BlackRock, kompanija koju većina ljudi ne poznaje, upravlja imovinom od nevjerovatnih 10,6 biliona dolara – što je više od polovine BDP-a Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj finansijski div, zajedno s drugim velikim upravljačima imovine, ima uticaj na gotovo svaki aspekt globalne ekonomije. Što znamo o ovoj moćnoj instituciji i koliko zaista upravlja svijetom?
Ko je BlackRock i čime se bavi?
BlackRock je najveći svjetski upravljač imovine, osnovan 1988. godine, kojim upravlja Lari Fink. Kompanija djeluje kao posrednik koji uzima novac klijenata – od penzionih fondova, osiguravajućih društava, univerzitetskih zaklada pa do običnih građana – i ulaže ga s ciljem ostvarivanja prinosa. Njihova specijalnost su indeksni fondovi, finansijski proizvodi koji omogućavaju ulaganje u širok spektar akcija umjesto u pojedinačne kompanije.
Ključni element poslovanja BlackRocka je tzv. „pasivno investiranje“. Umjesto aktivnog trgovanja akcijama, kupuju manje udjele u velikom broju firmi i drže ih na dugi rok. Ovaj pristup im omogućava pravnu fleksibilnost koju inače ne bi imali. Zanimljivo je da svoju zaradu ne ostvaruju primarno kroz povrate na ulaganja, već kroz naknade koje naplaćuju klijentima.
BlackRock ima udjele u 95% kompanija sa Fortune 500 liste, a zajedno s drugim velikim upravljačima imovine – Vanguardom i State Streetom, poznatima kao „Velika trojka“ – kontroliše značajan dio globalnog tržišta kapitala. Njihov portfelj uključuje najveće farmaceutske kompanije poput GlaxoSmithKline, Pfizer i Johnson & Johnson, medijske gigante kao što su Time Warner, Comcast i Disney, te praktično sve vodeće tehnološke kompanije.
Koliko je BlackRock zaista moćan?
Moć BlackRocka proizilazi iz nekoliko ključnih faktora. Prvo, njihova ogromna finansijska snaga – upravljanje imovinom od 10,6 biliona dolara daje im nevjerovatan uticaj. Drugo, posjeduju dovoljno velike udjele u kompanijama da imaju značajan glas pri donošenju korporativnih odluka.
Tipično, BlackRock drži između 3% i 10% akcija u kompanijama u koje ulaže. Iako to možda zvuči malo, u svijetu raspršenog vlasništva to je često dovoljno da budu među najvećim pojedinačnim akcionarima. Studije pokazuju da je prag od 5% vlasništva dovoljan za značajnu kontrolu nad kompanijom. Na primjer, „Velika trojka“ zajedno posjeduje 16% akcija Amazona, dok Džef Bezos ima samo 9%.
Ono što dodatno pojačava njihovu moć je sistem glasanja. Količina akcija određuje broj glasova koje imaju, a BlackRock je gotovo uvijek među top 5 akcionara u kompanijama u koje ulaže. Važno je naglasiti da novac kojim upravlja BlackRock nije njihov – to su penzioni fondovi, osiguranja i štednja običnih ljudi. No, kada neko stavi novac u penzioni fond, potpisuje prenos svojih glasačkih prava na upravljača fonda, koji ta prava prenosi na upravljača imovine poput BlackRocka.
Upravlja li BlackRock svijetom?
BlackRock nije klasična svjetska vlada, ali njegov uticaj na globalnu ekonomiju je neosporan. Nekoliko faktora ukazuje na njegovu moć koja nadilazi tradicionalne granice korporativnog sektora:
BlackRock ima izuzetno bliske veze s vladama i međunarodnim finansijskim institucijama. Postoji „rotirajuća vrata“ između BlackRocka, državnih institucija i međunarodnih tijela koja kreiraju monetarnu politiku. Od 2004. godine, BlackRock je zaposlio najmanje 84 bivša vladina funkcionera, regulatora i centralnih bankara širom svijeta. Sam Lari Fink je član Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) i čak je pokušao postati ministar finansija u administraciji Hilari Klinton 2016. godine.
Nakon finansijske krize 2008. godine, BlackRock je uspio izbjeći dodatni nadzor koji je uveden za druge velike finansijske institucije, udvostručivši svoje lobističke napore. Oni sami odlučuju jesu li dovoljno „pasivni“ da izbjegnu regulaciju, što je uporedivo s tim da sami određuju svoje poreze i sami se revidiraju.
Fenomen „univerzalnog vlasništva“ daje BlackRocku i sličnim upravljačima imovine jedinstvenu poziciju. Budući da posjeduju udjele u gotovo svim velikim kompanijama, njima nije u interesu da te kompanije međusobno konkurišu snižavanjem cijena. To potencijalno doprinosi inflaciji i povećanju troškova za potrošače.
Možda najfascinantniji aspekt je da su najveći investitori u BlackRock zapravo Vanguard i State Street, dok su najveći investitori u Vanguard upravo BlackRock i State Street, a najveći ulagači u State Street su BlackRock i Vanguard. Ova ciklična struktura vlasništva stvara zatvoreni sistem koji koncentriše moć i bogatstvo.
Zapamtiti
BlackRock tehnički ne posjeduje cijeli svijet, ali ima značajan uticaj na gotovo svaki dio globalne ekonomije. Kroz udjele u gotovo svim velikim kompanijama, bliske veze s vladama i međunarodnim finansijskim institucijama, te sofisticirane metode izbjegavanja regulacije, BlackRock ima moć kakvu malo koja institucija posjeduje.
Umjesto nekadašnjeg sistema akcionarske demokratije, danas imamo nešto slično akcionarskoj oligarhiji, gdje ljudi s najvećom moći nad našim novcem imaju podsticaj da stvari učine skupljima i manje funkcionalnima za većinu ljudi. BlackRock nije stvorio ovaj sistem, ali ga je iskoristio do maksimuma, prenosi portal Logicno.com.
Dok regulatorna tijela poput Consumer Financial Protection Bureau i FDIC rade na promjeni pravila kako bi se veliki upravljači imovine regulisali poput banaka, BlackRock i slične kompanije intenzivno lobiraju protiv takvih promjena. Pitanje ostaje: zaslužujemo li bolji sistem u kojem ljudi koji stvaraju bogatstvo imaju riječ u tome kamo to bogatstvo odlazi?
Ponderwall ističe da su BlackRock, Vanguard i State Street postali nešto poput javnih komunalnih preduzeća s kvazi-monopolističkom pozicijom, dok Flagshipfinancialtn objašnjava kako ove firme dominiraju listama akcionara najvećih kompanija, njihov portfelj uključuje vodeće udjele u gotovo svim ključnim sektorima, od farmacije do medija.
