SAD i Iran su potpisali krhko primirje, ali Iran nastavlja da blokira Ormuski moreuz zbog izraelskih akcija u Libanu.
Iz tog razloga ostaje da se vidi da li će biti potpisan neki konstruktivan mirovni sporazum nakon isteka dvonedjeljnog roka koji je postavio američki predsjednik Donald Tramp.
U svakom slučaju, geopolitički rizici će ostati povišeni, a situacija sa trgovinom naftom i gasom je neizvjesna, tako da se globalno svi suočavaju sa „mačem“ visoke inflacije i potencijalne globalne ekonomske krize, mnogo teže od one iz 2008. godine. Takođe se procjenjuje da bi, ako se negativni trendovi nastave, barel nafte mogao dostići cijenu od 200 dolara.
Ivan Lovrinović, profesor na Ekonomskom fakultetu i član Katedre za finansije, ističe da činjenica da Iran ima kontrolu nad Ormuskim moreuzom, a samim tim i mogućnost da naplaćuje prolaz svim brodovima, možda i nije toliko veliki problem u poređenju sa scenarijem u kojem bi Iran naplaćivao u juanima ili sopstvenoj valuti, umjesto u dolarima.
Dolar važniji od vojske
“Uticaj dolara u međunarodnim plaćanjima stalno se smanjuje. Ukupan svjetski izvoz je oko 26 biliona dolara, a nafta i gas čine oko 20 odsto, što je najveći segment svjetskog izvoza. Upravo u tom segmentu Iran sada može snažnije da ubrza smanjenje korišćenja dolara u međunarodnim plaćanjima. To je najgore što bi moglo da se desi Americi, jer je dolar važniji od njihovog vojnog potencijala”, smatra Lovrinović.
Posljedice sukoba će se sigurno još dugo osjećati među zemljama Zaliva, koje se, zbog kombinacije fizičkog oštećenja infrastrukture, poremećaja izvoza i povlačenja investicija, suočavaju ne samo sa zastojem u razvoju, već i sa povratkom na nivoe od prije 10–15 godina.
“SAD su očekivale da će operacije u Venecueli i Iranu prije svega oslabiti Kinu, koja im je glavni problem, u energetskom smislu. Kina sada ne samo da nije oštećena, već čak i profitira od ovog sukoba. Zato je ovo vrijeme posebno teško jer se svaka promjena liderstva na svjetskoj sceni, koja je neizbježna, skupo plaća i prepuna je sukoba svih vrsta. Amerika je energetski samodovoljna i može sebi da priušti takve scenarije, ali Evropska unija, koja je energetski veoma zavisna, mogla bi da sklizne u težu stagflaciju ako se rat brzo ne završi”, dodaje Lovrinović.
Evropska centralna banka upozorava na mogućnost još jačeg inflatornog talasa i gasne krize nego 2022. godine, ako se rat na Bliskom istoku nastavi. Istorijski gledano, visoke cijene nafte i gasa gotovo uvijek dovode do povećanja cijena svih ostalih proizvoda i usluga.
U Hrvatskoj je stopa inflacije u martu, prema procjenama Državnog zavoda za statistiku, iznosila 4,8 odsto, što je najviši nivo u eurozoni. Novi talas inflacije i potencijalna globalna kriza mogli bi dodatno smanjiti kupovnu moć građana. Vrijednost štednje već je značajno pala posljednjih godina, jer su se cijene mnogih proizvoda i usluga faktički udvostručile.
Potražnja za zlatom
Istovremeno, cijena zlata se polako oporavlja od nedavne korekcije i, iako je potražnja za “papirnim” zlatom pala, potražnja za fizičkim zlatom nastavlja da raste, prema dostupnim podacima. U prvim mjesecima 2026. godine potražnja za zlatnicima i zlatnim polugama porasla je za 50 odsto u poređenju sa istim periodom prošle godine.
Investitori očigledno koriste povoljniju cijenu kako bi se unaprijed pripremili za nove rizike.
“Privremeni pad cijene zlata omogućava investitorima da ulažu u instrument koji dugoročno raste po relativno povoljnim cijenama, posebno u periodima globalnih kriza. Cijena zlata je pala za oko osam odsto u posljednjih 30 dana, ali je porasla za skoro 44 odsto u posljednjih godinu dana.”
(Izvor: Poslovni.hr)
