Fraza „evropski povratak nuklearnoj energiji“ sve više opisuje trenutni pomak u energetskoj politici Evropske unije, gdje se nuklearna energija vidi kao ključni alat za postizanje energetske nezavisnosti, smanjenje emisija CO₂ i stabilizaciju mreže u doba rasta potražnje za energijom zbog AI centara i električnih vozila.
Ovaj trend ubrzan je energetskom krizom izazvanom ratom u Ukrajini i odustajanjem od ruskog gasa i nafte. Iako su neke zemlje poput Njemačke i Austrije još uvijek skeptične, većina članica EU sada podržava nuklearnu energiju kao dio „zelene“ tranzicije.
Zašto se događa ovaj povratak? Prvenstveno zbog energetske sigurnosti.
Evropa je nakon ruskog napada na Ukrajinu shvatila koliko je ranjiva zbog zavisnosti od uvoza fosilnih goriva. Nuklearna energija je stabilan izvor koji može zamijeniti gas i ugalj, a uran je dostupan iz više izvora, u čemu prednjače Kanada i Kazahstan.
Evropski zeleni plan cilja na klimatsku neutralnost do 2050, s 55-postotnim smanjenjem emisija gasova staklene bašte do 2030.
Nuklearna energija ne proizvodi CO₂ tokom rada, a Evropska unija ju je 2022. uključila u „zelenu taksonomiju“, klasifikaciju održivih investicija, što otvara pristup fondovima.
Evropa ne može živjeti u balonu
Potražnja za električnom energijom u Evropi će porasti za 50–80 odsto, kažu procjene. Obnovljivi izvori poput vjetra i sunca još uvijek ne mogu proizvesti toliku količinu energije pa bi nuklearna trebala služiti kao „baterija“ za stabilnost mreže.
Evropski komesar za međunarodnu saradnju i razvoj Jozef Sikela, bivši češki ministar industrije, kaže kako je jasno da Evropa ne može živjeti u idealizovanom balonu vrijednosti.
– Nuklearna energija zajedno s obnovljivim izvorima može igrati ključnu ulogu u rješavanju izazova pred nama, od stabilnosti mreže preko dekarbonizacije do sigurnosti snabdijevanja. Zelene udruge za zaštitu okoline jednoglasno osuđuju ovakve planove. Boje se da će poništiti sve što se godinama radilo na zaštiti okoline – kaže Sikela.
Thomas Lewis iz Evropske mreže za očuvanje klime kaže kako lobiji koriste rat kao opravdanje za izostanak ulaganja u zaštitu klime.
– Žele smanjiti svoje troškove. A nuklearne elektrane se ne mogu brzo graditi pa priča o stabilnosti sistema jednostavno nije tačna – tvrdi.
Četvrtina evropske energije je nuklearna
Zvaničnici EU poručuju da je moguće pomiriti i zaštitu klime i nuklearni razvoj. Rješenje su mali modularni reaktori (SMR) – manji, jeftiniji i sigurniji od klasičnih velikih nuklearki.
EU je 2024. pokrenula Evropski industrijski savez za SMR-ove kako bi ubrzala njihovo uvođenje. Ova inicijativa okuplja industrijske, istraživačke i političke aktere s ciljem ubrzanja razvoja, demonstracije i implementacije malih modularnih nuklearnih reaktora u Evropi do početka 2030-ih godina. Inicijativa pripada evropskom zelenom planu, ima više od 350 članova, uključujući velike kompanije, istraživačke organizacije, startapove, finansijske institucije, lokalne vlasti i nevladine organizacije.
Za sada je usvojen petogodišnji razvojni plan, odobreni su pilot-projekti u Češkoj, Poljskoj i Francuskoj. Nuklearna energija je lani činila 24 odsto ukupne proizvodnje električne energije u EU.
U junu ove godine Evropska komisija objavila je osmi izvještaj o nuklearnim programima koji pokazuje da će nuklearna energija zahtijevati značajna ulaganja, otprilike 241 milijardu eura do 2050. godine.
Od toga bi 205 milijardi eura bilo uloženo u nove nuklearne elektrane, a 36 milijardi eura išlo bi za produženje životnog vijeka postojećih reaktora. Svi ovi planovi uključuju i javni i privatni novac.
Ovaj izvještaj jasno naglašava da su potrebni svi izvori niskougljične energije (ne samo obnovljivi) kako bi EU ispunila svoje klimatske i energetske ciljeve. Predviđa se da će instalirani nuklearni kapacitet u cijeloj EU porasti s 98 gigavata u 2025. na oko 109 gigavata do 2050.
Nova realnost
Ključne su i političke promjene u dijelu EU država, uz sličnu poruku da se mora prihvatiti realnost.
Belgija je ukinula zakon o postepenom gašenju nuklearnih reaktora, otvarajući mogućnost izgradnje novih.
– Znamo da je to niskougljični izvor energije, što znači da možemo ispuniti evropske klimatske ciljeve, ali je takođe i obilan izvor energije – rekao je belgijski ministar energetike Mathieu Bihet.
Njemačka je pod novom vladom ublažila svoj tradicionalni antinuklearni stav i sada vidi nuklearnu energiju „na nivou obnovljivih“ u zakonodavstvu EU.
Danska razmatra ukidanje četrdesetogodišnje zabrane nuklearne energije, posebno ciljajući na modularnu tehnologiju.
Italija je usvojila zakon kojim se priprema povratak nuklearnoj energiji i planiraju se napredni modularni reaktori. Vlada premijerke Giorgie Meloni postavila je 2030. kao godinu povratka nuklearnoj energiji.
Poljska, zavisna o uglju, započela je nuklearni program i početak rada prve nuklearke planiran je za 2033. godinu.
I u Španiji je vlada izložena pritisku da odustane od planiranog gašenja nuklearnih elektrana, pogotovo nakon velikog nestanka struje prošlog proljeća.
Iz Evropskog saveza za energetska istraživanja kažu kako je važno za početak proširiti kapacitete postojećih nuklearnih elektrana gdje god je to moguće, ali i nastaviti snažno ulagati u iskorišćavanje mogućnosti sunca, vjetra i rijeka.
Nuklearna energija i obnovljivi izvori nijesu kontradiktorne strategije; mogu ići ruku pod ruku. Uz nadu da se u bliskoj budućnosti mogu ostvariti fuzijske elektrane koje bi bile skoro potpuno „zelene“, ne bi proizvodile dugotrajni otpad i ne bi mogle izazvati nuklearnu katastrofu poput Černobila.
Vjeruje se da će prva takva elektrana početi s radom za tridesetak godina, prenosi Lidermedia.hr.
