Na privatnom sastanku iza zatvorenih vrata, grupa najmoćnijih američkih direktora – uključujući Jeffa Bezosa (Amazon), Alberta Bourlu (Pfizer) i Jane Fraser (Citigroup) – pokušala je da razmitri uticaj administracije predsjednika Donalda Trampa. Zabrinuti zbog njegovih planova o novim, opsežnim tarifama, okupili su se u februaru s ministrom trgovine Howardom Lutnickom, očekujući da će ih umiriti. Umjesto toga, Lutnick im je poručio da bi trebalo da razmisle kako mogu “pomagati zemlji”, jasno im stavljajući do znanja da predsjednik ne odustaje.
Tramp, koji je po drugi put u Bijeloj kući, odlučan je da preokrene globalne trgovinske odnose – planira univerzalnu carinu od 10% na sav uvoz, i dodatnih 60% na kineske proizvode. Iako su mnogi biznismeni početno podržavali njegov povratak, nova realnost donosi im nervozu: berze osciliraju, inflatorni pritisci rastu, a ekonomisti upozoravaju na moguće destabilizacije.
Ipak, u strahu da ne postanu meta predsjednikovih javnih napada, većina direktora ne želi javno da se suprotstavi. Jedan od njih je u povjerenju rekao da “se osjećaju kao da sjede na tempiranoj bombi”, a drugi je priznao da su unutar kompanije formirali poseban tim koji prati signale iz Bijele kuće.
Neki pokušavaju da se postave kao lojalni partneri. Tim Cook iz Applea, poznat po opreznoj diplomatiji, sastao se s Trumpom i potom objavio plan o investiranju 500 milijardi dolara u američku ekonomiju – iako su ti planovi već ranije bili u pripremi. To je bio gest simbolične podrške koji govori: “Nijesmo protiv vas.”
S druge strane, finansijski sektor je tiši nego ikad. Banke, investicioni fondovi i konsultantske firme izbjegavaju javne komentare, dok istovremeno interno analiziraju moguće štete. “Ne znaš kad će tvitnuti nešto što će da ti obori dionice,” rekao je jedan izvršni direktor. “Zato igraš tiho. I blizu.”
U ovom novom mandatu, Tramp ne pokazuje znake ublažavanja pristupa. Umjesto toga, traži od biznisa da bude saveznik u njegovom ekonomskom nacionalizmu. A biznis, iako uznemiren, uglavnom pristaje – svjestan da je tišina često najmudrija valuta kada se radi s predsjednikom koji ne trpi protivljenje.
U konačnom, američki direktori vode komplikovanu igru – balansirajući između svojih tržišnih interesa i političke realnosti, pokušavaju da ostanu blizu, a nevidljivi. Jer jedno je jasno: oni više ne upravljaju rizikom samo na tržištu – već i u Ovalnom kabinetu, navodi Washington post.
