bila pod snažnim uticajem posljedica Rat u Ukrajini.
To predstavlja ozbiljan izazov za Evropska centralna banka, jer inflacija nije samo pitanje trenutnih cijena, već i očekivanja građana o budućem kretanju cijena. Kada ljudi vjeruju da će inflacija trajati duže, mijenjaju svoje ponašanje – troše opreznije, odlažu veće kupovine, povećavaju pritisak na rast plata, a kompanije lakše podižu cijene. Upravo tada inflacija postaje otpornija i teže ju je obuzdati.
Prema posebnoj anketi Evropske centralne banke, očekivanja potrošača za inflaciju u narednih 12 mjeseci porasla su u martu na 4%, dok su mjesec ranije iznosila 2,5%. Riječ je o vrlo naglom skoku u kratkom periodu.
U takvom okruženju, rizik stagflacije u eurozoni ponovo postaje realan. Problem za centralnu banku sada ima dvije strane. S jedne, ekonomija očigledno usporava – slabije povjerenje, opreznije kreditiranje i pad aktivnosti ukazuju na mogućnost dodatnog slabljenja rasta tokom godine. S druge strane, rast inflacionih očekivanja ograničava prostor za snažnije smanjenje kamatnih stopa.
Evropska centralna banka se tako ponovo nalazi između dvije nepovoljne opcije – usporavanja ekonomije i inflacije koja ne popušta dovoljno brzo. Sve više indikatora otvara pitanje ulazi li eurozona u fazu koja podsjeća na stagflaciju, odnosno kombinaciju slabog rasta i uporne inflacije.
U praksi, to znači mogućnost perioda u kojem ekonomski rast slabi, dok inflaciona očekivanja istovremeno jačaju. Takav scenarij posebno je problematičan jer monetarna politika tada gubi dio svoje efikasnosti. Ako centralna banka agresivno smanjuje kamatne stope, postoji rizik novog inflacionog talasa. Ako zadrži restriktivan pristup, dodatno pritiska ekonomiju.
Aprilski podaci Evropska komisija ukazuju da problem eurozone nije samo kratkoročne prirode. U isto vrijeme pojavljuje se nekoliko negativnih faktora: rast cijena energije, oprezniji potrošači, slabija očekivanja kompanija i inflacija koja se sporije vraća pod kontrolu.
Takva kombinacija već je više puta u prethodnim godinama usporavala evropsku ekonomiju. Međutim, razlika je u tome što tržišta ovog puta nemaju isti nivo sigurnosti da će monetarna politika brzo riješiti problem.
Zbog toga najnoviji podaci mogu imati veći značaj nego što na prvi pogled djeluje. Jer ekonomska usporavanja rijetko dolaze naglo – najčešće im prethodi upravo gubitak povjerenja.
