Uvođenje digitalnog eura moglo bi drastično promijeniti način na koji Evropljani pristupaju svom novcu i finansijama. Dok Evropska centralna banka (ECB) ubrzano radi na implementaciji ove digitalne valute, mnogi stručnjaci upozoravaju na dalekosežne posljedice koje bi CBDC (digitalna valuta centralne banke) mogao imati na privatnost građana i finansijsku slobodu.

Šta je digitalni euro i zašto se razvija?

Digitalni euro predstavlja digitalnu verziju eura koju bi izdavala i kontrolisala ECB. Za razliku od fizičkog novca, koji je takođe javni novac izdat od strane centralne banke, digitalni euro omogućio bi potpuno novi nivo nadzora nad finansijskim transakcijama građana.

ECB navodi nekoliko razloga za uvođenje digitalnog eura. Prvenstveno, upotreba gotovine u Evropi kontinuirano opada, što znači da privatne institucije (komercijalne banke i procesori plaćanja) preuzimaju sve veću kontrolu nad digitalnim plaćanjima. Iz perspektive ECB-a, ovo predstavlja problem jer mnoge od tih institucija nijesu evropske, što smanjuje uticaj ECB-a na monetarnu politiku Evropske unije, prenosi Logicno.com.

Međutim, iza zvanične retorike krije se zabrinjavajuća stvarnost. Augustin Karstens, generalni direktor Banke za međunarodna poravnanja (BIS), otvoreno je priznao da bi centralne banke mogle imati „apsolutnu kontrolu“ nad korišćenjem CBDC-a. Ova izjava nije teorija zavjere, već direktna potvrda potencijala za nadzor i kontrolu koji digitalni euro pruža.

Kontrola i praćenje u srcu digitalnog eura

Dokumenti koje je ECB objavila o digitalnom euru otkrivaju zabrinjavajuće mogućnosti kontrole. Razmatrane su opcije poput ograničenja držanja, ograničenja potrošnje, zamjene fizičke gotovine, pa čak i zamjene zlata. Ovakve ideje posebno su osjetljive u kontekstu ECB-a, čija monetarna politika nije ograničena samo na inflaciju i nezaposlenost, već uključuje i pitanja životne sredine te očuvanje stabilnosti eura kao valute.

Predsjednica ECB-a Kristin Lagard potvrdila je u intervjuu 2023. godine da bi digitalni euro bio kontrolisan, što dodatno izaziva zabrinutost da bi ova valuta mogla biti korišćena za ograničavanje putovanja građana ili potrošnje u određenim državama EU-a. Njene izjave o korišćenju štednje građana za finansiranje vojnih i ekoloških politika EU-a zvuče još alarmantnije u kontekstu digitalnog eura.

Digitalni euro mogao bi omogućiti uvođenje negativnih kamatnih stopa na evropske štedne račune, prisiljavajući građane da ulažu u druge vrste imovine, poput zelenih obveznica EU-a, dok bi se istovremeno spriječila ulaganja u alternativne valute i sredstva.

Evolucija digitalnog eura kroz vrijeme

ECB je počela ozbiljno razmatrati CBDC nakon što je Facebook 2019. godine najavio svoju digitalnu valutu Libra. Centralne banke širom svijeta shvatile su da digitalna valuta koju pokrene velika tehnološka kompanija može ugroziti njihove nacionalne valute. Za ECB, kripto-bum iz 2021. godine bio je ključni podsticaj za početak rada na digitalnom euru.

U 2022. godini, ECB je objavila preliminarne dokumente o digitalnom euru koji su sadržali distopijske ideje poput ukidanja gotovine i zamjene zlata. Do 2023. godine, ECB je ublažila svoj ton, djelimično jer je shvatila da joj trebaju komercijalne banke i procesori plaćanja za funkcionisanje digitalnog eura, a djelimično zbog izrazito negativne javne percepcije.

ECB je takođe uvela manje promjene u dizajn digitalnog eura kako bi stvorila utisak da je manje distopijski nego što zaista jeste. Najbolji primjer su „uslovna plaćanja“, identična programabilnosti, ali ih sprovode komercijalne banke koristeći alate koje obezbjeđuje ECB, čime ECB prebacuje odgovornost ako se uvedu ograničenja poput emisija ili lokacije.

Kada će digitalni euro biti lansiran?

Suprotno čestim izvještajima, digitalni euro neće biti lansiran u oktobru 2025. godine. Umjesto toga, njegov konačni oblik biće predstavljen evropskim političarima, koji će zatim glasati o njegovoj implementaciji. Ovaj proces mogao bi potrajati dvije do tri godine, što znači da digitalni euro možda neće biti lansiran do kraja 2027. ili 2028. godine, pod pretpostavkom da evropski političari glasaju za njegovo odobrenje.

Trenutno nije jasno koliko je evropskih političara za digitalni euro, prvenstveno zato što njegov tehnički dizajn još nije finalizovan. Međutim, konačna verzija vjerovatno će biti toliko razvodnjena da neće biti ono što sada mislimo, jer oni koji sve razvijaju dobro znaju da „sijeku granu na kojoj sjede“.

Stablecoini kao alternativa – bolje ili gore rješenje?

Alternativa digitalnom euru mogla bi biti stabilna valuta (stablecoin) vezana za euro. Trenutno su stabilne valute podržane državnim dugom, ali u budućnosti bi mogle biti podržane depozitima komercijalnih banaka ili čak rezervama centralnih banaka.

Izvještaji navode da su stablecoini posljednjih godina doživjeli značajan rast, a vlade širom svijeta razvijaju regulatorne okvire za njihovu upotrebu. Jasna i jedinstvena pravila mogla bi pomoći u širenju njihove primjene, a u julu su u SAD-u već napravili važan korak prema regulaciji stablecoina vezanih za američki dolar.

Američka politika snažno podstiče domaće inovacije, dok strane često sputava, nastojeći da SAD ostane privlačan za fintech kompanije i ojača globalnu ulogu dolara. Stablecoini su kriptoimovina koju izdaju privatne kompanije, često djelujući kao posrednici između kripto-svijeta i tradicionalnog finansijskog sistema.

Međutim, sistem zasnovan na stabilnim valutama mogao bi biti gori od CBDC-a jer bi mogao dovesti do istog distopijskog finansijskog poretka, samo s drugačijim subjektima koji povlače konce. Moglo bi se tvrditi da bi sistem stabilnih valuta bio gori jer ne bi postojala mogućnost promjene osim ako nijeste izvršni direktor izdavaoca stabilne valute, a čak i tada biste vjerovatno odgovarali najvećim akcionarima.

Implikacije za finansijsku stabilnost

Finansijski stručnjaci upozoravaju da digitalne valute centralnih banaka mogu narušiti finansijsku stabilnost. U većini ekonomija, maloprodajni depoziti glavni su izvor jeftinog i stabilnog finansiranja za lokalne banke. Kada klijenti zamijene svoje depozite za CBDC, banke gube maloprodajne depozite, kao i rezerve kod centralne banke. To čini finansiranje banaka manje stabilnim i likvidnim, povećavajući rizike.

ECB je svjesna ovog rizika i zato planira postaviti ograničenja na držanje digitalnog eura. U slučaju krize, vjeruje se da bi većina Evropljana zamijenila svoje redovne eure za digitalnu verziju, jer bi smatrali da je sigurnija za čuvanje. To bi moglo iscrpiti rezerve centralne banke i potencijalno izazvati bankarsku krizu.

Zaključak: Borba za budućnost novca

Dok svijet ide ka sve digitalnijim oblicima novca, borba između CBDC-a i privatnih stabilnih valuta mogla bi odrediti budućnost finansijskog sistema. Ekonomisti razmatraju kako će se euro stablecoini uklopiti u pejzaž digitalnog novca, analizirajući različite dizajnerske opcije i osobine stablecoina te način na koji bi mogli interagovati s CBDC-ima.

U budućnosti bi se mogao formirati globalni sistem koji bi se sastojao od više CBDC-a ili globalni sistem stabilnih valuta s jednim ili dva izdavaoca. Ironično, sistem s više CBDC-a vjerovatno bi bio manje distopijski od globalnog sistema stabilnih valuta, jer biste se u multi-CBDC sistemu još uvijek mogli preseliti u drugu državu ako vam se ne sviđaju politike centralne banke.

Kako se rasprava o digitalnim valutama nastavlja, važno je da građani budu informisani i uključeni u odluke koje će oblikovati budućnost njihovog novca i finansijske slobode.