Dok je predsjednik Donald Trump prošle sedmice napuštao Washington i letio za Floridu, činilo se da mu je završetak rata s Iranom posljednja stvar na pameti.

„Ne proglašava se primirje kad doslovno uništavate drugu stranu“, rekao je u petak s južnog travnjaka Bijele kuće.

No, samo tri dana, jedan ultimatum i, prema njegovim riječima, nekoliko razgovora s tajanstvenim zvaničnikom iz Teherana kasnije, Trump je promijenio ploču. „Žele da se nagode i mi ćemo to riješiti“, izjavio je u ponedjeljak u Memphisu. Ovaj iznenadni preokret i, kako tvrdi Trump, mirovni pregovori koji brzo napreduju, doveli su do nagle promjene u pristupu administracije ratu, piše CNN.

Zaokret u stavu

Promjena je uslijedila nakon što je predsjednik u subotu veče zaprijetio napadom na iranske elektrane ako Hormuški moreuz ne bude otvoren u roku od 48 sati. Sada se čak pominje mogućnost da Pakistan kasnije ove sedmice bude domaćin sastanka između SAD-a i Irana, na kojem bi mogao učestvovati potpredsjednik JD Vance, rekla su dva izvora.

Do zaokreta u američkom stavu došlo je nakon upozorenja zalivskih saveznika da bi napad na civilne energetske objekte u Iranu mogao izazvati katastrofalnu eskalaciju, navode osobe upoznate s razgovorima.

Objava o pregovorima, koja je stigla dva sata prije otvaranja američkih tržišta u ponedjeljak, podstakla je rast na Wall Streetu i nagli pad cijena nafte, što su dva područja koja su zadavala glavobolje Trumpu i njegovim savjetnicima.

Teheran opovrgava Trumpa

No, ko tačno pregovara – i vode li se pregovori uopšte – odmah je postalo sporno. Trump je odbio da imenuje iranskog sagovornika, opisavši ga tek kao „poštovanog“. Istovremeno dok je predsjednik govorio o napretku, dodatne jedinice marinaca kretale su se prema Bliskom istoku, što je podstaklo sumnje u ozbiljnost pregovora.

Teheran je sa svoje strane opovrgao bilo kakve razgovore, tvrdeći da je Trump odustao od prijetnji jer se bojao iranske odmazde. „Nikakvi pregovori sa SAD-om nisu vođeni“, napisao je na X-u predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf, za kojeg se nagađalo da je zvaničnik kojeg je Trump pomenuo.

Dodao je da je odlaganje američkih napada imalo za cilj „bijeg iz močvare u kojoj su SAD i Izrael zarobljeni“. Ipak, demantiji su bili pažljivo sročeni i nijesu isključili mogućnost da su poruke razmijenjene kako bi se ispitala mogućnost nastavka pregovora.

Posrednici u pregovorima

Više zemalja sada aktivno radi na posredovanju u dogovoru između SAD-a i Irana, potvrdilo je za CNN pet izvora upoznatih sa situacijom. Uprkos Trumpovim tvrdnjama, izvori nijesu upoznati s bilo kakvim direktnim pregovorima od izbijanja rata. Bijela kuća odbila je detaljnije da komentariše razgovore, za koje je Trump rekao da ih vode njegovi izaslanici Steve Witkoff i Jared Kushner.

„Ovo su osjetljivi diplomatski razgovori i SAD neće pregovarati preko medija. Situacija je promjenjiva i nagađanja o sastancima ne treba smatrati konačnim dok ih Bijela kuća zvanično ne objavi“, rekla je portparolka Karoline Leavitt.

U pregovaračke napore uključeni su Pakistan, Turska, Egipat i Oman. Diplomatski ciljevi su postizanje prekida vatre i obezbjeđivanje slobodnog prolaza brodova kroz Hormuški moreuz. Dva regionalna izvora navode da je SAD preko Pakistana dostavio Iranu spisak od 15 očekivanja, ali nije poznato da li je Iran pristao na ijedan od uslova.

Jedan izvor smatra da bi Iranu nekoliko tačaka bilo „gotovo nemoguće“ da prihvati. Pakistanci rade na prijedlogu, a i Omanci prenose poruke između Washingtona i Teherana. U aktivne diplomatske napore uključeni su i Egipćani.

Pakistan domaćin pregovora?

S pakistanske strane, šef obavještajne službe general-pukovnik Asim Malik sarađuje s Witkoffom i Kushnerom. „Ako se obje strane slože, Pakistan je uvijek spreman da bude domaćin razgovora“, rekao je za CNN portparol ministarstva vanjskih poslova Tahir Hussain Andrabi.

Bilo je i brojnih poziva između turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana i njegovih kolega, uključujući iranskog ministra Abbasa Araghchija i egipatskog ministra Badra Abdelattyja. Jedan od regionalnih izvora pretpostavlja da administracija koristi više zemalja kako bi osigurala da poruke stignu do svih relevantnih osoba u Teheranu.