Zapadni Balkan ostaje osjetljiv na globalne ekonomske i geopolitičke potrese, dok istovremeno spor i neujednačen napredak ka Evropskoj uniji dodatno usporavaju strukturne slabosti unutar samih ekonomija regiona.
Zogaj dodaje da iako se bilježe određeni pomaci u digitalizaciji, infrastrukturi i trgovini, ključni izazovi, poput pravne nesigurnosti, sporih administrativnih procedura i nedostatka kvalifikovane radne snage, i dalje ograničavaju brži razvoj i privlačenje investicija veće vrijednosti. Poseban rizik predstavljaju spoljne krize, koje se kroz rast cijena energije, skuplje finansiranje i oprez investitora prelijevaju i na lokalna tržišta.
„Suština problema nije u tome da region nije atraktivan, već da još nije dovoljno pouzdan za investitore“, ocjenjuje sagovornik, naglašavajući da će bez jačanja institucija, unapređenja obrazovanja i dublje regionalne integracije ekonomski napredak i dalje ostati spor i ranjiv na spoljne šokove.
Imajući u vidu da su naše zemlje uglavnom uvoznici nafte, svaka kriza u regionu Zaliva bi uticala i na nas, uglavnom indirektno, ali ipak značajno. Prvi uticaj bio bi na cijene energije. Iako naš region nije strukturno zavisan samo od uvoza iz Zaliva, globalne cijene nafte i gasa oblikuju se na osnovu dešavanja u tom regionu, pa bi svaka veća poremećajna situacija povećala troškove goriva, transporta, logistike i proizvodnje u našim ekonomijama.
Drugi uticaj odnosi se na investitorsko raspoloženje: u vrijeme geopolitičkih kriza investitori postaju oprezniji, odlažu odluke i okreću se sigurnijim tržištima.
Treći uticaj je na finansijsku stabilnost — ne nužno kroz direktnu izloženost naših banaka, već kroz strože uslove finansiranja, veće premije rizika i slabiju eksternu tražnju.
Ključna pouka je da Zapadni Balkan treba jaču diversifikaciju energetskih izvora, veću fiskalnu disciplinu i dublju regionalnu integraciju kako bi bolje apsorbovao spoljne šokove.
BANKAR: Balkan se polako oporavlja, ali EU je i dalje ispred. Kako vidite taj jaz — da li se zapravo približavamo evropskim standardima?
Krećemo se naprijed, ali ne još brzinom koja je potrebna da se jaz odlučno zatvori. U nekim oblastima, posebno digitalizaciji, modernizaciji platnih sistema, olakšavanju trgovine i određenim infrastrukturnim investicijama, region je ostvario vidljiv napredak.
Plan rasta EU za Zapadni Balkan upravo ima za cilj ubrzavanje socioekonomskog približavanja i postepeno približavanje naših zemalja EU.
Međutim, konvergencija nije samo pitanje rasta. Ona podrazumijeva produktivnost, kvalitet institucija, vladavinu prava, obrazovanje, inovacije i predvidivost vlasti. U tim dubljim pokazateljima jaz je i dalje značajan.
Dakle, postoji napredak, ali je on i dalje neujednačen i krhak. Zatvaranje jaza zahtijeva ne samo veći rast, već i kvalitetniji rast.
BANKAR: Stalno govorimo o reformama, ali šta nas zapravo koči? Koje su „bolne tačke“ zbog kojih investitori biraju druge regione?
Region je već relativno otvoren za strane investicije, ali ključni problemi su institucionalni i strukturni: pravna nesigurnost, neujednačena primjena propisa, spore administrativne procedure, slabo izvršenje ugovora, neusklađenost vještina, ograničen pristup finansiranju za lokalne firme i infrastrukturna ograničenja.
Investitori ne traže samo niske troškove — oni traže predvidivost. Žele sigurnost da će dozvole biti izdate na vrijeme, da sudovi funkcionišu, da su carinske procedure jasne i da postoji kvalifikovana radna snaga.
Ako postoji kontinuirana neizvjesnost u vezi sa regulativom, javnim nabavkama ili rješavanjem sporova, investitori će često izabrati drugo tržište, čak i ako su naši troškovi konkurentni.
Suština problema nije u teorijskoj atraktivnosti regiona, već u njegovoj pouzdanosti u praksi.
BANKAR: Iako su politički odnosi stabilni, ekonomska saradnja stagnira. Koje su „nevidljive barijere“ između biznisa u Crnoj Gori i na Kosovu?
Važno je početi od činjenice da su i Kosovo i Crna Gora male ekonomije sa ograničenom proizvodnjom, što prirodno ograničava obim saradnje.
Ipak, saradnja postoji i u nekim sektorima funkcioniše dobro. Turizam je odličan primjer — veliki broj građana Kosova redovno koristi crnogorsko primorje.
Postoji i solidna saradnja u industrijama poput vina, piva i prehrambenih proizvoda.
Problem nije nedostatak saradnje, već njen obim i dubina.
Napredak zahtijeva lakše povezivanje biznisa, smanjenje administrativnih prepreka i više zajedničkih projekata. S obzirom na veličinu naših ekonomija, regionalna integracija nije izbor, već nužnost.
BANKAR: Postoji li „silver bullet“ za regionalnu trgovinu?
U teoriji, „silver bullet“ znači jedno rješenje koje pokreće širu transformaciju. U praksi, to funkcioniše samo ako je problem jasno definisan.
Na Zapadnom Balkanu, prepreke su brojne i međusobno povezane: logistika, administracija, regulativa, platni sistemi i mali obim tržišta.
Ako bismo izdvojili ključnu oblast, to bi bila funkcionalna integracija tržišta u tri pravca:
- efikasnije granice i carine
- integracija platnih sistema (SEPA)
- regulatorno usklađivanje i međusobno priznavanje standarda
Ovo bi djelovalo kao „praktični silver bullet“ jer uklanja svakodnevne prepreke trgovini.
Ali realno, ne postoji čudesno rješenje — napredak zavisi od dosljedne primjene nekoliko ključnih reformi.
BANKAR: Zašto ne privlačimo visokotehnološke investicije i koja reforma je najhitnija?
Visokotehnološke industrije ne biraju lokacije samo zbog jeftine radne snage — one traže ekosisteme.
To uključuje: jake institucije, kvalitetno obrazovanje, veze sa univerzitetima, zaštitu intelektualne svojine, stabilnu regulativu i razvijenu digitalnu infrastrukturu.
Region je bio uspješan u privlačenju investicija zasnovanih na troškovima, ali za viši nivo potrebno je preći na konkurentnost zasnovanu na znanju.
Najhitnija reforma je povezivanje obrazovanja i tržišta rada. Bez više inženjera, tehničara i IT stručnjaka, teško je napredovati ka naprednim industrijama.
Uz to, ključni su i vladavina prava i efikasna administracija.
BANKAR: Kako ocjenjujete implementaciju CEFTA i SEPA?
Napredak postoji, ali implementacija i dalje zaostaje. Za biznis su ključni jednostavniji procesi, brže granice i niži troškovi — tu je potrebno još rada.
SEPA predstavlja konkretniji iskorak. Kada bude u potpunosti funkcionalan, omogućiće brže i jeftinije transakcije.
Smjer je dobar, ali će pravi efekti zavisiti od praktične primjene.
BANKAR: Gdje vidite Zapadni Balkan do 2030?
Do 2030. region će vjerovatno biti bliže EU, ali ne i potpuno integrisan.
Prije deset godina očekivanja su bila optimističnija, ali danas je jasno da je proces sporiji i kompleksniji.
Neke zemlje, poput Albanije i Crne Gore, napreduju brže, što može biti signal za region.
Ipak, politički faktori i dalje igraju ključnu ulogu.
Vladavina prava ostaje centralni izazov — bez nje nema povjerenja ni integracije.
Zaključno, napredak će se nastaviti, ali postepeno. Naredne godine biće ključne za ubrzanje ili zadržavanje sadašnjeg tempa.
(Bankar.me)
