U savremenoj kinematografiji, gdje digitalna postprodukcija (CGI) polako potiskuje potrebu za fizičkom scenografijom, britanski reditelj Kristofer Nolan ostaje dosljedan svom puritanskom pristupu: ako nešto može da se izgradi ili uzgoji u stvarnom svijetu, to će se i uraditi.

Upravo ta posvećenost detaljima dovela je do toga da produkcija filma Interstellar (2014) postane akter na tržištu žitarica, pretvarajući scenografski trošak u uspješnu investiciju.

Vizija ispred ekrana

Kada su za potrebe scenarija bila neophodna nepregledna polja kukuruza kao posljednji izvor hrane za čovječanstvo, Nolan je odbio rad u studiju. Umjesto toga, produkcijski tim je zakupio oko 200 hektara zemljišta u blizini Kalgarija, u kanadskoj provinciji Alberta.

Izbor lokacije bio je visokorizičan, jer su lokalni poljoprivrednici decenijama tvrdili da kukuruz na tom podneblju, zbog specifičnih klimatskih uslova, ne može da dostigne punu zrelost.

Međutim, Nolan se nije oslanjao na puku sreću. Konsultovao se sa kolegom Zakom Snajderom, koji je za potrebe snimanja filma „Čovjek od čelika“ uzgajao manju parcelu na sličnom terenu. Ohrabren tim iskustvom, Nolan je angažovao stručnjake za navodnjavanje i agronomiju, transformišući kanadsku pustoš u plodno poljoprivredno dobro.

Žetva koja je isplatila samu sebe

Glavni cilj bio je dobiti autentičan vizuelni identitet filma, specifično kretanje stabljika na vjetru i realističnu prašinu koju podižu vozila. Ipak, onog trenutka kada je pala posljednja klapa, postavilo se pitanje šta uraditi sa tolikim prinosom.

"/>

Odluka je bila čisto ekonomska, umjesto da polje prepuste propadanju ili ga unište, produkcija je organizovala profesionalnu žetvu. S obzirom na to da je kukuruz bio visokog kvaliteta, plasiran je na tržište kao komercijalni proizvod.

Ekonomska računica ovog poduhvata pokazala je sljedeće:

Povraćaj investicije: Prihodi od prodaje kukuruza u potpunosti su pokrili troškove zakupa zemljišta, sistema za navodnjavanje i rada poljoprivrednika.

Čist profit: Prema navodima same produkcije, nakon namirenja svih troškova, preostala je značajna suma koja je vraćena u budžet filma.

Marketinška vrijednost: Pored direktne zarade, priča o „Nolanovim farmerima“ postala je besplatan i izuzetno efektan marketing, učvrstivši kultni status filma i prije njegove premijere.

Pametan spoj umjetnosti i pragmatizma

Ovaj primjer ilustruje širu sliku modernog biznisa: održivost i praktičnost često idu ruku pod ruku sa kreativnošću. „Nolanov kukuruz“ nije bio samo scenografski element, već dokaz da se uz dobru logistiku i analizu rizika čak i najskuplji umjetnički prohtjevi mogu pretvoriti u profitabilan poduhvat.

Dok holivudski studiji troše milione dolara na rendere koji često djeluju vještački, Interstellar je ponudio lekciju iz staromodnog preduzetništva. Autentičnost se, očigledno, isplati, nekada kroz bioskopske karte, a nekada kroz cijenu po toni na berzi žitarica.