Ono što je počelo kao tehničko upravljanje rizicima sada je političko bojno polje, dok se vlade bore s pitanjem koliko daleko banke mogu ići u izboru, odnosno odbijanju svojih klijenata.

• Zamislite da se jednog jutra ulogujete u svoj bankovni račun i nađete sve blokirano – kartice odbijene, trajni nalozi zaustavljeni, a štednja nedostupna. Nema upozorenja o prevari, nema odbijenog čeka. Samo kratka poruka: „Zatvaramo vaš račun. Molimo vas da napravite alternativne aranžmane.“

Ovo nije rijedak košmar. Ljudi i preduzeća širom svijeta sve češće bivaju „de-bankirani“ – odsječeni od osnovnih bankarskih usluga.

U finansijskoj industriji ova praksa se naziva „de-risking“ – kada banke prekidaju odnose s klijentima ili čak čitavim sektorima kako bi izbjegle regulatorni ili reputacioni rizik.

Iako može zvučati kao usko pitanje usklađenosti, u stvarnosti se nalazi na raskrsnici prevencije finansijskog kriminala, političkih prava, trgovinskih tokova i svakodnevnog pristupa novcu – a SAD, Velika Britanija i EU imaju oštro različite pristupe.

SAD: Zabrinutost zbog „woke kapitalizma“?

Početkom mjeseca, američki predsjednik Donald Tramp potpisao je izvršnu uredbu s ciljem da spriječi banke da odbijaju usluge na osnovu političkih ili vjerskih uvjerenja. Uredba zabranjuje upotrebu „reputacionog rizika“ kao opravdanja za zatvaranje računa i nalaže bankarskim regulatorima da u roku od 180 dana preispitaju praksu.

Pristalice tvrde da ovaj potez štiti slobodu političkog izražavanja i zaustavlja diskriminaciju konzervativaca, koji tvrde da su bili nesrazmjerno na meti.

Kritičari upozoravaju da bi to moglo prisiliti banke da nastave da opslužuju klijente uključene u aktivnosti koje nose stvarni rizik od finansijskog kriminala ili bezbjednosnih prijetnji.

Kao i kod mnogih tema koje su Trampova strast, i ova je potaknuta njegovim ličnim iskustvima. Više puta je optuživao JPMorgan Chase i Bank of America da su odbili poslovanje s njim nakon prvog mandata zbog njegovih i stavova njegovih pristalica.

Tvrdio je da mu je JPMorgan dao 20 dana da zatvori račun i da je Bank of America odbila veliki depozit, iako su obje banke negirale politički motivisano djelovanje.

Još jedan slučaj bio je Nacionalni savjet za vjerske slobode (NCRF), osnovan 2022, koji otvoreno podržava političare koji spajaju politiku i religiju i glasaju protiv zakona poput Akta o jednakosti, jer, kako navode, „ograničava vjerske slobode“. Osnivač NCRF-a, bivši guverner Kanzasa Sem Braunbek, tvrdio je da je nepravedno de-bankiran u SAD-u.

Grupe poput ovih, naročito ako brzo steknu nacionalni značaj i počnu da deponuju velike iznose bez dovoljne transparentnosti donatora, lako pokreću automatske reakcije banaka koje brinu o usklađenosti s propisima protiv pranja novca i podliježu pojačanom nadzoru.

Kada su JPMorgan Chase suspendovali račune NCRF-a, vjerovatno to nije bilo zbog njihovih političkih uvjerenja. Banke su profitno orijentisane institucije koje žele široku, ali pouzdanu bazu klijenata – privlačenje političke pažnje je za njih noćna mora, naročito za gigante poput JPMorgana.

U dopisu, banka je navela da je zatvaranje posljedica nepotpune dokumentacije o usklađenosti – a ne vjerskih ili političkih razloga.

Ipak, NCRF je ovu odluku iskoristio da osudi „woke kapitalizam“ i pokrene kampanju kako bi se odluke ograničile na kvantifikovane rizike – kreditne, operativne ili regulatorne – bez reputacionih procjena.

Nova uredba sada zadaje glavobolje bankarima, jer će možda morati da preispitaju hiljade ranijih zatvaranja računa, detaljnije dokumentuju odluke i potencijalno ponovo aktiviraju klijente koje su ranije odbili.

Velika Britanija: Farage, Coutts i javni bijes

U Britaniji, debata je eksplodirala 2023. godine u aferi Najdžela Faraža i banke Coutts. Kada je ekskluzivna banka zatvorila račun lidera Brexit kampanje, kasnije je otkriveno da su u odluku bili uključeni i njegovi politički stavovi. Slučaj je dospio na naslovne strane, a vlada je obećala jaču transparentnost.

"/>

Sa stanovišta usklađenosti i komercijalnog poslovanja, postojali su razlozi da odluka Couttsa bude u skladu s praksama upravljanja rizikom. Faraž je, kao političar, klasifikovan kao politički izložena osoba (PEP), što zahtijeva dodatne provjere porijekla imovine, detaljnije nadgledanje transakcija i stalnu procjenu potencijalnih veza s korupcijom ili finansijskim kriminalom.

To ne znači krivicu, ali znači da takav račun zahtijeva više resursa i nosi veći regulatorni teret. Za banku poput Couttsa, čiji imidž počiva na diskreciji i niskom riziku, ovo može poremetiti odnos troškova i koristi.

Uz to, Faraž navodno nije ispunjavao minimalne finansijske pragove banke. Kada klijent više ne donosi profit, a istovremeno zahtijeva visoki nivo nadzora i nosi reputacione osjetljivosti, privatna banka ima snažan motiv da prekine saradnju.

Međutim, to nije bio ugao koji je dominirao naslovima – i time je oblikovana politika de-riskinga i de-bankarstva u Velikoj Britaniji.

Do 2024. pritužbe na zatvaranje računa porasle su 44% na skoro 3.900, s većim udjelom presuda u korist potrošača. U međuvremenu, zatvoreno je preko 140.000 poslovnih računa, što je izazvalo zabrinutost, naročito za mala preduzeća i nevladine organizacije.

Od tada, banke u UK moraju davati najmanje 90 dana otkaznog roka i detaljnije obrazloženje zašto zatvaraju račune. Ipak, javna debata je i dalje oblikovana politički osjetljivim slučajevima, a manje ekonomskim i trgovinskim implikacijama.

EU: Tiho, tehnički i s visokim ulozima

Za razliku od toga, Brisel tretira de-risking kao dugogodišnji, uglavnom tehnički izazov. Godinama EU institucije izdaju smjernice kako bi sačuvale finansijsku inkluziju, a istovremeno sprovodile pravila protiv pranja novca i finansiranja terorizma (AML/CFT).

„Banke članice Evropske bankarske federacije (EBF) često se nađu između dvije vatre: moraju da ispoštuju stroge AML/CFT zahtjeve – uključujući prekid odnosa s najrizičnijim klijentima – a istovremeno moraju obezbijediti pristup osnovnim uslugama legitimnim klijentima“, naveli su iz EBF-a za Euronews.

„Zato njihove odluke o de-riskingu moraju biti proporcionalne i zasnovane na riziku, a ne neselektivne zabrane čitavih zemalja ili grupa klijenata“, dodali su.

Prema EBF-u, većina evropskih banaka fokusira se na pojedinačne slučajeve i posebne „crvene zastavice“. Na primjer, kada identitet klijenta ne može biti potvrđen državnim identifikacionim dokumentom ili kada banka ne može sa sigurnošću utvrditi ko je stvarni vlasnik transakcije ili preduzeća.

Za banke članice, riječ je o procjeni da li se rizici mogu dovoljno smanjiti kako bi se ispunili regulatorni zahtjevi i zaštitila reputacija banke, te da li bi upravljanje tim rizikom zahtijevalo više vremena, novca i truda nego što račun na kraju vrijedi.

„U EU, de-risking se sve više prepoznaje kao značajno potrošačko pitanje, iako to nije nova briga niti ona koja u potpunosti odražava prioritete administracije Donalda Trampa“, navodi se dalje u saopštenju EBF-a.

„Godinama su institucije EU – posebno Evropska bankarska agencija – izdavale smjernice s ciljem zaštite finansijske inkluzije i obezbjeđivanja da legitimni klijenti ne budu nepravedno isključeni iz bankarskog sistema.“

Izvor: Euronews.com