Zahvaljujući njihovoj izrazito cikličnoj prirodi, dramatične oscilacije cijena nijesu nimalo rijetka pojava na robnim tržištima. Promjene dugoročnih investicionih programa, usljed krupnih pomjeranja u ponudi i potražnji na globalnom nivou, stvaraju vrlo izražene trendove koji znaju trajati godinama (ili čak decenijama, generišući fenomen „superciklusa“). Ipak, čak i uz relativno čestu pojavu masivnih promjena cijena, srebro se izdvaja daleko ispred ostalih, nudeći zaista fascinantnu statistiku.
Ako se fokusiramo isključivo na intenzitet, zanemarujući pritom predznak promjene, cijena srebra se na godišnjem nivou (tokom ovog vijeka) u prosjeku mijenjala za više od 20 odsto. Poređenja radi, prosjek u slučaju zlata iznosi oko skromnih 12 odsto. No, zapravo je i dalje riječ o prilično umjerenim vrijednostima kada se uporede sa ovogodišnjim dešavanjima.
Ciklično tržište
Jer od početka godine cijena srebra se više nego udvostručila (rast od nevjerovatnih 110 odsto), preskočivši pritom, po prvi put u istoriji, i okruglih 60 dolara po unci. A pritom ciklična priroda tržišta i mehanizam smjene dugoročnih trendova objašnjavaju vrlo malo. Umjesto toga, rast cijene je u velikoj mjeri špekulativnog karaktera. O takvom raspletu kontroverzna braća Hant mogla su samo sanjati kada su početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, intenzivnim gomilanjem zaliha, pokušali da isprovociraju dramatičan rast cijena. Priča je, nakon rasta do 50 dolara po unci, završila njihovim bankrotom, podsjeća Poslovni.
Braća Hant, niti neko njima sličan, u ovom slučaju se uopšte ne pominju; i ne, svijet nije preko noći ostao bez zaliha srebra. Rudnici se nijesu masovno zatvarali, niti su značajniji prerađivački kapaciteti nekim čudom nestali. Sve navedeno je, u određenoj mjeri, determinisalo značajne cjenovne pomake kada su u pitanju kakao, kafa ili bakar. U slučaju srebra, rast cijena je prije svega posljedica vještački generisane nestašice, kojoj je u velikoj mjeri kumovao sveprisutni – Donald Tramp.
Široka primjena u industriji
Proizvodni procesi u pojedinim segmentima industrije prijeko trebaju metal koji je sada već znatno skuplji.
Prva godina njegovog drugog predsjedničkog mandata u istoriji će ostati upamćena po nizu zanimljivih (neočekivanih) događaja i fenomena, najčešće povezanih s eskalacijom trgovinskog rata koji je isprovocirala Bijela kuća, uvođenjem znatno viših carina na uvozne proizvode. Čak i u slučajevima kada ih nije mijenjao (povećavao), Tramp je diktirao tempo na tržištu, a to jasno pokazuje i primjer srebra.
Čim je američka administracija samo nagovijestila mogućnost viših carina na uvoz srebra, njegova cijena se vinula u snažno pozitivan teritorij. Pokrenuta je lavina naloga za kupovinu, kojom su ogromne količine srebra otpremljene preko Atlantika, iz Londona u Njujork. Američki COMEX trenutno upravlja zalihama koje su čak tri puta veće od uobičajenih količina. To dovoljno govori o nesrazmjeri između ponude i potražnje.
Prava pomama za srebrom, zastrašujućih razmjera, razotkrila je problem nedovoljnih zaliha u ostatku svijeta, suočenog s hroničnim deficitom koji proizvođači u kratkom roku jednostavno ne mogu nadomjestiti. Naime, srebro je, za razliku od zlata, (znatno manje vrijedan) mineral koji se najčešće eksploatiše u kombinaciji s drugim metalima – najčešće uz zlato, te cink, olovo i bakar – pa proizvodni ciklusi zavise od čitavog niza drugih faktora. Čak i da nije tako, rudari su u velikoj mjeri ostali zatečeni dramatičnim rastom potražnje, koju su u međuvremenu dodatno podgrijavali i mali ulagači.
Njihovo interesovanje, čini se, i dalje ne jenjava, te u velikoj mjeri opravdava sintagmu „zlato za siromašne“. Ona je odavno vezana za srebro, pomažući stvaranju vrlo snažne (i izuzetno šarolike) koalicije kupaca. Svima njima u prilog ide i činjenica da srebro ima veoma široku primjenu u industriji. Proizvodni procesi u pojedinim granama industrije prijeko trebaju metal koji je sada već znatno skuplji, što ga čini manje elastičnim na promjene fundamentalnih odnosa.
Nezahvalne prognoze
Pozitivan impuls trendu rasta stigao je i kroz rast cijena zlata. I ovdje su aktivnosti Bijele kuće ostavile traga na tržištu – američka administracija uvrstila je i zlato i srebro na listu ključnih minerala („Critical Minerals“), dodatno podstičući aktivnost kupaca koja ionako poprima obilježja veoma neuobičajene pojave. Jer rast cijena dva plemenita metala nije praćen dramatičnim skokom inflacije, niti kakvom kataklizmom na finansijskim tržištima, kao što je to bio slučaj tokom velike finansijske krize.
Na kraju, tome treba dodati i odnos cijena dva metala, koji u očima mnogih važi za veoma pouzdan indikator. Tokom proteklih desetak godina taj odnos se uglavnom kretao oko 80. U aprilu ove godine, na krilima rastuće potražnje centralnih banaka, kojima su se u međuvremenu pridružili i mali ulagači, premašio je 100. Tako snažno odstupanje od dugoročnog trenda nesumnjivo je djelovalo podsticajno. Već u septembru cijena srebra se odvojila od zlata, a odnos je do sredine decembra korigovan ispod 70. Dalja erozija bi lako mogla isprovocirati korekciju s ciljem akumulacije profita. Ipak, dešavanja u godini na izmaku možda na najbolji način pokazuju koliko je nezahvalno prognozirati kretanje cijena u budućnosti, piše Poslovni.
