Crnogorska ekonomija suočava se sa starim problemima u novom globalnom kontekstu – nedostatkom strategije, ograničenim izvorima finansiranja i nejasnim pravilima za investitore. Iako potencijal postoji, panel na Forumu izvršnih direktora pokazao je da ključne prepreke i dalje ostaju iste, dok se rješenja tek naslućuju.
O ovim temama govorili su suvlasnik Šajo Grupe Žarko Rakčević, vlasnik Zetagradnje Blagota Radović, izvršna direktorica MFI Alter Modus Ana Kentera i suvlasnik mljekare Lazine Milutin Đuranović.

Finansijski sistem bez razvojne funkcije

Izvršna direktorica MFI Alter Modus, Ana Kentera, ukazala je na ograničenja finansijskog sektora u Crnoj Gori, koji je dominantno zasnovan na komercijalnim bankama, bez razvijenih institucija koje bi podržavale razvoj i inovacije. Kako je objasnila, komercijalne banke, zbog regulatornih okvira i prirode poslovanja, nijesu usmjerene na rizične razvojne projekte, već na kreditiranje uz sigurnu otplatu.
Dodatni problem, kako je navela, predstavlja izostanak biznis anđela i kapitalnih investicija koje bi podržale startapove i dugoročni razvoj. Iako postoje pojedinačni primjeri saradnje sa evropskim fondovima, oni nijesu dio sistemskog pristupa, zbog čega finansijskom tržištu nedostaju ključni akteri za razvojno finansiranje.
„Potrebno je znati koja je uloga komercijalnih banaka, a koja razvojnih fondova ili razvojne banke, da biste shvatili zašto komercijalne banke nemaju razvojnu ulogu koja se od njih često očekuje. Naročito kada su u pitanju razvojni projekti ili inovativni projekti, koji podrazumijevaju veću izloženost i preuzimanje rizika…Ulaskom u Evropsku uniju, ja mislim da će naši privrednici generalno imati mnogo bolji pristup Evropskim fondovima nego što ih sada imaju“ kazala je Kentera.
Iako smatra da je finansijski sistem zapravo krvotok jedne privrede, ističe da on omogućava promet, ali ne može direktno uticati na uvoz ili izvoz investicija.
„Mi nemamo izvoz investicija, ali imamo uvoz investicija. Generalno, razvijenost privrede diktira da li će biti izvoza investicija, odnosno da li postoji tolika akumulacija kapitala u jednoj zemlji da ona može ulagati i na drugim tržištima. Kao što, recimo, Njemačka razvojna banka, osim što investira na njemačkom tržištu, ima toliku akumulaciju da može investirati i na drugim tržištima. Mislim da mi nećemo skoro biti u toj poziciji. Ali bilo bi lijepo da se makar organizujemo da imamo efekte direktnih domaćih investicija u našu privredu u Crnoj Gori. To bi za početak bilo jako dobro“ istakla je Kentera.
Poručuje da to nije nemoguće ukoliko se dobro upravlja sredstvima koja se od poreskih obveznika prikupljaju i ukoliko se namjena tih sredstava odredi i za razvoj, a ne samo za potrošnju.

Bez strategije ulazak u EU je samo formalnost

Kada je riječ o sektoru građevine, strategije, prema riječima vlasnika Zetagradnje Blagote Radovića, takođe nema. On navodi da građevina u Crnoj Gori trenutno funkcioniše, ali da je njena budućnost neizvjesna.
„Ne samo u građevini, ni u jednoj oblasti ne postoji strategija i mene to brine. Imamo šansu, trebamo da iskoristimo tu takozvanu 2028. da nas uguraju u Evrospku uniju , jer ja sam duboko uvjeren da mi to ne zaslužujemo, aii geopolitička situacija u svijetu je takva da, želi jednostavno da se priključimo. Koliko će privreda i privrednici iskoristiti tu šansu, to ćemo da vidimo. Ja se bojim da ti fondove evropski koji su u predpristupnom periodu bili vrlo izdašni zahvaljujući geopolitičkoj situaciji da će se koristiti u druge svrhe, tako da za fondove i razvoj za nove članice neće biti u mjeri u kojoj mi to očekujemo…“

Jasna pravila kao preduslov investicija

Govoreći o ključnim preprekama koje usporavaju pokretanje održivog investicionog ciklusa, suvlasnik Šajo grupe Žarko Rakčević istakao je da država mora imati jasno definisana pravila.
„Definišite pravila igre, kao što je to nedaavno uradila Hrvataska. 70% moraju da budu hotelski kapaciteti, minimalno, a rezidencijalni maksimalno 30% . Tako da bi se svim investitorima, ne samo na velikoj plaži, Buljarici ili Jazu, koji su tri velike netaknute destinacije i veliki potencijali, trebalo reći: izvolite, to je frontline, obavezni ste zakonski da radite u prvoj liniji hotele. Nama trebaju hoteli sa 5 i 4 zvijezdica, ali definišite pravila. To je do donosilaca odluka“ istakao je Rakčević.
On dodaje da među crnogorskim privrednicima postoje brojni uspješni primjeri koji su pokazali da vrijede kroz godine poslovanja, ali da trenutno ne postoji partnerstvo između donosilaca odluka i privrednika.

Domaća proizvodnja kao neiskorišćen potencijal

Na značaj domaće proizvodnje ukazao je Suvlasnik mljekare Lazine, Milutin Đuranović, ističući da kompanije koje nude domaće proizvode ostvaruju bolje finansijske rezultate. Ipak, kako navodi, Crna Gora je i dalje zemlja u kojoj se često mogu naći ugostiteljski objekti bez domaćih proizvoda, što, uz činjenicu da je riječ o visokouvoznoj ekonomiji, ukazuje na potrebu promjene razvojnih strategija.
„Domaća privreda ne može se osloniti samo na emociju. Potrebni su vrlo kvalitetni proizvodi. Evo, bilo je jedno istraživanje u decembru o 100 brendova u Crnoj Gori. Od 100 najjačih brendova, sedam su iz Crne Gore…. Dakle, javnost prepoznaje da su oni zaista napravili odličan posao“, kazao je Đuranović.

Globalni rizici i razvojna šansa

Uvodnu riječ prije panela imao je profesor dr Željko Bogetić, koji je upozorio na usporavanje globalne ekonomije, rast javnog duga i pojačane geopolitičke rizike koji dodatno opterećuju finansijska tržišta i povećavaju neizvjesnost.
Posebno je istakao energetske poremećaje kao ključni izvor inflatornih pritisaka i potencijalnog usporavanja privrednog rasta širom svijeta, što dodatno pogađa male i otvorene ekonomije poput Crne Gore.
„Štednje goriva u javnom sektoru, opcije mjera za štednje u privatnom sektoru, ubrzavanje nacionalnih rezervi, adaptivne mjere ciljane socijalne politike prema najranjivijim djelovima stanovništva, kao i fokusirane mjere za prioritetne sektore: turistički, prehrambeni, privredni, energetski kopleks…To je ono što se može napraviti i što bi već trebalo napraviti“, ističe Bogetić.
Ipak, naglašava da Crna Gora ima i značajnu razvojnu šansu kroz evropske integracije, kao i potrebu za fiskalnom disciplinom i strukturnim reformama.
„Ovaj nivo društvenog proizvoda po glavi stanovnika koji Crnu Goru čeka za par godina, 14 hiljada. To je niži prag tkz. visokog nivoa dohotka. To će Crnu Goru klasifikovati kao član ekskluzivnog kluba najbogatijih zemalja svijeta. Finansijska stabilnost u Cilju Goru je jednama sreća što ima vrlo stabilan finansijski sistem. Vrlo stabilno finansijski sistem, likvidan, solventan i koji se možda najviše integrisao od velikih sistema u EU i to je još jedan dodatni plus“ napominje Bogetić.