Na javnu raspravu o Nacrtu zakona o štrajku, koja je trajala od 30. jula do 8. septembra 2025. stiglo je 44 primjedbe, prijedloga i sugestije. Prema izvještaju Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, prihvaćeno je osam (djelimično ili u cijelosti), dok je 35 odbijeno. Usvojeni su uglavnom tehnički prijedlozi – poput brisanja suvišnih odredbi – dok je većina prijedloga koji su ograničavali ili značajno mijenjali pravo na štrajk odbijena, uz pozivanje na međunarodne standarde i Ustavom garantovane slobode.
Najviše komentara poslale su Unija slobodnih sindikata Crne Gore i Crnogorski Telekom, dok su Željeznička infrastruktura, Sindikat uprave i pravosuđa, Unija poslodavaca, Crnagoraput i Savez sindikata imali manji broj prijedloga.
Crnogorski Telekom AD (12 primjedbi)
Crnogorski Telekom podnio je 12 primjedbi, uglavnom tražeći da pravo na štrajk imaju samo reprezentativni sindikati, da se produže rokovi za najavu štrajka u djelatnostima od javnog interesa, da poslodavac odlučuje o mjestu održavanja štrajka i broju stražara, te da se isključi pristup računaru i internetu tokom obustave rada.
Prihvaćeno je jedino brisanje stava o štrajkačkoj straži. Sve ostalo odbijeno, jer bi, kako navodi predlagal, suzilo pravo na štrajk ili bilo protivno međunarodnim standardima.
Željeznička infrastruktura Crne Gore AD (1 primjedba)
Željeznička infrastruktura Crne Gore AD imala je primjedbu u dijelu koji predviđa izjednačavanje prava nereprezentativnih sindikata sa pravima reprezentativnih sindikata u pogledu organizovanja štrajka, tražeći da nereprezentativni sindikati ne mogu organizovati štrajk povodom pitanja iz kolektivnog ugovora. Ministarstvo je to odbilo, naglasivši da pravo na štrajk pripada svim sindikatima, bez obzira na status reprezentativnosti.
Sindikat uprave i pravosuđa Crne Gore (6 primjedbi)
Sindikat uprave i pravosuđa Crne Gore poslao je šest komentara, uključujući zahtjev da se zakon vrati na javne konsultacije, da radnici isključeni lock-outom primaju zaradu, da štrajk u javnom sektoru može biti i ispred Vladinih institucija, da o zabrani štrajka u organima bezbjednosti odlučuje drugačije tijelo, te da zapošljavanje umjesto štrajkača bude potpuno zabranjeno.
Sve sugestije su odbijene.
Unija poslodavaca Crne Gore (2 primjedbe)
Poslodavci su uputili dvije primjedbe: da razlozi za štrajk budu ograničeni samo na neisplatu zarada i kolektivne ugovore, te da se briše odredba koja dopušta štrajkačkom odboru da samostalno mijenja mjesto štrajka.
Oba prijedloga odbijena, zbog, kako je obrazloženo, zakon zadržava širi spektar razloga i slobodu određivanja mjesta štrajka.
Unija slobodnih sindikata Crne Gore (22 primjedbe)
Unija je imala najopsežnije komentare: tražili su zadržavanje rješenja iz važećeg zakona, skraćivanje lista djelatnosti sa minimumom procesa rada (posebno obrazovanja i elektronskih komunikacija), da o zabrani štrajka u organima bezbjednosti odlučuje sud umjesto ANB-a, jasniji način imenovanja arbitara, kao i brisanje preširokih ograničenja ponašanja učesnika.
Prihvaćeno (djelimično): ukidanje nekih suvišnih odredbi (čl. 20), brisanje spornog dijela o “osjećaju ugroženosti” u čl. 17, brisanje stava o štrajkačkoj straži i tehničke korekcije.
Ostale sugestije odbijene su zbog, kako je navedeno u izvještaju sa javne rasprave, neslaganja sa međunarodnim standardima ili procjene da bi ugrozile pravo na štrajk.
Crnagoraput AD Podgorica (3 primjedbe)
Ovaj privredni subjekat predložio je izmjene u vezi s tumačenjem prava učesnika i minimuma procesa rada. Prihvaćeno je brisanje sporne fraze u čl. 3/2 (“od strane poslodavca, sindikata ili štrajkačkog odbora”) i uvrštavanje održavanja puteva u djelatnosti koje podliježu minimumu procesa rada (čl. 21). Većina drugih prijedloga nije prihvaćena.
Savez sindikata Crne Gore (3 primjedbe)
Savez sindikata je tražio je brisanje čl. 16/4 (štrajkačka straža) i predložio još nekoliko izmjena vezanih za minimum procesa rada i zarade tokom štrajka. Usvojeno je brisanje spornog stava, dok su ostali zahtjevi – odbijeni.
Javna rasprava o Nacrtu zakona o štrajku pokazala je visok interes, ali i duboke razlike između sindikata, poslodavaca i Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga
Usvojeni su uglavnom tehnički prijedlozi – poput brisanja suvišnih odredbi – dok je većina prijedloga koji su ograničavali ili značajno mijenjali pravo na štrajk odbijena, uz pozivanje na međunarodne standarde i Ustavom garantovane slobode.
Šta donosi novi zakon o štrajku?
Podsjetimo, portal Bankar je već pisao da je Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga pripremilo nacrt novog Zakona o štrajku, kojim se nastoji modernizovati postojeći pravni okvir i uspostaviti ravnoteža između ustavnog prava radnika na štrajk i potrebe da se zaštiti javni interes, funkcionisanje države i prava trećih lica. Kako se navodi u obrazloženju, važeći zakon je zastario, neprimjenjiv u mnogim situacijama i ne obuhvata sve oblike radnog odnosa, posebno u javnim službama. Cilj je da se „obezbijedi ostvarivanje prava na štrajk kao jednog od osnovnih prava radnika, ali uz istovremenu zaštitu prava drugih i javnog interesa“.
Zdravstvo, energetika i vodovod moraju obezbijediti minimum procesa rada, dok se zaposlenima u Vojsci, policiji i pravosuđu štrajk može zabraniti. Zakon predviđa i formiranje štrajkačkih straža koje će na ulazima u firme moći da informišu javnost i kolege o zahtjevima radnika, uz striktne zabrane fizičkih prepreka, prijetnji ili ometanja onih koji žele da rade. Poslodavcima se izričito zabranjuje svaki oblik pritiska na zaposlene koji učestvuju u štrajku, a istovremeno im se onemogućava da angažuju nova lica kako bi zamijenili štrajkače. Cilj zakona je, kako navode iz resornog ministarstva, da se uspostavi balans između prava na štrajk i nesmetanog funkcionisanja osnovnih djelatnosti od javnog značaja.
(Izvor: Bankar)
