Globalne geopolitičke tenzije i poremećaji u međunarodnoj trgovini već se prelivaju na ekonomije Zapadnog Balkana, a ekonomski analitičar Igor Gavran u izjavi za Bankar upozorava da će njihov puni efekat tek biti vidljiv. Iako građani trenutno najviše osjećaju rast cijena goriva, ključni inflatorni pritisci tek dolaze, i to kroz hranu, transport i lančano povećanje cijena u gotovo svim sektorima.
„Trenutne geopolitičke tenzije i poremećaj u globalnoj trgovini svakako da značajno utiču i na Zapadni Balkan. I to se osjeća prije svega na cijenama goriva, ali se osjeća i još više će se osjećati i na nekim drugim elementima, prije svega cijenama hrane, cijenama prevoza, a i one cijene koje realno nisu povezane sa uticajima ovih dešavanja će se sigurno povećavati pod izgovorom da jesu, odnosno pod izgovorom da ovakve posljedice se jednostavno ne mogu izbjeći, maltene u bilo kojem sektoru“ napominje Gavran.
Crna Gora je dodaje djelimično ublažila udar kroz privremeno smanjenje akciza na gorivo, ali riječ je o kratkoročnoj mjeri ograničenog dometa. Čak i minimalna poskupljenja goriva imaju širi efekat u ekonomiji.
„Suspenzija akciza ne može trajati vječno, a i cijene u svakom slučaju, čak i ako neznatno porastu, to opet ima negativnog efekta“, napominje Gavran.
Mnogo ozbiljniji problem leži u sektoru poljoprivrede, gdje rast cijena inputa prijeti smanjenjem proizvodnje i dugoročnim posljedicama po tržište hrane.
„Imamo i uticaj na cijene đubriva, što posljedično utiče na troškove poljoprivrednika i proizvodnje hrane“, naglašava Gavran.
Dugoročno, smanjenje domaće proizvodnje može povećati zavisnost od uvoza i izloženost globalnim šokovima.
EU integracije: između formalnog napretka i političke realnosti
Iako se Crna Gora često navodi kao naredna potencijalna članica Evropska unija, proces proširenja sve više zavisi od političke volje unutar Unije.
“Crna Gora se opravdano spominje kao naredna članica Europske unije u smislu da bi to bilo logično očekivati ako gledamo na neki realni napredak u ispunjavanju uslova koji se i dalje formalno ističu kao uslovi za pristupanje i da nije bilo rata u Ukrajini, vjerujem da bi Crna Gora možda već bila članica ili bi to članstvo bilo izvjesnije i da nije bilo nekih drugih globalnih poremećaja također, vjerujem da bi to članstvo bilo praktično neupitno” ocjenjuje Gavran.
Ipak, oprezan je kod ocjene stvarne spremnosti EU za proširenje, naglašavajući da se percepcija tog procesa razlikuje između Brisela i regiona.
Model koji se nudi sve više podsjeća na parcijalnu integraciju bez punih političkih prava. Takav aranžman podrazumijevao bi prihvatanje obaveza bez mogućnosti ravnopravnog odlučivanja. U aktuelnim okolnostima, čak su i ekonomske koristi od takvog modela sve manje izvjesne.
Naglašava da je na političkom nivou, proces evropskih integracija ono što se najviše vidi, a tek kada se uspješno okonča može se govoriti o ozbiljnijim ekonomskim dobitima.
Demografija i razvoj bez strategije
Kada su u pitanju izazovi pristupanja Evropskoj uniji, Gavran kategorično upućuje na nužnost kreiranja strategija u svim oblastima.
“Crna Gora i dalje nema jasno definisan i održiv ekonomski model. Investicije su često usmjerene na nekretnine i turizam, dok su ulaganja u proizvodnju i kvalitetna radna mjesta nedovoljna. Infrastrukturni projekti također nisu napredovali dovoljno brzo ni efikasno” opominje Gavran.
Dodaje da je rizično bazirati cjelokupni ekonomski razvoj na turizmu, pogotovo kada je koncentrisan na primorje, dok ostatak države nema direktne koristi. Bez razvoja proizvodnje i realnog sektora, teško je postići održiv rast i zapošljavanje kvalitetnog kadra.
“Dugoročno, jedan od najvećih problema je demografska kriza, iseljavanje stanovništva i nizak natalitet. Umjesto rješavanja tih problema, često se pribjegava uvozu jeftine radne snage, što dodatno smanjuje perspektivu domaćeg stanovništva. U konačnici, bez strateškog pristupa razvoju proizvodnje, zapošljavanju i demografskoj obnovi, teško je očekivati stabilan i održiv ekonomski napredak Crne Gore” napominje Gavran.
