Baret, voditelj podkasta ChooseFI, naglašava važnost promjene potrošačkih navika, stavljanja štednje u prvi plan i otvorenog razgovora o novcu s partnerom kao temelja uspješnog odnosa.
Ova izjava je zasnovana na njegovom razgovoru s Business Insider-om, koji je potvrdio njegovu profesionalnu biografiju.
Moj put ka finansijskoj nezavisnosti (FI) počeo je mnogo prije nego što sam čuo za taj pojam.
Po zanimanju sam ovlašćeni računovođa, a karijeru sam započeo u velikoj računovodstvenoj firmi. Živio sam s roditeljima kada sam dobio prvi posao i počeo da štedim veliki dio plate. Bio sam štedljiv i donosio odluke koje su bile u službi života kakav sam želio u budućnosti.
Godine 2013. pročitao sam blog Mr. Money Mustache i sve mi je odjednom postalo jasno. Njegov tekst o “zapanjujuće jednostavnoj matematici ranog penzionisanja” postao je jedno od najvažnijih djela u FI zajednici. Taj tekst me je pogodio kao grom iz vedra neba i pomislio sam: “Vau, ja stvarno mogu ovo da postignem.”
Napustio sam stalni posao početkom 2015, sa 35 godina, oko 13 godina nakon što sam počeo da radim. Od tada sam krenuo u preduzetničke vode — radio sam na sajtu o nagradnim putovanjima, biltenu i podkastu ChooseFI, koji vodim već devet godina.
Za mene, FI ne znači samo da ranije napustite posao i nikad više ne radite. Radi se o tome da dođete do tačke u kojoj možete da kontrolišete najvredniji i najograničeniji resurs u životu – svoje vrijeme.
Put do finansijske nezavisnosti može trajati godinama i podrazumijeva promjene i odricanja. Na osnovu brojnih razgovora koje sam vodio u podkastu i na FI događajima, evo tri pitanja za koja smatram da bi svako trebalo da ih sebi postavi prije nego što krene na FI put.
1. Jeste li spremni na promjenu?
Jedan od najvećih problema ljudi jeste osjećaj stida zbog sopstvene finansijske situacije. Mnogi osjećaju da su pravili greške i da su zaglavljeni. Moje pitanje za njih je: jeste li spremni da nešto promijenite? Ako ste pravili finansijske greške — jeste li spremni da prestanete da se krivite za to?
I ja sam pravio katastrofalne greške s novcem, ali sam ipak postigao finansijsku nezavisnost.
Ako štedite za budućnost, jeste li spremni da razmišljate dugoročno i žrtvujete svakodnevne pogodnosti zarad boljeg života sjutra? To znači oduprijeti se trenutnim zadovoljstvima, poput skupih automobila ili stalnih izlazaka na večere. Radi se i o malim stvarima, poput planiranja obroka za cijelu sedmicu koje možete pripremiti kod kuće, da ne biste naručivali brzu hranu u utorak uveče kad niko nije večerao.
S druge strane, ako već mnogo štedite — jeste li spremni da dio toga potrošite da bi vam život danas bio kvalitetniji?
2. Možete li preispitati šta znači “mogu da priuštim”?
U savremenom američkom društvu, štednja se smatra neobičnom i kontra-kulturnom. A to je besmislica.
Da biste živjeli stabilno, morate imati stopu štednje. I morate je uzeti u obzir svaki put kada sebi postavite pitanje: „Mogu li da priuštim ovo?“
Neki ljudi zarađuju 5.000 dolara mjesečno i misle da mogu i da potroše tih 5.000. Taj način razmišljanja mora da se promijeni u: „Hej, treba mi stopa štednje. Mogu li da priuštim ovo ako želim jednog dana da se penzionišem ili da imam bilo kakvu finansijsku sigurnost?“ Ako odlučite da vam je stopa štednje 30%, to znači da vam je budžet za potrošnju 3.500 dolara mjesečno.
To ne znači da sebi uskraćujete stvari — već da trošite samo na ono što vam je zaista važno i štedite za slobodu u budućnosti.
3. Jeste li spremni da razgovarate o novcu?
Ne treba nikome “gurati” koncept finansijske nezavisnosti, ali morate razgovarati o novcu sa svojim partnerom ili porodicom.
Vidio sam razne primjere parova u FI zajednici — mnoge u kojima jedan partner i dalje radi, a drugi je već ranije u penziji. Takvi odnosi funkcionišu jer su imali ozbiljne razgovore o finansijama. A ne ovakve: „Hej, ja od danas prestajem da radim — možeš li ti da plaćaš račune?“
Dogovor oko finansija važan je za svaki par, bez obzira jesu li dio FI zajednice ili ne, jer znamo da je novac jedan od najvećih izvora stresa u životu i u vezama.
U redu je da izlazite s nekim ko ima velike dugove — to se dešava. Ali jeste li na istoj talasnoj dužini? Da li ta osoba radi na otplati tog duga?
Naravno, nije obavezno da neko ima određeni iznos bogatstva da biste s njim bili u vezi u okviru FI zajednice. Ali, hoće li ta veza funkcionisati ako vi štedite 50% prihoda, a druga osoba iz mjeseca u mjesec pravi sve veće dugove? Neće.
(Blic)
