Autor: Nuriel Rubini

Budućnost novca i platnog prometa obilježiće postepena evolucija, a ne revolucija kakvu su obećavali kripto-propagatori. Najnoviji pad Bitcoina i drugih kriptovaluta dodatno naglašava koliko je ova pseudo-klasa imovine nestabilna; ostaje samo nada da će kreatori politika prepoznati rizike prije nego što bude kasno.

NEW YORK – Prije godinu dana, najpro-kripto predsjednik u istoriji SAD-a vratio se na vlast, nakon što je udvaranjem neupućenim malim kripto-investitorima i uz ogromnu finansijsku podršku polu-korumpiranih insajdera iz industrije osigurao politički povratak. Drugi mandat Donalda Trumpa trebalo je da označi novu eru za kripto-sektor, pa su razni samozvani evangelisti predviđali da će Bitcoin postati „digitalno zlato“ i dostići najmanje 200.000 dolara do kraja 2025. godine.

Trump je, kako je i najavio, značajno ublažio većinu regulative vezane za kripto-tržište. Potpisao je Zakon o usmjeravanju i uspostavljanju nacionalne inovacije za američke stabilne kriptovalute (GENIUS Act), zalagao se za Zakon o jasnoći tržišta digitalne imovine (CLARITY Act), lično profitirao od sumnjivih domaćih i stranih kripto-poslova, promovisao sopstveni beskorisni „meme“ token, pomilovao kripto-prevarante koji su navodno pomagali terorističkim organizacijama i organizovao privatne večere za insajdere iz industrije u Bijeloj kući.

Kripto je, navodno, trebalo da profitira i od makroekonomskih i geopolitičkih rizika – rasta javnog duga i deficita u SAD-u i drugim razvijenim ekonomijama, slabljenja dolara i drugih fiat valuta, novih trgovinskih ratova i rastućih tenzija između SAD-a, Irana, Kine i drugih država. Upravo povećani rizici pomogli su da cijena zlata poraste za više od 60% tokom 2025. godine.

Ali „digitalno zlato“ palo je 6% u 2025. godini. U trenutku pisanja ovog teksta, Bitcoin je 35% ispod svog oktobarskog vrhunca i niži nego u vrijeme Trumpove izborne pobjede, dok su „meme“ tokeni $TRUMP i $MELANIA izgubili 95% vrijednosti. Svaki put kada je zlato raslo usljed trgovinskih ili geopolitičkih potresa, Bitcoin je naglo padao. Umjesto zaštite od rizika, pokazao se kao način njegovog pojačavanja, uz snažnu korelaciju sa spekulativnim akcijama i drugom rizičnom imovinom.

Nazivati Bitcoin ili bilo koju drugu kripto-imovinu „valutom“ oduvijek je bilo pogrešno. On nije ni obračunska jedinica, ni skalabilno sredstvo plaćanja, niti stabilno sredstvo čuvanja vrijednosti. Čak i u Salvadoru, gdje je Bitcoin zakonsko sredstvo plaćanja, čini manje od 5% transakcija za robu i usluge. Kripto nije ni prava imovina, jer nema prihod, funkciju, niti industrijsku ili realnu upotrebu (za razliku od zlata ili srebra).

Sedamnaest godina nakon lansiranja Bitcoina, jedina istinska „ubojita aplikacija“ u kripto-svijetu jeste stabilna kriptovaluta – digitalna verzija klasičnog fiat novca, koji su bankarski i finansijski sistemi digitalizovali još prije nekoliko decenija. Može se raspravljati o tome da li digitalni novac treba da funkcioniše na blokčejnu ili na tradicionalnim dvostrukim knjigama. Međutim, 95% takozvanih „blokčejn“ novaca i usluga su blokčejn samo po imenu – privatni su, centralizovani, sa dozvoljenim pristupom i potvrđivani od malog broja pouzdanih aktera, baš kao u klasičnom bankarstvu.

Istinski decentralizovane finansije nikada neće dostići masovnu primjenu. Nijedna ozbiljna vlada – pa ni Trumpova administracija – neće dozvoliti potpunu anonimnost monetarnih i finansijskih transakcija, jer bi to pogodovalo kriminalcima, teroristima, neodgovornim državama, trgovcima ljudima i utajivačima poreza.

S obzirom na to da digitalni novčanici i regulisane berze podliježu pravilima protiv pranja novca i procedurama „upoznaj svog klijenta“ (AML/KYC), nije ni jasno da li su transakcije putem privatnih „blokčejn“ sistema jeftinije – naročito sada kada su tradicionalni finansijski sistemi unaprijeđeni bržim poravnanjem i efikasnijim klirinškim alatima. Budućnost novca biće evolutivna, a ne revolucionarna, suprotno obećanjima kripto-entuzijasta. Najnoviji pad cijena dodatno potvrđuje ekstremnu volatilnost ove pseudo-imovine.

Što se tiče GENIUS Acta, koji otvara vrata još jednom eksperimentu slobodnog bankarstva nalik onom iz 19. vijeka koji je završio kolapsom, mogao bi ostati upamćen kao Zakon o bezobzirnoj nepromišljenosti. Stabilne kriptovalute nijesu regulisane kao „uske banke“ (gdje su depoziti i plaćanja odvojeni od rizičnih kredita i ulaganja), niti imaju pristup centralnim bankama kao zajmodavcima posljednje instance ili sistemima osiguranja depozita.

Dovoljno bi bilo da nekoliko loših aktera pogrešno investira sredstva ili položi depozite u slabe institucije poput Silicon Valley Banka da izazove paniku i „bank run“. Trenutni američki pristup, obilježen Trumpovim ličnim interesima i uticajem kripto-lobija, recept je za finansijsku i ekonomsku nestabilnost.

Spor između tradicionalnih banaka i kripto-industrije oko CLARITY Acta dodatno pokazuje nerazumijevanje osnovnih monetarnih principa. U sistemu frakcijskih rezervi, banke su ključne i za platni promet i za kreiranje kredita putem transformacije kratkoročnih depozita u dugoročnije zajmove. To predstavlja vrijedan polujavni interes.

Kratkoročni depoziti ne nose kamatu jer su gotovo jednaki gotovini. Međutim, kripto-industrija želi da omogući kamatu na stabilne kriptovalute, čime bi se potkopali temelji bankarskog sistema. Ili će se finansijski sistem radikalno promijeniti odvajanjem platnog prometa od kreditiranja, ili će stabilne kriptovalute morati biti spriječene da plaćaju kamatu i istiskuju banke.

Riječ je o pitanju političke i finansijske stabilnosti, jednom od najozbiljnijih i najosjetljivijih. Jamie Dimon, izvršni direktor JPMorgan Chasea, s pravom upozorava na rizike, dok je Brian Armstrong iz Coinbasea neopravdano nonšalantan prema tim brigama. Ako Trump ima savjetnike koji nijesu pod uticajem kripto-kapitala, nada je da će mu objasniti kako funkcioniše bankarski sistem prije nego što lični interesi uruše njegove temelje. Ministar finansija Scott Bessent – da li slušate?

Izvor: Project Syndicate