Očekuje se da će globalni BDP u 2026. godini porasti za oko 3,1 odsto, ali ta naslovna brojka prikriva rastuće napetosti ispod površine.
Inflacija se u nekim regionima hladi, dok u drugima ostaje uporno visoka. Vlade danas imaju manje fiskalne i monetarne fleksibilnosti da odgovore na šokove nego prije nekoliko godina, a dugogodišnji okvir otvorene trgovine i integrisanih lanaca snabdijevanja prolazi kroz temeljno restrukturiranje.
Na osnovu više od 2.000 ekspertskih prognoza, Izvještaj o globalnim prognozama za 2026. godinu identifikuje tri ekonomska rizika koja ove godine zaslužuju posebnu pažnju.
1. Fragmentacija globalnog ekonomskog poretka
Decenijama su kompanije gradile lance snabdijevanja prvenstveno s ciljem minimizacije troškova. Tu logiku danas potiskuje niz drugih faktora:
– upravljanje geopolitičkim rizicima
– carine i sankcije
– promjene industrijskih politika, poput aranžmana „friend-shoringa“
Ova promjena predstavlja suštinski zaokret u dugogodišnjim pravilima koja su uređivala globalnu trgovinu.
Suočeni s raznim pritiscima, lanci snabdijevanja se sve češće optimizuju prema političkoj sigurnosti, a ne prema troškovnoj efikasnosti. Novi trgovinski sporazumi sve se češće pregovaraju izvan tradicionalnih multilateralnih institucija, kroz koalicije voljnih koje sklapaju bilateralne ili regionalne dogovore umjesto da rade u okviru ustaljenih mehanizama.
Istovremeno, trgovinske intervencije su se umnožile. Udio uvoza zemalja G20 koji je pokriven carinama zabilježio je najveći rast u istoriji praćenja trgovine od strane Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Carine su postale često korišćen alat geoekonomskog sučeljavanja, koje je, prema najnovijem Izvještaju o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma, proglašeno za najveći globalni rizik u 2026. godini.
Pod pritiskom su i postojeći sporazumi: Sporazum SAD–Meksiko–Kanada (USMCA) suočava se sa rastućom neizvjesnošću kako politički pritisci jačaju u sve tri zemlje.
Ipak, pojavljuju se i novi sporazumi koji će dodatno mijenjati trgovinski pejzaž. Sporazum o slobodnoj trgovini između EU i Mercosura, nakon više od dvije decenije pregovora, izgleda konačno je blizu ratifikacije. Kanada i Kina su takođe sklopile novi sporazum fokusiran na električna vozila, kojim će carine na kineske električne automobile biti smanjene sa 100 odsto na 6,1 odsto za prvih 49.000 vozila uvezenih godišnje.
Ovakav razvoj događaja sugeriše da trgovina neće kolabirati, ali je čeka dug i nezgrapan period prilagođavanja dok se globalni ekonomski poredak bude preoblikovao prema novim političkim realnostima.
2. Geopolitička eskalacija koja uključuje velike sile
Oružani sukob između velikih sila ostaje stalni rizik koji, kada se materijalizuje, može nametnuti teške i dugotrajne troškove globalnoj ekonomiji.
Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine to je jasno pokazala: rat je izazvao šokove cijena energije širom Evrope, poremetio globalno snabdijevanje hranom, ubrzao fragmentaciju trgovinskih mreža i natjerao vlade da preusmjere stotine milijardi na odbrambenu potrošnju. Sukob ulazi u svoju petu godinu bez jasnog rješenja na vidiku, a anketa Savjeta za spoljne odnose za 2026. godinu ocijenila je intenziviranje rata Rusije i Ukrajine kao scenario s visokom vjerovatnoćom i velikim uticajem.
Ekonomske posljedice sežu daleko izvan neposrednog ratnog područja: volatilnost cijena energije, poremećaji u lancima snabdijevanja ključnim inputima i oportunitetni troškovi povezani s rastom vojne potrošnje (članice NATO-a podižu ciljani nivo na 5% BDP-a). Uz to, opšta klima neizvjesnosti navodi kompanije da odlažu investicije, a investitore da traže veće premije za rizik.
Nekoliko potencijalnih žarišta zaslužuje pažnju u 2026. godini:
– Tajvanski moreuz ostaje izvor zabrinutosti dok Kina nastavlja vojni, ekonomski i politički pritisak na Tajvan, a stručnjaci ocjenjuju da postoji približno jednaka vjerovatnoća da bi to moglo izazvati ozbiljnu krizu koja bi uključila SAD i regionalne sile.
– Bliski istok se suočava s mogućnošću obnove sukoba između Irana i Izraela, dok Teheran pokušava da obnovi svoj nuklearni program i regionalne mreže saveznika.
– Ruske „sive zone“ provokacije protiv članica NATO-a, uključujući sajber napade, upade dronovima i sabotaže infrastrukture, pojačane su i mogle bi eskalirati u direktan sukob.
– Sjeverna Koreja je izbila među najveće rizike nakon svojih najmoćnijih testova interkontinentalnih balističkih projektila.
– Na zapadnoj hemisferi, vojne operacije SAD-a usmjerene na transnacionalne kriminalne grupe mogle bi eskalirati u direktnu akciju u Venecueli.
Nijedan od ovih scenarija nije izvjestan, ali svaki predstavlja potencijalni izvor ozbiljnih ekonomskih poremećaja. Ključni rizik je u tome što geopolitičke tenzije ne moraju prerasti u otvoreni rat da bi proizvele troškove – već i dugotrajna neizvjesnost sama po sebi djeluje kao kočnica investicijama, trgovini i rastu.
3. Volatilnost energetskog tržišta i neuspjeh energetske tranzicije
Sve veći jaz između potražnje za električnom energijom i raspoložive ponude stvara strukturno ograničenje za ekonomski rast. Vještačka inteligencija, data centri, električna vozila i šira elektrifikacija guraju potražnju snažno naviše, baš u trenutku kada se elektroenergetske mreže suočavaju sa zastarjelom infrastrukturom, dugim procedurama za dozvole i složenom ekonomikom energetske tranzicije.
Rezultat nije samo infrastrukturni izazov, već i potencijalno usko grlo za industrije i tehnologije na koje mnoge ekonomije računaju kao pokretače buduće produktivnosti.
Razmjeri nesklada su ogromni. Očekuje se da će potražnja za električnom energijom u SAD porasti za 662 teravat-sata do 2030. godine, što je približno jednako dodavanju ukupne proizvodnje Teksasa i Kalifornije u mrežu.
Međutim, infrastruktura potrebna da se taj rast isprati ne može se izgraditi brzo: zaostaci u projektima prenosa prelaze pet godina, isporuka gasnih turbina traje tri do četiri godine, a izgradnja nuklearnih elektrana više od decenije. Stope popunjenosti data centara pale su na svega 1–2 odsto, pri čemu je novi kapacitet već 75–100 odsto iznajmljen godinama unaprijed. Vremenski raskorak između naglog rasta potražnje i spore ponude stvara čvrsto ograničenje koje ni količina kapitala sama po sebi ne može riješiti.
Ekonomske posljedice se prenose kroz više kanala:
– Cijene električne energije rastu u regionima gdje potražnja nadmašuje ponudu. Veleprodajne cijene u područjima blizu centara data centara već su znatno više nego prije pet godina.
– Kompanije koje zavise od pouzdanog snabdijevanja strujom suočavaju se s većim operativnim troškovima i mogu odlagati ili premeštati investicije. Microsoft, na primjer, ponovo pokreće reaktor u Three Mile Islandu po cijeni otprilike dvostruko većoj od uobičajenih ugovora o snabdijevanju strujom, jer nema jeftinije opcije. Kada jedna od najvećih svjetskih kompanija ne može da obezbijedi povoljnu baznu energiju, manje firme su suočene s još težim izborima.
– Bum vještačke inteligencije, koji bi trebalo da podstakne produktivnost i rast, mogao bi sam biti ograničen ako fizička infrastruktura ne bude mogla da prati računske ambicije. Energetska tranzicija i izgradnja digitalne infrastrukture nailaze na fizička i regulatorna ograničenja.
Ova tri rizika samo su dio mnogo šire slike.
Izvor: VisualCapitalist
