Vojna eskalacija između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana vrši ekstreman pritisak na energetska tržišta. Iako još nisu prijavljeni veći poremećaji u snabdijevanju, rizici koji okružuju Ormuski moreuz predstavljaju pretnju globalnoj ekonomiji ako se sukob nastavi, navodi se u saopštenju za javnost kompanije Coface o eskalaciji sukoba na Bliskom istoku i potencijalnim posljedicama po energetska tržišta i globalnu ekonomiju.
Ključne brojke
- 20% globalne potrošnje nafte prolazi kroz Ormuski moreuz
- Do 147 USD/barel: istorijski nivo koji bi Brent sirova nafta mogla da pređe u slučaju dužeg poremećaja
“Sukob ograničen na nekoliko dana ili nedelja – najvjerovatniji scenario u ovom trenutku – trebalo bi da ima ograničen uticaj. Međutim, ako bi se sukob nastavio, njegov makroekonomski uticaj mogao bi biti značajan i ići dalje od pitanja cena energije”, kaže Ruben Nizard, šef sektorskog istraživanja, Coface.
Neposredni kratkoročni efekat na energetska tržišta
Američki i izraelski udari u Iranu označavaju veliku prekretnicu za energetska tržišta. Na otvaranju berze u ponedeljak ujutru, Brent je skočio za više od 10%, uglavnom odražavajući povećanje geopolitičke premije rizika, a ne trenutne i konkretne poremećaje u snabdijevanju.
Pre ove eskalacije, tržišta nafte su uglavnom bila u višku. Obilna ponuda, vođena proizvođačima koji nisu članice OPEK+ i brzim obnavljanjem zaliha, držala je cijene pod pritiskom (u proseku 68 funti po barelu u 2025. godini). Sukob mijenja pravila igre, ponovo uvodeći ekstremnu neizvjesnost u pogledu bezbjednosti snabdijevanja.
Ormuski moreuz, strateška energetska tačka
Glavni rizik leži u Ormuskom moreuzu, kroz koji prolazi približno 20% nafte koja se potroši širom sveta i skoro 30% pomorskih isporuka sirove nafte. Trenutni poremećaji već dovode do viših cijena.
Kapacitet za zaobilaženje ovog moreuza je ograničen i nedovoljan da apsorbuje veliki šok. Dugotrajni ili ponovljeni prekidi bi vjerovatno mogli da podignu cijenu nafte Brent na trocifrenu teritoriju, sa mogućnošću da se premaši vrhunac iz februara 2022. (122 USD/barel) ili čak rekord iz 2008. (147 USD/barel).
Nafta: rizik od uništenja infrastrukture
Iako Iran nije vodeći proizvođač u regionu, poremećaj u snabdijevanju bi imao neposredni uticaj na već krhka tržišta. Sa više od 3 miliona barela dnevno proizvedenih i skoro preko 1,5 miliona izvezenih – uglavnom u Kinu – prekid bi primorao kupce, posebno u Aziji, da se okrenu skupljim alternativama, povećavajući pritisak na rast cijena nafte.
Pored iranske ponude ili mogućeg zatvaranja Ormuskog moreuza, Iran bi mogao da cilja i naftnu infrastrukturu u drugim zemljama Zaliva. Uticaj bi tada zavisio od obima štete i trajanja poremećaja, u kontekstu gdje su rezervni kapaciteti OPEK+ — oko 4 do 5 miliona barela dnevno — i dalje ograničeni i koncentrisani, posebno u Saudijskoj Arabiji i UAE, gde bi logistički trgovinski tokovi mogli biti poremećeni.
Efekti talasa daleko izvan nafte
Ulog daleko izvan samog tržišta nafte. Ormuski moreuz je takođe ključan za transport tečnog prirodnog gasa (TPG), đubriva, industrijskih metala (aluminijuma) i petrohemikalija. Pored toga, i druge strateške uske tačke, poput Bab el-Mandeba1 ili Sueckog kanala, mogle bi biti pogođene u slučaju regionalne eskalacije. To bi moglo povećati troškove prevoza i premije osiguranja brodova.
Ovaj postepeni poremećaj lanaca snabdijevanja predstavlja sve veći rizik od nestašica i inflatornih pritisaka, posebno za ekonomije koje najviše zavise od uvoza energije.
Dugoročni rizik: globalni makroekonomski šok
Ekstremni scenario ostanka cijena nafte iznad 100 američkih dolara po barelu izazvao bi novi talas globalne inflacije i vjerovatno bi primorao centralne banke da promijene svoju strategiju, prelazeći sa monetarnog popuštanja na široko rasprostranjeno zaoštravanje.
Dugotrajno povećanje cijena sirove nafte marke Brent za 15 američkih dolara moglo bi tako smanjiti globalni rast za oko 0,2 procentna poena i dodati skoro 0,5 procentnih poena inflaciji. U takvom kontekstu, rizik od stagflacije – kombinacije slabog rasta i visoke inflacije – ponovo bi postao vjerodostojna pretnja globalnoj ekonomiji, sa ozbiljnim posljedicama po preduzeća i međunarodnu trgovinu.
