Globalna stopa nezaposlenosti ove godine iznosiće 4,9 odsto, dok će u svijetu do kraja godine biti približno 186 miliona nezaposlenih, navodi se u najnovijem izvještaju Međunarodne organizacije rada (MOR).
Prema tom dokumentu, ukupan broj radnih mjesta porašće za 0,5 odsto u razvijenim zemljama, dok se u siromašnijim državama očekuje rast od 3,1 odsto. Ova razlika, kako se navodi, odražava starenje stanovništva u bogatijim zemljama, gdje sve manji broj ljudi radne dobi može da pronađe ili zadrži zaposlenje.
U Evropi će stopa nezaposlenosti ostati na nivou od 5,5 odsto, dok će u Sjedinjenim Američkim Državama početi da raste na srednji rok.
MOR upozorava da imati posao ne znači nužno i pristojan prihod, jer gotovo 300 miliona ljudi širom svijeta živi u ekstremnom siromaštvu i zarađuje manje od tri dolara dnevno.
Pored toga, u mnogim zemljama Afrike i Latinske Amerike više od polovine zaposlenih radi u sivoj ekonomiji.
Globalni napredak u kvalitetu zaposlenosti značajno je usporen tokom posljednje decenije, dok siromaštvo zaposlenih, neformalni rad i niska produktivnost i dalje ostaju izraženi problemi, navodi se u izvještaju.
U periodu od 2015. do 2025. godine, udio radnika koji žive u ekstremnom siromaštvu smanjen je za svega 3,1 procentni poen, dok je i dalje 284 miliona zaposlenih u toj kategoriji.
Istovremeno, neformalna zaposlenost raste na globalnom nivou, a procjene pokazuju da bi do 2026. godine oko 2,1 milijarda ljudi moglo raditi u neformalnom sektoru, posebno u Africi i južnoj Aziji.
Prelazak radnika u produktivnije sektore privrede prepolovljen je u odnosu na raniji period, što dodatno usporava rast produktivnosti i produbljuje problem obezbjeđivanja dostojanstvenih uslova rada.
Poseban izazov ostaje nezaposlenost mladih, naročito u zemljama sa niskim prihodima, gdje je visok udio mladih koji nijesu zaposleni, niti uključeni u obrazovanje ili obuku.
Izvještaj upozorava i da je rast produktivnosti rada nedovoljan u najsiromašnijim zemljama, dok realne zarade na globalnom nivou ne prate inflaciju.
Dodatne rizike za tržište rada predstavljaju ubrzana primjena vještačke inteligencije, koja posebno pogađa mlade i visokoobrazovane radnike kroz automatizaciju, kao i trgovinski poremećaji i politička neizvjesnost, s obzirom na veliku zavisnost zaposlenosti od spoljne tražnje, naročito u Aziji i Pacifiku.
Autori izvještaja zaključuju da će se zemlje morati više oslanjati na domaće politike, jačanje institucija i strukturnu transformaciju privrede, jer koristi od globalne trgovine i tehnološkog napretka ostaju neravnomjerno raspoređene, a zemlje sa niskim prihodima rizikuju da budu isključene iz globalnih lanaca vrijednosti.
