Bez modernog i funkcionalnog pravnog okvira nema održivog ekonomskog razvoja, poručila je predsjednica Privredne komore Crne Gore Nina Drakić, na otvaranju prvog Samita korporativnog prava u organizaciji Akademije za liderstvo, menadžment i korporativno upravljanje u partnerstvu sa Privrednom komorom Crne Gore, uz podršku Asocijacije menadžera Crne Gore (AMM)
Ona je istakla da Samit predstavlja važan iskorak ka strateškom pristupu korporativnom upravljanju u Crnoj Gori, naglašavajući potrebu za otvorenim i savremenim sagledavanjem korporativnog prava, ali i njegovim kontinuiranim unapređenjem.
„U vremenima kada se kompanije suočavaju sa kompleksnim izazovima – od globalnih tržišnih pritisaka, preko digitalne transformacije, do rastućih zahtjeva u oblasti upravljanja i transparentnosti – korporativno pravo predstavlja instrument razvoja, okvir povjerenja i jedan od ključnih faktora konkurentnosti svake ekonomije“, kazala je Drakić.
Prema njenim riječima, održivi rast i dugoročnu stabilnost kompanije ne mogu obezbijediti bez adekvatnog regulatornog okvira, ali i bez njegove fleksibilne i promišljene primjene. U tom kontekstu, poseban značaj ima dijalog između države, privrede i stručne javnosti, dok ovakvi skupovi predstavljaju prostor u kojem taj dijalog dobija konkretne rezultate.
Drakić je ukazala i na promjenu uloge pravne funkcije u kompanijama, koja više nije ograničena na kontrolnu ulogu, već postaje aktivan učesnik u donošenju strateških odluka.
Istovremeno, pitanje upravljanja problematičnim potraživanjima, kako je navela, više se ne posmatra isključivo kao teret, već i kao potencijalna razvojna prilika, uz adekvatno znanje i saradnju između finansijskog i pravnog sektora.
Poseban fokus stavljen je i na novi zakon o privrednim društvima, njegovu primjenu i usklađivanje sa evropskim standardima, uz ocjenu da formalna usklađenost nije dovoljna ukoliko promjene ne zažive u praksi.
Govoreći o evropskom putu Crne Gore, Drakić je naglasila da harmonizacija sa Evropskom unijom predstavlja ne samo obavezu, već i priliku za unapređenje upravljanja, jačanje zaštite investitora i povećanje transparentnosti poslovanja.
Predsjednik Odbora direktora AMM Akademije Zoran Savić, kazao je da Samit nije samo još jedan stručni skup, već početak inicijative koja ima potencijal da postane važno mjesto susreta pravne i poslovne zajednice u Crnoj Gori i regionu.
“Naša je namjera da ovo okupljanje preraste u tradiciju koja će doprinositi unapređenju korporativnog upravljanja, pravne sigurnosti i kvaliteta poslovnog okruženja. Izuzetna posjećenost današnjeg skupa i veliko interesovanje koje je samit izazvao potvrđuju da za ovakvim susretima postoji stvarna potreba, ali i daju snažan podstrek da sa njegovim organizovanjem nastavimo i u godinama koje dolaze. Današnje prisustvo lidera kompanija, pravnih eksperata i predstavnika regulatornih tijela i institucija dodatno potvrđuje značaj tema koje otvaramo, kao i vrijednost dijaloga između onih koji oblikuju poslovnu praksu i regulatorni okvir. Kao organizatori vodili smo se jasnom idejom – da povežemo ono što je često odvojeno: teoriju i praksu, pravnu normu i poslovnu realnost, institucije i privredu”, kazao je Savić.
On je dodao da je AMM Akademija nastala iz uvjerenja da znanje ima punu vrijednost tek kada nalazi svoju primjenu i da se najbolja rješenja stvaraju kroz susret različitih iskustava i perspektiva.
“Zbog toga smo pažljivo oblikovali strukturu današnjih panela i birali učesnike koji će ih voditi. Iako dolaze iz različitih sektora, povezuje ih zajedničko iskustvo odgovornosti, donošenja odluka i suočavanja sa složenim izazovima u praksi. Vjerujemo da će diskusije koje slijede otvoriti važna pitanja i ponuditi korisne zaključke koji mogu unaprijediti rad kompanija, institucija i stručne zajednice u cjelini. Vrijednost svakog ovakvog skupa prije svega u ljudima koji u njemu učestvuju. Zato vas pozivam da današnji dan iskoristite ne samo za pažljivo praćenje panela, već i za razmjenu mišljenja, povezivanje i otvaranje novih profesionalnih prilika”, zaključio je Savić.
Tema prvog panela pod nazivom “Pravna služba u modernoj kompaniji – čuvari biznisa ili donosioci odluka” bila je uloga pravne službe u kopanijama. Prvi panel bio je prilika I da se vidi gdje je danas pravna služba, kao in-house pravnici, i koji su to trendovi u kojima će se pravna funkcija u budućnosti kretati.
Kako je kazao moderator panela Srđan Šišić – izvršni direktor pravnih, regulatornih i korporativnih poslova u kompaniji One Crna Gora, tradicionalno se smatra da pravna služba u okviru jedne korporacije ne treba da donosi poslovne odluke niti da vodi biznis, već da taj biznis učini mogućim i zakonitim. Međutim, svjedoci smo da se pravna funkcija danas kreće u drugačijem pravcu i da savremeni trendovi ukazuju na potrebu da pravnici, uslovno rečeno, izađu iz svojih ustaljenih okvira i preuzmu aktivniju ulogu u poslovnim procesima.
“Ako bih pokušao slikovito da opišem poziciju pravne službe, zamislio bih fudbalski teren – pravougaono igralište na kojem se odvija utakmica koju možemo posmatrati kao tržišnu utakmicu između najmanje dva tima. Svaki od njih želi da postigne što bolji rezultat i ostvari svoje ciljeve. Imamo igrače koji te ciljeve realizuju, kao i stručne štabove, odnosno top menadžment, koji vodi i upravlja kompanijom. U tom kontekstu, postavlja se pitanje – gdje je tu pravna služba? Pravna služba je, zapravo, čuvar tog terena – čuvar pravila igre, koji omogućava da se utakmica odvija u jasno definisanim okvirima. Iako smo često svjedoci da pravna služba u korporacijama nije imala mjesto koje zaslužuje, odnosno da je njena uloga bila potcijenjena u odnosu na njen stvarni značaj, danas smo tu da pokušamo sagledati gdje se ona nalazi i u kojem pravcu bi njen razvoj trebalo da ide u budućnosti”, kazao je Šišić i dodao da je položaj pravne službe u velikoj mjeri od stava izvršnog direktora i menadžmenta prema toj funkciji te da je ključno kako oni percipiraju njenu ulogu: da li je vide kao partnera u donošenju kvalitetnih odluka ili kao administrativnu podršku koja obavlja određene formalne zadatke.
Nemanja Laković – izvršni direktor Rudnika uglja Pljevlja kazao je da postoji ogromna razlika između donošenja odluka u privatnim sa jedne i državnoj kompaniji, na čijem je čelu sada.
“U kompaniji smo uradili novu sistematizaciju, sprovodimo preko 600 procedura javnih nabavki, imamo ogromnu mehanizaciju. Upravo je pozitivna ta brza reakcija koju private firme imaju dok državna kompanija sa druge strane ima zakonsku barijeru pa se mora detaljno planirati, moraju se praviti praviti okvirni sporezumi i predviđati šta se može desiti tako da je Rudnik uglja vrlo kompleksan sistem. U vezi sa tim, zadatak pravne službe je da kontrolipe taj sistem i važna je njena efikasnost i uvjek mora biti brža jer je njen zadatak zapravo kako doći do cilja koji menadžment odredi. Tada se mora voditi računa o svim pravnim asprektima jer je kompanija kao državna pod posebnom pažnjom javnosti i ako pravna služba nije efikasna može dovesti cijelo poslovanje kompanije u pitanje”, kazao je Laković.

Osvrćući se na planove, Laković je kazao da Rudnik pred izazovima i pred velikim procesima.
“Mi smo pokrenuli proces transformacije kompanije. Po EU pravilima imaćemo 12 novih preduzeća unutar komapije. Cilj te tranzicije je da po zatvaranju Rudnika ostavimo radna mjesta koja će raditi I nakon gašenja. To je prvi plan pravedne tranzicije iimamo detaljan plan. Mislimo da sve te kompanije imaju perspektivu ali su nam naravno potrebna fianansijska sredstva. U tom procesu nam je potrebna pomoć i Asocijacije menadžera i privredne komore i drugih subjekata. Pokušavamo da nađemo model i da od EU dobijemo pomoć u procesu ove tranzicije. Veliki su izazovi pred nama”, zaključio je Laković.
Miroslav Pribilović – ekspert za korporativno pravo kazao je, govoreći iz ugla rukovodioca pravne službe u privatnoj kompaniji, da je predrasuda da je pravni sektor trošak.
“To nije uvjek tačno, ne mora da bude tačno. Velike korporacije angažuju advokate i ako uspijemo u sporu imamo parvo naplate. Doprinos pravne službe je dvostruk. Prvo, uloga pravne službe je da sprečavamo rizike i to je klasičan posao pravnog sektora: da ukazuje na rizike i sprečava I predviđa sporove. Danas je više u fokusu proaktivni pristup u omogućavanju poslovnih prilika i omogućavanju da poslovi procesi teku”, kazao je Pribilović.
Izvršni direktor kompanije MTEL Zoran Milovanović, govoreći o ulozi pravne službe u telekomunikacionoj industriji kazao je sa smo svjedoci velikog razvoja telco industrije a samim tim i razvoju pravne službe u kompanijama koji dobar dio posla nosi na svojim leđima.
“Saradnja sa pravnom sluzbom je intenzivna jer su telekomunikacije dinamična indistrija i postaje sve dinamičnija. Od pojave mobilne telefonije do danas je prošlo 30 godina I možemo da zamislimo koliko je pravna služba morala brzo da uči i koliko stvari je moralo biti naučeno do danas. Danas pravnici prate hilajde timova. Nije jednostavan zadatak i značajno se sve promijenilo. Svjedočimo ogromnom razvoju. Sve to pravna služba nosi na svojim leđima i sve mora da isprati. Sve to mora da bude pravno predviđeno ali i da se misli korak unaprijed”, kazao je Milovanović.
On je kazao da se uključivanje pravne službe u projekte danas radi na drugačiji način nego nekada a cilj je da se ona uključi i prije ideje ili planiranog projekta.
“Pravna služba je neizostavni član kreiranja, dizajniranja i analiza. Vrlo je važno da pravna služba bude u startu uključna jer tada dobijamo smjernice u kom pravcu će se nešto razvijati. Mi smo veliki regionalni igrač i moramo da razmišljamo ne samo o Crnoj Gori nego i mnogo šire. Nastankom globalnih mreža pravna služba mora da bude aktivna i da razumije sve procese i da se uključi u korisničko iskustvo, u sve servise koje imamo i da zna na koji način sve fiubkcioniše. Moraju ući u sferu autorkih prava jer telekomunikacione kompanije sada pružaju i usluge televizije”, zaključio je Milovanović.
Kompanije se u savremenom poslovanju gotovo neizbježno suočavaju sa problematičnim potraživanjima, posebno u sektorima poput bankarstva i telekomunikacija, gdje veliki broj korisnika, složeni ugovorni odnosi i promjenjivi ekonomski uslovi dodatno povećavaju rizik naplate. Ova pitanja postaju još izraženija u periodima ekonomske neizvjesnosti, kada dolazi do smanjenja likvidnosti i rasta kašnjenja u izmirivanju obaveza. Upravljanje problematičnim potraživanjima stoga više nije samo operativni ili pravni izazov, već važan element ukupne poslovne strategije, koji zahtijeva koordinaciju finansijskog, pravnog i komercijalnog sektora, kao i pravovremeno prepoznavanje rizika i donošenje adekvatnih odluka.
Učesnici panela pod nazivom “Problematična potraživanja kao imovina, a ne teret kompanija” su saglasni da nenaplativa ili otežano naplativa potraživanja ne moraju nužno predstavljati isključivo teret za kompaniju, već mogu biti i prilika za pronalaženje održivih rješenja. Umjesto isključivo restriktivnog pristupa, sve više se razvijaju modeli koji podrazumijevaju fleksibilnost i saradnju sa klijentima, kako bi se pronašao balans između naplate potraživanja i očuvanja dugoročnih odnosa sa korisnicima.
Nikola Radojičić – rukovodilac Službe za naplatu prihoda u Crnogorskom Telekom, kazao je da je telekom industrija specifična kada s eradi o naplati potraživanja jer se radi o stotinama hiljada korisnika te da je cilj da se preventivno djeluje kako ne bi došlo do NPL-a.
“Prije svega treba da uradimo sve da dođemo do toga da ne dođe do NPL-a. Kompanije imaju dosta alata kojima se korisnici podsjećaju na dug. Nakon toga stupa proces naplate preko agencija, tj. outsourcinga. Međutim, prije toga mi djelujemo preventivno kako ne bismo narušili odnos sa korisnikom, što nam je cilj. Vrlo je bitno da imamo pristup njegovom korisničkom iskustvu. Drugi stepen je soft collection preko agencija i to rade eksterne agencije koje imaju svoj način naplate. Dakle, intencija telco operatera je da izbjegnemo NPL, a nakon toga slijede naredni koraci”, kazao je Radojičić.
Direktor upravljanja problematičnim plasmanima u NLB Banci Vlajko Žižić objasnio je da je problem potraživanja tema koja treba da interesuje ne samo bankarski sektor već cjelokupnu privredu.
“Od 2008. kada su počeli prvi problemi sa NPL-om, dosta smo napredovali. Od velikih kompanija i velikih tržišta smo preuzimali znanja. NPL je uvijek tabu tema, ali potraživanje ima svoj ciklus. Banka prati ciklus stvaranja NPL-a i što se tiče NLB-a uređeno je procedurom i regulatornim okvirom i međunarodnim standardima. Kada uporedimo protekli period, dosta smo naučili. Bavljenje NPL-om ne treba da bude birokratija nego smanjenje rizika, upravljanje rizikom, što se na kraju pretvara u benefite za kompaniju. Imali smo dosta vremena da naučimo upravljanje NPL-om i klijenti su naučili da dug mora da se vrati i više to nije tabu tema i to je normalna i uobičajena praksa da se NPL ne shvati kao problem, već da shvate banku kao partnera koja će sa njima da riješi problem”, kazao je Žižić.
On je dodao da se u banci radi o upravljanju rizikom i da bi se pokrenuo proces moraju se ispoštovati procesi: da je regulatorno odobreno i interno odbranjivo, te da se, kada se prodaje potraživanje, mora voditi računa o tome da li je to za banku isplativo.
“NPL je na nivou bankarskog sektora na tri posto. To je ranije bila veća cifra i kako se banka mijenja, mijenja se i fokus. NPL više nije fokus već biznis i ulaganje u razvoj sistema. Kao velika banka sebi možemo da dozvolimo in-house razvoj sistema, dok to manje banke nemaju luksuz i mogućnost. Posljednjih godina taj sistem je uređen i regulatorni okvir je uređen kao i u bankama i nema bojazni da može doći do zloupotrebe. Sada je i svijest građana o dugovanjima drugačija i svjesni su svojih dugova”, kazao je.
Dejan Vuković, regionalni NPL ekspert i investitor, ukazao je da ne postoji univerzalno pravilo kada i u kom momentu se odlučiti na prodaju potraživanja, te da se odluke često donose kroz proces komunikacije između kupca i prodavca.
„Zaista nema pravila kada i u kojem momentu se odlučiti na prodaju i mi smo često sve dočekali od druge strane, sa kupovne strane, i to je logično, jer ni sami kreditori – ne mislim tu prije svega na banke i telko operatere, jer su oni u industriji dugo – ali mislim i na privredu, često nijesu svjesni šta imaju u fiokama ili na policama. I onda je to neki obostrani proces i na kraju je zaključak prilično jednostavan. Prosto, kada nas pitaju kada da prodaju, nekada se desi, zaista pomalo ironično, da prodavac pita kupca kada i za koliko da proda, jer se time ranije nije bavilo na adekvatan način. Negdje je odgovor prilično jednostavan“, kazao je Vuković.
On je naglasio da kompanije često ne sagledavaju stvarne troškove upravljanja potraživanjima, posebno kada je riječ o internim resursima.
„Smatramo da kompanije treba da sagledaju koliko ih koštaju interne procedure, a prije svega mislim na ljude kao najveći trošak. Pri tome ne mislim da automatski treba ići na otpuštanja, već da se resursi usmjere na ono što je njihov core biznis. Kao što razvijaju interne kapacitete za održavanje mreža ili druge ključne aktivnosti, tako ne treba da rade i poslove naplate ili ‘čišćenja’ potraživanja. To je prva stvar. Druga je da ne sagledavaju vremensku vrijednost novca koji je tu angažovan – kroz zarade, kroz sredstva koja stoje zarobljena, kao i kroz sve dodatne troškove koji nastaju, poput taksi i angažovanja outsourcinga. I naravno, potrebno je uporediti koliko iz tog aseta, odnosno te imovine, ostvaruju godišnji prihod“, naveo je Vuković.
Dodao je da se odluka o prodaji često svodi na jednostavnu ekonomsku računicu.
„Odgovor često leži u vrlo jednostavnoj matematici – uzmite olovku i računaljku, pogledajte koliko vam je ‘lijeva strana’, koliko ‘desna’, i analizirajte period od tri do četiri godine. To je supstanca koja se postepeno cijedi i gubi vrijednost. Tada postaje jasno šta treba raditi. U zaključku, uvijek kažemo da ono što nije dalo rezultat uz adekvatan pristup, odnosno korektno upravljanje NPL-om – pri čemu NPL (Non-Performing Loan) koristimo kao generički naziv za bilo koju vrstu potraživanja – kada sagledate sve te aspekte, dobijate odgovor šta je bolje rješenje i koja je realna vrijednost“, rekao je Vuković.
Dražen Stevanović iz ODM Collections ukazao je da svaki portfolio problematičnih potraživanja zahtijeva individualan pristup, te da ne postoji univerzalno rješenje kada je riječ o njihovom upravljanju ili prodaji.
„Svaki portfolio zaključava situacioni pristup, odnosno imamo tailor-made pristup analizi, jer je svaki portfolio specifičan za sebe. Tu je veliki broj faktora koji to odlučuje, bilo da je u pitanju broj potraživanja, bilo da je u pitanju prosječnost potraživanja, kako su ona nastale i tako dalje, bitna je i djelatnost, tako da mi nemamo unaprijed neku preporuku kada i u kojem trenutku. Ono u eko trutku postoji jednostavno opterećenje za kompaniju koja je inicijalni poverilac i u trenutku kada mi im dajemo podrošku u jednom dužem periodu, nekako jednostavno samo se situacija nametne kad se generiš određeni iznos NPL-a i potraženja koje je besmisleno dalje servisirati, jer su to sresta koje su zarobljene, koje predstavljuju stvarno veliko opterećenje za kompaniju i za redovni biznis“, kazao je Stevanović.
Govoreći o reputaciji i odnosu sa klijentima, istakao je da kompanija poseban akcenat stavlja na dugoročne partnerske odnose i profesionalne standarde u komunikaciji.
„Što se tiče same reputacije koje ste pomenuli, pošto smo vi kompanija koja je regionalna prisutna i koja je lider u ovoj oblasti, nama je bitno taj neki dugoročni partnerski odnos sa svim partnerima što, evo, svi ljudi su prisutni i znate kako nastupamo u odnosu u tim poslovnim relacijama. Tako da vodimo račun o reputaciji i to je jednostavno strateški pristup i stvar dogovora i sami algoritmi komunikacije sa klijentima upravo se baziraju na nekom našem prethodnom internalnom dogovoru i ustostavljenim standardima kada je upitljen sam proces napada. To radimo kako i zbog nas, slično kao kompanije koja polaže na reputaciji, a što potreduje činjenica da nismo u nekih 15-ta godina koliko postojimo u regionu imali ni jedan reputacijalni ispad ili problem“, naveo je Stevanović.
Dodao je da se u praksi rijetko dešavaju neprijatne situacije sa dužnicima, te da je ključ u korektnom pristupu i razumijevanju obaveza.
„Ja evo koliko sam u ovom biznisu ovaj nekih 4-4,5 godine, stvarno nisam imao nijednu neprijatnu, da kažem, situaciju. Mislim, može se reko, dešava se često, ritko se dešava da se reko nađe, da kaže, pa zašto zovete, međutim upravo to što je ovako, polazi se opremise da su ti dužnici ipak uzeli neka sredsta i skoriste neku slugu za koju su dužni. Javi folija kojima negdje da se uzme pa da se ne vraća, to bi bilo strašno, ali ja stvarno mislim da to nije prije svega u sladu s nekim etičkim kodeksom, a onda i zakonskim i ostalim normama koje su definisane“, zaključio je Stevanović.










