Prosječna zarada može izgledati potpuno drugačije u zavisnosti od toga gdje živite u svijetu – i to ne zavisi samo od naziva radnog mjesta.
Ova vizualizacija upoređuje prosječne mjesečne plate u 69 velikih gradova širom svijeta u 2025. godini i prikazuje kumulativne promjene u periodu od pet godina, od 2020. do danas, na osnovu podataka Numbea koje je obradila Deutsche Bank.
Podaci i metodologija
Važna napomena o metodologiji: osnovni podaci Numbea u najvećoj mjeri se zasnivaju na doprinosima korisnika, dok je manji dio (manje od 10 odsto) prikupljen ručno. To znači da rezultati mogu zavisiti od toga ko prijavljuje podatke i u kojem trenutku, naročito u gradovima sa brzo promjenjivim tržištima rada.
Tabela u nastavku prikazuje prosječnu mjesečnu platu u američkim dolarima za velike svjetske gradove u 2020. i 2025. godini, neto nakon poreza na dohodak, kao i kumulativnu promjenu u periodu od pet godina. Plate iz 2020. godine su nominalne i nijesu prilagođene inflaciji, pa prikazani „rast“ odražava sirovu promjenu izraženu u dolarima, a ne realni rast kupovne moći. Na rezultate dodatno utiču i promjene vrijednosti lokalnih valuta u odnosu na američki dolar.
Gradovi s najvišim i najnižim platama u svijetu
Na vrhu liste u 2025. godini dominira Švajcarska: Ženeva (7.984 dolara) i Cirih (7.788 dolara) zauzimaju prva dva mjesta. Slijedi San Francisko sa 7.092 dolara, što ga čini gradom s najvišim platama u Sjedinjenim Američkim Državama u ovom uzorku, uprkos padu od 10,6 odsto u posljednjih pet godina.
U drugu grupu gradova s visokim zaradama spadaju Luksemburg (6.156 dolara) i Boston (5.940 dolara), dok se Čikago (5.203 dolara) i Njujork (5.128 dolara) takođe nalaze među deset gradova s najvišim prosječnim platama na globalnom nivou.
Ovi gradovi uglavnom kombinuju sektore visoke dodate vrijednosti – poput finansija, tehnologije i profesionalnih usluga – sa zategnutim tržištima rada i visokim troškovima života, što u pravilu podiže nominalne zarade.
Na suprotnom kraju skale, nekoliko velikih gradova u ekonomijama u razvoju i dalje bilježi prosječne mjesečne plate ispod 1.000 dolara u 2025. godini, uključujući Kairo (165 dolara), Bogotu (375 dolara) i Rio de Žaneiro (439 dolara). To jasno pokazuje koliko je globalni jaz u zaradama i dalje izražen, čak i među najvećim urbanim centrima.
Kako su se globalne prosječne plate mijenjale od 2020. godine
Od ukupno 69 analiziranih gradova, samo sedam bilježi pad prosječnih plata u periodu od 2020. do 2025. godine, ali su ti padovi značajni. Najveći zabilježen je u Kairu (-40,1 odsto), dok i Tokio bilježi pad od 13,1 odsto, uprkos tome što Japan spada među visokorazvijene ekonomije.
Jedan od ključnih razloga leži u kursnim razlikama: pošto su plate izražene u američkim dolarima, slabljenje lokalne valute može učiniti da zarade izgledaju niže, čak i ako su u domaćoj valuti rasle. U proteklih pet godina egipatska funta oslabila je 66 odsto u odnosu na dolar, dok je japanski jen izgubio oko 30 odsto vrijednosti.
Njujork se izdvaja padom od 14,9 odsto – sa 6.023 dolara u 2020. na 5.128 dolara u 2025. godini – što predstavlja najveći pad izražen u dolarima među prikazanim gradovima. San Francisko je takođe zabilježio značajan pad od 839 dolara, odnosno 10,6 odsto u odnosu na 2020. godinu.
Dio ovih promjena može se pripisati metodološkim ograničenjima, jer se struktura ispitanika u anketama vremenom mijenja. Ipak, one mogu odražavati i stvarne promjene na tržištu rada nakon pandemije – poput rasta rada na daljinu, preseljenja visokokvalifikovanih radnika ili promjena u strukturi zarada, gdje se dio kompenzacije preusmjerava iz osnovne plate u bonuse i vlasničke udjele, koji nijesu uvijek obuhvaćeni u ovakvim presjecima plata.
Gradovi s najvećim rastom plata od 2020. godine
S druge strane, nekoliko gradova je u dolarima gotovo udvostručilo prosječne plate u periodu od pet godina. Varšava bilježi najveći rast (+95,3 odsto), a slijede Istanbul (+94,5 odsto) i Bangalore (+80,7 odsto).
Važno je, međutim, naglasiti da ovi snažni procentualni skokovi polaze sa znatno nižih nivoa iz 2020. godine, pa ne znače nužno da su ti gradovi u 2025. dospjeli u sam vrh po visini plata.
Istovremeno, neki od najvećih apsolutnih rasta izraženih u dolarima zabilježeni su u već dobro plaćenim evropskim centrima. Tako je Luksemburg povećao prosječnu platu za 1.721 dolar (sa 4.435 na 6.156 dolara), dok je Ženeva zabilježila rast od 1.608 dolara (sa 6.376 na 7.984 dolara).
Zajedno, ovi trendovi ukazuju na svijet koji se razvija u dvije brzine: bogata globalna središta u kojima visoke plate nastavljaju da rastu i gradove u brzom razvoju gdje su procentualni dobici veliki, ali je dostizanje najviših nivoa zarada i dalje proces koji zahtijeva vrijeme.
