Institut „Dr Simo Milošević“ iz Igala, nekada prepoznat kao najznačajni brend crnogorskog zdravstvenog turizma, godinama je bio suočen sa stagnacijom u poslovanju, zapuštenim kapacitetima i neizvjesnom sudbinom. Godina 2024. bila je najteža u njegovih 76 godina postojanja, obilježena finansijskim blokadama i gubitkom ključnih inostranih partnera. Ipak, zahvaljujući Planu restrukturiranja i podršci države, Institut danas ulazi u fazu stabilizacije poslovanja, sa jasnim planovima ulaganja i ambicijom da ponovo zauzme važno mjesto na evropskoj mapi medicinske rehabilitacije. O trenutnom stanju ustanove, izazovima koji su još prisutni, planiranim investicijama, obnovi saradnje sa inostranim partnerima i viziji budućeg razvoja. O trenutnom stanju ove ustanove, izazovima koji su još prisutni, planiranim investicijama, obnovi saradnje sa inostranim partnerima i viziji budućeg razvoa za portal Bankar govori direktor Instituta Zoran Kovačević.
Kakva je trenutna situacija u Institutu Igalo, kako kadrovski, tako i finansijski?
KOVAČEVIĆ: Trenutna situacija u Institutu Igalo je značajno bolja nego u istom periodu prošle godine. Kad to kažem prvenstveno mislim na finansijsku situaciju, obzirom da smo kroz prodaju zgrade nekadašnjeg Dječijeg odjeljenja, Vladi Crne Gore za potrebe osnovne škole u Igalu, obezbjedili sredstva kojima smo regulisali zaostale obaveze prema povjeriocima koji nisu pod kontrolom Države i Opštine. To su sredstva koja predstavljaju učešće Instituta Igalo u Planu restrukturiranja, koji je u februaru usvojila Skupština akcionara Instituta, a na koji je nedavno i Agencija za zaštitu konkurencije dala pozitivno mišljenje. Ono što preostaje u tom dijelu, za tekuću godinu, to je da i akcionari, prvenstveno Država i Akcionar sa značajnim učešćem u kapitalu Vila Oliva, kroz procese vezane za tržište kapitala, obezbjede prohodnost sredstava, u iznosu koji predstavlja njihovu obavezu iz Plana restrukturiranja, a sa kojima će se riješiti i drugi dio obaveza Instituta iz ranijeg perioda prema povjeriocima koji su pod kontrolom Države i Opštine Herceg Novi. Takođe, ne manje važno je naglasiti, da kad su u pitanju tekuće obaveze, od početka godine, Institut ih uglavnom izmiruje redovno iz tekućih prihoda. Konačno, ono što je najvažnije, neto platezaposlenih su sve izmirene zaključno sa aprilskom, kao i zaostala dugovanja za doprinose prema našim kolegama koji su prethodnih godina otišli u penziju a zbog neregulisanih obaveza te vrste nisu mogli da regulišu svoj status. Sve prethodno na drugoj strani značajno doprinosi postepenoj stabilizaciji kadrovskih izazova sa kojima smo se suočavali u periodu krize ranijih godina.
Da li je stabilizacija poslovanja u toku i šta su glavni izazovi sa kojima se suočavate na dnevnom nivou?
KOVAČEVIĆ: Stabilizacija poslovanja, kao izraz koji ste upotrebili u Vašem pitanju, najprimjereniji je način da se opiše trenutna situacija u Institutu. Obzirom, da je do prije pola godine Institut Igalo bio pred gašenjem, što bi neminovno i uslijedilo da nismo uspjeli pronaći, na zakonu utemeljeno, rješenje za njegovo spašavanje. Imajući u vidu takvo poslovno naslijeđe, izazovi u organizaciji svakodnevnog poslovanja su brojni. Mi se trudimo da većinu njih savladamo, tako da naši korisnici to ne osjete niti jednog trenutka tokom njihovog boravka kod nas. Kad to kažem, želim da naglasim da su rezultati rehabilitacije nakon naših medicinskih tretmana i dalje na evropskom nivou, dok je stanje
smještajnih i drugih kapaciteta vidljivo umanjeno zbog nedostatka ulaganja u prethodnom periodu. Obzirom da je mnogo lakše unaprijediti stanje smještajnih kapaciteta, posebno kada se uzme u obzir njihova strukturalna funkcionalnost i reprezentativnost lokacije, nego izgraditi proizvod zasnovan na znanju kakav mi posjedujemo, vjerujem da će se i ti nedostaci shodno Planu restrukturiranja u narednom periodu anulirati.
Institut Igalo ima dugu tradiciju i reputaciju u oblasti zdravstvenog turizma. Koliko je ta prednost iskorišćena u promociji Crne Gore kao destinacije za rehabilitaciju i liječenje?
KOVAČEVIĆ: Institut „Dr Simo Milošević“ a.d. Igalo je definitivno jedan od najznačajnijih brendova u oblasti medicine i turizma kojeg Crna Gora ima. Mislim da su godinama toga bili svjesniji oni koji su izražavali želju da ga kupe, nego oni koji su odlučivali o njegovoj prodaji. Nažalost, zbog tretmana nadležnih u ranijem periodu, Institut ne samo da nije na pravi način iskorišćen u promociji Crne Gore kao destinacije za rehabilitaciju i liječenje, već je ugled koji je temeljio na izuzetnim rezultatima naših medicinskih programa narušavan pogrešnim postupcima donosioca odluka o njegovoj budućnosti. I pored toga, Institut Igalo je bio i ostao jedina ustanova u Crnoj Gori u koju dolaze inostrani korisnici radi liječenja i rehabilitacije u masovnijem broju. Nadam se da će nakon uspješne realizacije Plana restrutrukturiranja, Institut Igalo biti istinski promoter Crne Gore kao izuzetne destinacije u oblasti medicinske rehabilitacije i drugih segmenata ponude na međunarodnom tržištu zdravstvenog turizma. Jedan od ključnih problema u prethodnim godinama bio je nedostatak
ulaganja i modernizacije.
Da li su u planu infrastrukturna ulaganja i obnova kapaciteta, i ko bi mogao biti partner u tim procesima – država, privatni investitor ili neko drugi?
KOVAČEVIĆ: Institut Igalo raspolaže ogromnim kapacitetima na izuzetnoj lokaciji. Mi samo u objektima imamo preko 80 hiljada kvadrata, dok je površina zemljišta sa kojim raspolažemo preko 230 hiljada kvadratnih metara. Međutim, obzirom da je više od 15 godina Institut Igalo bio planiran za privatizaciju, te da su tim povodom raspisivani tenderi koji su jedan za drugim završavali neuspješno, taj proces je stopirao bilo koju vrstu investicija u osavremnjavanje smještajnih i ostalih kapaciteta sa kojima ova kompanija raspolaže. Na taj je način i pored izuzetno kvalitetnog proizvoda u oblasti medicinske rehabilitacije umanjena naša konkurentnost na međunarodnom tržištu tražnje. Plan restrukturiranja Instituta Igalo koji su izradili Ekonomski i Građevinski fakultet Univerziteta Crne Gore, a usvojila, nakon usaglašavanja sa manjinskim akcionarem, Skupština akcionara i Vlada Crne Gore, predviđa značajne investicije u smještajne kapacitete, terapijske blokove i medicinsku opremu u naredni tri godine. Te investicije predviđaju ulaganje od preko 60 miliona eura u objekat II faze Instituta, čime će se kategorija smještaja podići na nivo od 4 zvjezdice, uz jednako kvalitetno osavremenjivanje pratećih sadržaja. Obzirom da je Vlada Crne Gore Plan restrukturiranja usaglasila sa manjinskim akcionarem – Vila Oliva, budžet za investicije će se, prema informacijama sa kojima mi
raspolažemo, obezbjeđivati zajednički u skladu sa planiranom dinamikom aktivnosti, a proporcionalno učešću u vlasništvu.
Institut je bio prepoznat i van granica Crne Gore, posebno među pacijentima iz skandinavskih zemalja. Kakav je trenutni status tzv. „norveškog programa“ i postoji li mogućnost da se ta saradnja obnovi u budućnosti?
KOVAČEVIĆ: Kao što sam već rekao, Institut Igalo je jedina ustanova u koju u značajnom broju dolaze ljudi iz inostranstva radi liječenja u Crnu Goru. Jedna od najznačajnijih referenci naše komapanije na međunarodnom tržištu je upravo Norveški državni program. Realizacija programa rehabilitacije norveških pacijenata u Institutu Igalo finansirana od strane njihove države započeta je još davne 1976. godine. Prvi prekid saradnje desio se tokom ratnih dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, kada su kao i prošle godine, naši tradicionalni partneri i prijatelji iz Norveške, usljed neizvjesnosti realizacije programa rehabilitacije u Institutu, privremeno prebacili njihove grupe pacijenata na alternativne destinacije. Obzirom da je tom prilikom prekinut ugovreni četvorogodišnji ciklus, očekujemo da ćemo već tokom 2026. godine biti u prilici da na međunarodnom tenderu obezbjedimo nastavak norveškog programa u Institutu Igalo. Nažalost, nestabilnosti u poslovanju i odlazak Norvežana iz Instituta na kraju 2023. godine, uzrokovao je povlačenje većine naših tradicionalnih inostranih partnera. Aranžmani koje trenutno realizujemo sa evropskog tržišta u velikoj većini čine samoplatežni pacijenti, idividualci koji su ranije koristili usluge rehabilitacije u Institutu ili oni koje smo uspjeli da animiramo uz pomoć savremenih alata digitalnog marketinga. Pored toga, od nedavno, imamo i četri velike grupe penzionera iz Slovenije, koji dolaze u junu i septembru, te tradicionalne partnere iz regiona gdje smo i dalje jedan od
vodećih centara za medicinsku rehabilitaciju. Konačno, da zaključim, nadam se da će svi učesnici u procesu realizacije Plana restrukturiranja pokazati dovoljno agilnosti i odgovornosti kako bi se ispoštovali zadati rokovi i na vrijeme renovirali institutovi kapaciteti. To je osnovni preduslov za konkurentni povratak Instituta Igalo na međunarodno tržište. Prolongiranjem rokova odložila bi se izvjesnost pune stabilizacije
poslavanja i propustila bi se šansa za pravovremnu obnovu ugovora sa Norvežanima i ostalim inostranim partnerima.
Koji su najveći kadrovski izazovi sa kojima se Institut suočava – postoji li dovoljan broj specijalizovanog medicinskog i nemedicinskog osoblja, i kako planirate privući ili zadržati kvalitetan kadar?
KOVAČEVIĆ: Situacija u kojoj se Institut nalazio prethodnih godina, djelimično je uticala na kadrovsku strukturu naših zaposlenih. Iako je velika većina zaposlenih i pored neredovnosti primanja i neizvjesne budućnosti izuzetno posvećeno i stručno obavljala svoje poslove, postoje i oni koji nisu mogli izdržati egzistencijalne pritiske, te su usljed toga napustili našu kompaniju. Pored toga, broj zaposlenih je smanjen i odlaskom u penziju jednog broja kolega. Kako zbog situacije u kojoj smo se nalazili, tako i zbog stanja u kojem je jedan dio naših smještajnih
kapaciteta, mi trenutno medicinsku rehabilitaciju radimo samo u objektu II Faze Instituta sa oko 800 ležajeva u ponudi. U tom smislu, trenutni broj i struktura zaposlenih u potpunosti zadovoljava uslove za pružanje usluga visokokvalitetne medicinske rehabilitacije. Ne treba zaboraviti da je u okviru naših prostotirija smještena organizaciona jedinica Medicinskog fakulteta UCG Fakultet primjenjene fizioterapije, kojima smo nastavna baza za školovanje mladih fizioterapeuta, kroz veliko učešće u našim radnim procesima, što u značajnoj mjeri garantuje održivu kadrovsku budućnost u glavanom segmenu institutove ponude. Pored toga, ohrabruje činjenica da je na nedavno raspisanom konkursu za prijem ljekara u Institut Igalo, pokazano veliko interesovanje mladih doktora, kako iz Crne Gore tako i iz regona. Sve više je i
onih naših kolega, koji su ranijih godina napustili Institut zbog situacije u kojoj se nalazio, koji usljed stabilizacije poslovanja, redovnih primanja i privilegije da se profesionlano realizuju u eminentnoj ustanovi kakva je Institut Igalo žele da se vrate i nastave radnu karijeru kod nas.
Cjenovna politika je ključna kada je riječ o fondovskim pacijentima, kako domaćim, tako i stranim. Da li trenutne cijene usluga pokrivaju realne troškove terapije i smještaja, i koliko je taj model dugoročno održiv za Institut Igalo?
KOVAČEVIĆ: Godinama je Institut Igalo ostvarivao poslovne gubitke u realizaciji rehabilitacije osiguranika Fonda zdravstva Crne Gore. Ti gubici su nastajali zbog neadekvatne cijene, te neprihvatanja institutovih nastojanja da se iste povećaju. Kao društveno odgovorna kompanija, koja je u većinskom državnom vlasništvu, rehabilitiacija naših sugrađana se nastavljala i pod tim uslovima tako što se razlika – gubitak u tom poslu pokrivao zaradom sa drugih tržišta. Nažalost i to je uticalo na negativan poslovni saldo i kontinuirani nedostatak ulaganja u tekuće i investiciono održavanje. Konačno je aktulena Vlada, poslije više od 30 godina insistiranja, a u želji da spasi Institut Igalo, prihvatila
povećanje tih cijena, tako da one sada pokrivaju cijenu koštanja uz razumnu dobit, što je i evropska praksa kada su usluge od opšteg interesa u pitanju. Nadamo se da cijene inputa neće značajno rasti u skorijoj budućnosti, te da neće biti potrebe da se uskoro vrši njihovo usklađivanje. Što se tiče cjenovne politike, koja se odnosi na ostale kategorije naših korisnika, ona je prije svega uslovljena smanjenom konkurentnošću naših smještajnih kapaciteta koja se u granici mogućeg podiže zahvaljujući vrhunskim rezultatima u segmentu medicinske rehabilitacije koje permanentno ostvarujemo. Odnosno, trudimo se da kroz kontinuiranu analizu tržišta, kreiramo i na pravi način promovišemo ponudu koja će obezbjediti adekvatnu popunjenost naših kapaciteta koja garantuje stabilnu tekuću likvidnost do okončanja procesa koji predviđa Plan restrukturiranja.
Koji su ključni planovi i prioriteti Instituta Igalo za naredni period?
KOVAČEVIĆ: Na čelu Instituta „Dr Simo Milošević“ se nalazim od početka 2024. godine. Prethodna godina je zasigurno jedna od najtežih poslovnih godina u 76 godina postojanja Instituta Igalo. Ohrabruje podatak da smo u godini šestomjesečne blokade računa, uz nedostajuće inostrane programe, uspjeli da ostvarimo 800 hiljada Eura prihoda više nego tokom 2023. godine. Nadamo se da ćemo ove godine obezbjediti dodatnu stabilizaciju tekućeg poslovanja. Međutim, ono što je ključno za opstanak i povratak Instituta Igalo na tržišnu poziciju kakvu zaslužuje su ulaganja. Planom restrukturiranja, kao što sam već rekao, predviđeno je ulaganje kako u smještajne kapacitete, tako i u prateće sadržaje,
kompletnu medicinsku opremu i informacione tehnologije uz unapređenje organizacione strukture naše kompanije. Konačno, preostaje da se nadamo da će se sve ono što je tim Planom predviđeno i realizovati u skladu sa definisanom dinamikom.
(Izvor: Bankar)
