Medijalna globalna plata glavnih izvršnih direktora tokom prošle godine iznosila je 4,3 miliona dolara, u poređenju sa 2,9 miliona dolara u 2019. godini, što višestruko nadmašuje realan rast prosječnih plata radnika od svega 0,9 odsto u istom petogodišnjem periodu, pokazuje analiza međunarodne nevladine organizacije Oxfam za zemlje u kojima su dostupni podaci o platama rukovodilaca kompanija.
Brojke koje se odnose na glavne izvršne direktore uključuju ukupna primanja, bonuse i opcije na akcije iz skoro 2.000 kompanija u 35 zemalja, gdje su njihove plate prelazile milion dolara. Oxfam je koristio podatke sa platforme S&P Capital IQ, koja sadrži širok spektar globalnih finansijskih informacija i analiza.
Primanja rukovodilaca kompanija rasla su 56 puta brže od prosječne radničke plate od 2019. godine.
Glavni izvršni direktori u Irskoj i Njemačkoj su među najplaćenijima, sa prosjekom od 6,7 miliona, odnosno 4,7 miliona dolara u 2024. godini.
U Južnoj Africi, na primjer, ta suma iznosi 1,6 miliona dolara, a u Indiji dva miliona, prenose Financije.hr.
„Iz godine u godinu gledamo isti groteskni spektakl. Plate izvršnih direktora eksplodiraju, dok se zarade radnika jedva pomjeraju. To nije manja greška u sistemu, to je sistem koji tačno funkcioniše onako kako je zamišljen – da stalno povećava prihode bogatih, dok milioni ljudi jedva preživljavaju i bore se da plate kiriju, hranu ili zdravstvenu njegu“, rekao je direktor organizacije Oxfam International Amitabh Behar.
Prošle godine, realan rast plata u Francuskoj, Južnoj Africi i Španiji bio je u prosjeku svega 0,6 odsto.
Milijarderi, koji često posjeduju velike korporacije, djelimično ili u potpunosti, tokom prošle godine su prihodovali ukupno 206 milijardi dolara – što iznosi 23.500 dolara po satu. To je više nego što je iznosio prosječni globalni godišnji prihod po osobi u 2023. – oko 21.000 dolara.
Prijetnja američkim carinama i trgovinskim sukobima dodatno bi mogla da pogorša situaciju radnika – kroz gubitak radnih mjesta i povećanje troškova života.
„Za mnoge radnike širom svijeta, nepromišljeno posezanje za carinama, kakvo smo vidjeli kod američkog predsjednika Donalda Trampa, znači prelazak iz jedne krize u drugu – od štetne neoliberalne trgovinske politike do korišćenja carina kao političkog oružja. To ne šteti samo radničkim porodicama u SAD-u, već i onima u najsiromašnijim zemljama koje pokušavaju da izađu iz siromaštva“, rekao je Behar.
Oxfamova analiza je pokazala i blago smanjenje razlike u zaradama muškaraca i žena u 2022. i 2023. godini, u uzorku od 11.336 korporacija iz 82 zemlje za koje su dostupni podaci. Ipak, žene u prosjeku i dalje „rade besplatno“ jedan dan u sedmici – petkom – dok muškarci budu plaćeni za puni radni tjedan.
Najveća razlika u zaradama, od oko 40 odsto, zabilježena je u Japanu i Južnoj Koreji. U Južnoj Americi ona iznosi prosječno 36 odsto, dok u Kanadi, Danskoj, Irskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu razlika prosječno iznosi 16 odsto.
Zanimljivo je da u 45.501 kompaniji iz 168 zemalja, gdje su glavni izvršni direktori imali više od 10 miliona dolara prihoda i gdje je objavljen njihov pol, manje od sedam odsto čelnih ljudi bile su žene.
„Radnici traže novi društveni ugovor koji će služiti njima, a ne milijarderima koji urušavaju demokratiju. Pravedno oporezivanje, kvalitetne javne usluge, dostojanstvene plate i pravična tranzicija nijesu radikalni zahtjevi – to su temelji pravednog društva. Vrijeme je da se zaustavi napad milijardera na demokratiju i stave interesi planete i običnih ljudi na prvo mjesto“, poručio je generalni sekretar Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC) Luc Triangle.
Oxfam i ITUC pozivaju vlade da iskoriste trenutak i uvedu dodatne poreze na superbogate – sa stopom od najmanje 75 odsto na sav lični dohodak najbogatijih – kako bi se zaustavile ogromne isplate. Takođe smatraju da vlade moraju obezbijediti da minimalne plate prate inflaciju i da svi imaju pravo na sindikalno udruživanje, štrajk i kolektivno pregovaranje.
