Crnogorska ekonomija, iako se suočava s nizom strukturnih izazova, pokazuje znakove otpornosti i umjerenog rasta, uz jasan naglasak na potrebu promjene paradigme rasta. Ipak, iza umjerenog rasta krije se strukturna ranjivost: visoka uvozna zavisnost, niska produktivnost i ograničen fiskalni prostor, koji prijete da zakoče održivi razvoj. To su ključne poruke sveobuhvatnog ekonomskog istraživanja Ekonomskog fakulteta iz Podgorice, koje su sproveli prof.dr Maja Baćović i dr Bojan Pejović, a koje je predstavljeno protekle sedmice na međunarodnoj konferenciji MICEB2025.
Njihovo istraživanje predstavlja rijedak primjer domaće ekonomske analitike zasnovane na modelima i projekcijama, sa potencijalom da posluži kao orijentir za kreatore politika u narednim godinama.
Dugoročni obrasci rasta: zavisnost od potrošnje i uvoza
Analiza ekonomskih trendova u periodu 2007–2024 pokazuje da je crnogorski rast dominantno vođen potrošnjom, posebno ličnom, uz izraženu uvoznu zavisnost. Učešće usluga u bruto dodatoj vrijednosti poraslo je sa 55% na preko 62%, dok je proizvodnja dobara (uključujući građevinarstvo) smanjena na svega 18,1%. Struktura agregatne tražnje potvrđuje ovaj trend: preko 40% rasta dolazi od lične potrošnje, a tek 4% od investicija, dok je dominantni doprinos – 54% – ostvaren kroz izvoz roba i usluga.
Međutim, visoka marginalna sklonost ka uvozu – koeficijent od 0,66 – znači da svaki rast potrošnje u velikoj mjeri odlazi na uvoznu robu, umanjujući efektivni doprinos domaćem BDP-u. Ovakav model rasta, upozoravaju autori, nije održiv na duži rok.
Realni rast i scenariji do 2028.
Prema četiri razrađena scenarija kretanja BDP-a do 2028. godine, u zavisnosti od dinamike investicija i izvoza, očekivani prosječni godišnji rast kreće se između minimalnih 2,26% i maksimalnih 3,32%. Kao najvjerovatniji, autori apostrofiraju realistični scenario 2, koji projektuje rast od 2,91 odsto, što je u skladu s procjenama međunarodnih institucija poput MMF-a, Svjetske banke i EBRD-a.
Scenariji koji predviđaju jači izvoz usluga i robne razmjene uz rast bruto investicija daju najpovoljnije izglede, uz očekivani BDP po glavi stanovnika (po sadašnjim cijenama) od gotovo 14.793 eura do 2028. godine.
U srednjem roku, predviđa se:
- Prosječan rast realnog BDP-a od 2,77 godišnje (2025-2028)
- prosječan rast produktivnosti rada od 1,94% godišnje,
- pad stope nezaposlenosti sa 10,2% u 2025. na oko 7% u 2028,
- smanjenje trgovinskog deficita sa 21,8% na 19% u 2028.
Inflacija i fiskalna ograničenja
Inflacija će se u 2025. kretati prosječno oko 3,7%, do max. 4,5% do kraja godine. Autori koriste ARIMA model kako bi procijenili sezonske oscilacije, uzimajući u obzir i domaće i eksterno uslovljene cjenovne šokove.
Istovremeno, prostor za fiskalnu ekspanziju je ograničen – gotovo 70% državne potrošnje čine obavezni izdaci. Reforme poreskog sistema koje su već započete dodatno će suziti manevarski prostor za kapitalne investicije iz javnih izvora, što čini privatne investicije ključnim pokretačem rasta.
Strukturni izazovi: produktivnost, obrazovanje, institucije
Autori jasno ističu da se Crna Gora suočava sa hronično niskom produktivnošću, koja je posljedica niske tehnološke razvijenosti, lošeg kvaliteta obrazovanja i nedostatka vještina, ali i neefikasnog menadžmenta u kompanijama. Takođe, slaba domaća akumulacija i zavisnost od stranog kapitala dodatno opterećuju ekonomsku strukturu.
„Rast se mora temeljiti na investicijama i izvozu – a to zahtijeva jačanje poslovnog ambijenta, bolje obrazovanje i institucionalne reforme“, poručila je profesorica Baćović tokom prezentacije na MICEB2025. Ona je istakla da bez ozbiljne transformacije politike i praksi, Crna Gora neće moći da uhvati korak sa zemljama srednjeg i visokog dohotka u Evropi.
U svom zaključku, Baćović i Pejović pozivaju na kreiranje stimulativnog okruženja za privatne investiture; promociju izvozne orijentacije domaće proizvodnje; reformu obrazovnog sistema i tržišta rada, kao i jačanje institucionalne efikasnosti i predvidivosti.
Crna Gora, zaključuju autori, ima potencijal za održiv rast, ali samo pod uslovom da strateški odgovori na izazove tehnološke zaostalosti, demografskih promjena i institucionalne slabosti. U suprotnom, rizikuje da ostane zaglavljena u zoni niskog i cikličnog rasta.
