Američki predsjednik Donald Tramp (Donald Trump) ne prestaje da puni stupce novina i portala širom svijeta. Naime, nakon što je efektivno uveo embargo Kini, osim naglog i iznenađujućeg oslobađanja uvoznih carina elektronske robe i dijelova, postalo je jasno da će u mnogim robama Sjedinjene Američke Države početi da oskudijevaju kada se isprazne skladišta, i da će alternative biti skuplje. Inflacija se nazire.

Evropa se prestrojava i udaljava od SAD, i sve manje kupuje od nje, jer je opsjednuta finansiranjem vojske, zbog rata koji je prethodna vlada i predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) ostavio „u amanet“ Trampu. Bulwark se šali da je El Salvador jedini preostali savjetnik Amerike, koja se posvađala i sa susjedima – Meksikom i Kanadom. Da li će Tramp sada uraditi nešto što se naziva potezom očajnika: otpustiti šefa Feda?

Ili visoke carine, ili niske kamate – biraj, Donalde

Dosad bi Trampu trebalo da bude jasno da može da ima visoke carine, ili može imati niske kamatne stope, ali ne može imati oboje. Problem je što Tramp želi oboje, navodi Yahoo Finance. Prije nego što je najavio svoje tarife, 2. aprila, inflacija je u martu pala sa 2,8 odsto na 2,4 odsto, blizu cilja Federalnih rezervi od dva odsto. A onda je nastao haos, koji još nije gotov, a u kome Tramp uživa, i koji će probati da iskoristi za pregovore. Pad inflacije, ili čak deflacija, obično smanjuju kamatne stope iz nekoliko razloga. To daje Fedu više prostora da smanji kratkoročne kamatne stope bez brige da će to podstaći više cijene i inflaciju.

Čim se desio „Dan oslobođenja“, kamatne stope su nastavile da rastu, a referentni trezor je skočio sa 3,9 odsto 4. aprila na 4,5 procenata samo nedjelju dana kasnije. To je veliki skok u kratkom vremenskom periodu, koji signalizira da se dešava nešto disruptivno.

Ekonomski gledano, tržišta su odlučila da će Trampove tarife povećati inflaciju, usporavajući američku ekonomiju, snižavajući prinos na američke obveznice i čineći druge vrste investicija privlačnijim u poređenju sa njima. Kamatne stope će morati da budu veće da bi privukle investitore nazad u hartije od vrijednosti američkog Ministarstva finansija (Treasury) ili bilo koju drugu imovinu koja je povezana sa američkom ekonomijom, objašnjava Yahoo Finance u svojoj analizi.

Problem je što je Tramp već signalizirao Fedu da je vrijeme da se kamate smanje. Inflacija tjera Fed da to ne uradi, i Tramp je nezadovoljan. On ima neodoljivu želju da otpusti upravnika Feda, jer – tokom 14 sezona svog rijalitija „Šegrt“, Tramp je radosno otpustio više od 200 takmičara zbog sitnica. On voli da otpušta ljude koji ne rade ono što on želi, tvrdi The Economist.

Trampu na putu stoji sudijska odluka iz 1935, odnosno, sudski presedan. Naime, tadašnji američki predsjednik Frenklin Delano Ruzvelt (Franklin Delano Roosevelt) u procesu poznatom kao proces „Humphrey’s Executor v United States“ je 1933. pokušao da otpusti Vilijama Hamfrija (William Humphrey), jednog od pet komesara Federalne trgovinske komisije, zbog neslaganja oko trgovinske politike i Hamfrijevog protivljenja njegovim programima Nju Dila. Hamfri je osporio svoju smjenu i – odnio pobjedu na Vrhovnom sudu 1935. Od tada je jasno da predsjednik više nikada ne može smijeniti upravnika Feda.

Ima li Tramp pravo da otpusti Pauela?

Džerom Pauel (Jerome Powell), predsjednik Feda, djeluje da je siguran na svojoj poziciji, ali ozbiljni časopisi bruje o njegovoj mogućoj smjeni, jer je Tramp počeo da vlada tvrdoglavo i apsolutistički, i ne libi se da spomene „treći mandat“ ili „preuzimanje Grenlanda“, i slične nezakonite radnje. Ali, Vrhovni sud ga je već spriječio da otpusti Keti Haris (Cathy Harris), šeficu Merit Systems Protection Board (MSPB), i Gvin Vilkoks (Gwynne Wilcox) iz National Labour Relations Board (NLRB).

Trampova administracija se žalila na odluku: „Predsjednik ne bi trebalo da bude primoran da delegira svoju izvršnu vlast na šefove agencija koji očigledno imaju mišljenja u suprotnosti sa ciljevima politike administracije ni na jedan dan – a još manje za mjesece koji bi vjerovatno bili potrebni sudovima da riješe ovaj spor“, kaže se u žalbi na presudu u sporu „Trump v Wilcox“.

Trampov advokatski tim se poziva na slučaj iz 2020, „Seila Law protiv Biroa za finansijsku zaštitu potrošača (CFPB)“ gdje presuda kaže da presedan iz 1935. ne važi: šef CFPB-a, po presudi, podleže smjeni od strane predsjednika po njegovoj volji, a da pritom nije potrebno navoditi razlog.

U odluci koja je donesena sa 5:4 u glasovima, navodi se da presedan iz 1935. štiti samo šefove „višečlanih stručnih agencija koje nemaju značajnu izvršnu vlast“ – za razliku od agencija poput CFPB-a koje vodi jedan administrator.

Posmatrači misle da će Vrhovni sud ipak „pregaziti“ slučaj iz 1935. i donijeti novi presedan 90 godina kasnije, i da će odsad svaki predsjednik moći da otpušta bilo koga „ko ne želi da sprovodi njegovu politiku“. Sjetimo se da je prošle godine isti ovaj sud glasao 6:3 u slučaju „Trump v United States“ da predsjednik ima zaštitu od krivičnog gonjenja, što je ustalasalo javnost. Pošto Vrhovni sud čini „većina trampovaca“, moguće je da će uslijediti novi šok, vjerovatno u julu, kako predviđa The Economist.

Šta bi se onda desilo?

Otpuštanje Pauela bi moglo brzo da se obije o glavu Trampu, pošto se tržišta oslanjaju na centralnu banku koja se smatra apolitičnom, čak i ako napravi greške. U ovom slučaju Fed ne bi više bio apolitičan i ne bi uživao toliko povjerenje – bio bi samo produžena ruka predsjednika, ko god on bio. Fed bi smanjio kamatne stope, ali bi se povećala inflacija. To opet ne odgovara Trampu.

Gdje bi onda bio izlaz? On bi morao da posegne za „nuklearnom opcijom“ – da izazove recesiju. Izgleda da većina analitičara misli da će se recesija desiti u svakom slučaju. Recimo, Goldman Sachs je podigao svoje procjene šanse za recesiju na 65 odsto kada je Tramp objavio svoje tarife od 2. aprila, a zatim ih je spustio na 45 procenata nakon što je mnoge od njih odložio 9. aprila.

Ipak, Goldman Sachs, kao i mnogi drugi prognostičari, misli da će se američki ekonomski rast i dalje usporiti da bi došao do nule do kraja 2025. godine, kaže analiza Yahoo Finance. Ako bi se još nešto desilo u trgovinskom ratu, ili još neki nepredvidiv potez Trampa, rast bi pao ispod nule, a to je ono što je Kamala Haris (Harris) u predizbornoj kampanji i predviđala i upozoravala: recesija do ljeta 2025, piše Biznis.rs.

No, Tramp možda to i želi, kako god to bilo suludo. U recesiji, dešava se rastuća nezaposlenost i manjak plata i novca za trošenje dovodi do smanjenja potrošnje, te i do smanjene potražnje. Ovo izaziva pad cijena i smanjuje inflaciju. U kombinaciji sa smanjenim kamatnim stopama Feda, ovo je ono što Tramp želi. Desetogodišnja kamatna stopa na američke obveznice od dva odsto ili niže, kamatne stope hipoteka od oko četiri odsto, jeftinije zaduživanje i sve što slijedi.

Ali, da li je to vrijedno tog rizika? Zaista niko više ne može da se pouzda u ono što će Tramp uraditi u svojoj „umjetnosti dogovora“. Ostaje nam samo da čekamo i da gledamo.