Mediji širom svijeta nestaju. Uz dugotrajan nedostatak finansiranja, sada se suočavaju i sa sažecima koje generiše vještačka inteligencija, kao i chatbotovima koji im oduzimaju publiku. Nedavno istraživanje pokazalo je da je 2025. godine internet saobraćaj prema informativnim portalima pao za jednu trećinu.
Taj problem trebalo bi da zabrine sve, a ne samo novinare i medijske menadžere, jer demokratska društva ne mogu funkcionisati bez kvalitetnih informacija. U vremenu polarizacije, fragmentacije i demokratskog nazadovanja, mediji koji proizvode kvalitetno novinarstvo potrebniji su nego ikada.
Uslovi nijesu ravnopravni
Međutim, da bi ga mogli proizvoditi, izdavači moraju biti adekvatno plaćeni – što predstavlja dugotrajan problem u internet eri. Godinama su pretraživači poput Googlea i društvene mreže poput Facebooka ostvarivali značajnu dobit od novinskog sadržaja, dok su medijskim kućama plaćali malo ili nimalo. Isto važi i za AI kompanije, koje su prikupljale sadržaj potreban za treniranje velikih jezičkih modela bez naknade proizvođačima tog sadržaja i bez njihove saglasnosti. U međuvremenu je OpenAI sklopio sporazume s nekolicinom velikih izdavača (uključujući News Corp, Axel Springer i Le Monde) kako bi osigurao da ChatGPT ima pristup najnovijim informacijama, ali su mnogi drugi ostali izostavljeni.
U novom radnom dokumentu navodi se da bi AI kompanije trebalo automatski da plaćaju sadržaj koji koriste. Trenutni pristup – koji u suštini omogućava neograničeno korišćenje novinskih članaka bez naknade – vodi nestanku izvornog sadržaja. S druge strane, potpuna zabrana korišćenja kreativnih djela za potrebe generativne vještačke inteligencije gotovo je nemoguća i ne bi bila u interesu bilo koga. Najodrživije rješenje je uvođenje obaveze plaćanja izdavačima i autorima – poznate kao „zakonsko licenciranje“ – za korišćenje njihovih djela.
Realno stanje
Sadašnji proces naplate naknade, u kojem grupe autora ili pojedinačne publikacije moraju tužiti AI kompanije, spor je, skup i nepravedan.
Vlade moraju intervenisati kako bi pomogle sklapanje takvih sporazuma, jer je postojeći sistem, u kojem autori i izdavači vode sudske sporove protiv tehnoloških giganata, spor, skup i nepravedan. Kada se relativno nemoćni autori i izdavači suoče s moćnim tehnološkim kompanijama, uslovi nijesu ravnopravni, a nagodbe su često skromne. U septembru 2025. godine kompanija Anthropic pristala je da plati 1,5 milijardi dolara u okviru nagodbe u kolektivnoj tužbi zbog kršenja autorskih prava, što iznosi oko 3.000 dolara po knjizi – izuzetno nizak iznos imajući u vidu da autori ponekad decenijama rade na jednom djelu.
Neke države već su prepoznale neravnotežu moći između velikih tehnoloških kompanija i autora, kao i negativan uticaj koji to ima na percepciju vrijednosti kreativnog rada. Australija je 2021. godine usvojila Kodeks pregovaranja s medijima, kojim su pretraživači i društvene mreže obavezni da plaćaju medijima za sadržaj koji se dijeli na njihovim platformama. Sličan pristup trebalo bi primijeniti i na AI kompanije. U Sjedinjenim Američkim Državama, nasuprot tome, zakon o autorskim pravima široko definiše „poštenu upotrebu“, na koju se AI kompanije pozivaju u odbrani prakse prikupljanja sadržaja.
Evropa je pokazala spremnost da se bavi ovim pitanjem, a kreatori politika raspravljaju o tome da li i na koji način treba ažurirati Direktivu Evropske unije o autorskom pravu, koja trenutno uključuje izuzetak za „rudarenje teksta i podataka“. Krajem januara Odbor za pravna pitanja Evropskog parlamenta usvojio je nacrt prijedloga o kojem se očekuje glasanje u martu, a čiji je cilj obezbjeđivanje pravedne naknade nosiocima autorskih prava.
Zakonska regulativa
Prijedlozi se zasnivaju na izvještaju koji je naručio Odbor za pravna pitanja, objavljenom u junu 2025. godine, a koji ukazuje na nejasnoće i nedostatke primjene postojećeg sistema autorskog prava na treniranje vještačke inteligencije. U izvještaju se poziva na novi sistem koji bi uveo obavezu naknade pružaocima opštih AI modela i stvorio tržište licenciranja koje bi nosiocima prava vratilo pregovaračku moć. Prvi koraci mogli bi uključivati olakšavanje kolektivnih licencnih sporazuma i sprovođenje obaveze naknade čak i prije šire revizije ili reforme. Izvještaj takođe preporučuje obavezu transparentnosti za AI kompanije, poseban režim za medije, kao i centralni registar za organizacije koje žele isključiti svoje sadržaje iz procesa prikupljanja podataka.
Mnogi očekuju da će ovaj izvještaj postaviti smjernice i za predstojeću reviziju Direktive o autorskom pravu iz 2019. godine, koju priprema Evropska komisija, a koja bi mogla dovesti do novog obavezujućeg zakonodavstva kasnije ove ili tokom 2027. godine.
Naravno, ostaju otvorena pitanja da li će svi nosioci prava u Evropi automatski biti uključeni u sistem naknade i kako bi izgledao mehanizam isključenja. Podržava se određeni oblik obaveznih plaćanja izdavačima i autorima, uz priznanje da će pojednostavljena pravila – koja možda neće u dovoljnoj mjeri razlikovati kvalitet sadržaja – vjerovatno morati prevladati. To bi moglo podrazumijevati fiksnu, unaprijed definisanu ljestvicu naknada, sličnu onima koje postoje u farmaceutskoj industriji ili sistemu isplate muzičkih tantijema.
Ključno je da zakonodavstvo obezbijedi pravedno kolektivno pregovaranje koje mora uključivati medije svih vrsta i veličina. Postojeći sistem, prema kojem samo najveće medijske organizacije mogu sklapati sporazume s AI kompanijama, ne podstiče otvoren informativni ekosistem niti medijski pluralizam.
Očuvanje novinarstva u eri vještačke inteligencije najvjerovatnije će zahtijevati sistem koji kao podrazumijevanu postavku predviđa prethodno odobrenje za korišćenje sadržaja u svrhe treniranja, uz fiksnu ljestvicu naknada. Međutim, pritisak velikih tehnoloških kompanija da se spriječi donošenje zakonodavstva koje predviđa naknadu za materijale korišćene u treniranju sve je snažniji. Evropa mora djelovati sada, prije nego što te kompanije postanu previše moćne da bi ih bilo moguće regulisati.
