U okviru svog plana za energetsku uniju i zelenu tranziciju, koja bi do 2030. trebalo da dovede do značajnog smanjenja emisija, širenja obnovljivih izvora energije, kao i veće energetske nezavisnosti Evropske unije, Evropska komisija je krajem februara predstavila svoj Akcioni plan za cjenovno pristupačnu energiju.

Plan ima nekoliko glavnih ciljeva, a za njihovo ostvarenje Komisija je osmislila osam smjernica. Državama članicama se preporučuje da slijede te smjernice kako bi se izborile sa visokim i nestabilnim cijenama energenata u prethodnih nekoliko godina, što se osjetilo u svim državama Evropske unije i što direktno utiče na konkurentnost evropskih ekonomija, kao i na životni standard širom kontinenta.

“Visoki troškovi energenata štete građanima i kompanijama Evropske unije. Energetsko siromaštvo pogađa više od 46 miliona Evropljana, a u mnogim evropskim državama cijene struje su oko tri puta više od cijena gasa. Osim toga, maloprodajne cijene električne energije za industriju su se gotovo udvostručile od 2021. i početka energetske krize,” stajalo je tada u saopštenju Evropske komisije kojim se najavio akcioni plan, u kojem se iznose preporuke državama članicama.

Komisija je u njemu sabrala mjere za koje očekuje da će smanjiti troškove energenata, pomoći u daljoj integraciji evropske Energetske unije, privući investicije, te ojačati otpornost na buduće cjenovne šokove i krize. Po njihovim proračunima, sprovođenjem plana moglo bi se već u 2025. uštedjeti oko 45 milijardi eura. Do 2030. taj iznos bi kumulativno narastao na 130 milijardi, a do 2040. godine na 260 milijardi eura.

Kratkoročno, plan bi trebalo da pomogne državama da olakšaju teret životnih troškova potrošačima, srednjoročno bi trebalo da podstakne širenje obnovljivih izvora energije i veću integraciju energetskog tržišta, dok bi dugoročno trebalo da pomogne u rješavanju strukturnih problema koji utiču na visoke cijene, poput još uvijek velike zavisnosti o fosilnim gorivima koja se uvoze u EU, kao i nedostatka integrisanog tržišta električne energije na nivou cijele EU.

No, koje su to smjernice i kako bi EU trebalo konkretno da postigne te ciljeve? Komisija daje osam odgovora na to pitanje:

1. Pristupačni računi za struju – Komisija tvrdi da države članice već danas mogu ostvariti niže troškove energije za građane. Prostor za uštedu vidi u uvođenju efikasnijih sistema tarifnih režima i naplate, kao i snižavanju poreskih stopa. Efikasnije elektroenergetske mreže bi smanjile troškove struje, ali i privukle nove investicije u obnovljive izvore. Procjenjuje se da bi evropska domaćinstva ovim mjerama mogla uštedjeti do 200 eura godišnje.
2. Smanjenje troškova elektrosnedbijevanja– Komisija smatra da bi se kratkoročni šokovi na tržištu mogli ublažiti širom primjenom ranijih smjernica, kao što su dugoročniji ugovori za nabavku električne energije, brže odobravanje dozvola za projekte obnovljivih izvora energije i povećanje broja interkonekcija u okviru evropskog tržišta.
3. Osiguravanje stabilnog tržišta gasa – Cijene gasa u EU se još nisu vratile na nivo prije energetske krize uzrokovane ratom u Ukrajini, što stvara pritisak na evropsku industriju. Komisija najavljuje veći regulatorni nadzor i bližu saradnju između energetskih i finansijskih agencija, kao i osnivanje posebne radne grupe za pregovaranje o boljim uslovima nabavke gasa iz trećih zemalja.
4. Energetska efikasnost i ušteda energenata – Komisija planira podržati učesnike na tržištu koji nude rješenja za veću energetsku efikasnost, kroz inicijative poput Evropske koalicije za finansiranje energetske efikasnosti. Takođe, namjerava izmijeniti pravila označavanja energetske efikasnosti proizvoda kako bi se povećala prepoznatljivost štedljivih uređaja.
5. Završetak izgradnje Energetske unije – Cijene energenata se značajno razlikuju među državama EU, što bi se moglo popraviti boljom koordinacijom i upravljanjem elektroenergetskim sistemom na nivou cijele Unije. Integrisano energetsko tržište bi moglo spriječiti nagli rast troškova, a povećanjem elektrifikacije u sektorima grijanja, transporta i proizvodnje vodonika moglo bi se uštedjeti do 32 milijarde eura do 2030.
6. Dogovor o stabilnim cijenama energenata za industriju – Komisija predlaže partnerstvo između javnog sektora, proizvođača energije i industrijskih potrošača kako bi se stvorila povoljna investiciona klima i očuvala konkurentnost evropske ekonomije.
7. Sigurno snabdijevanje za stabilnost cijena – Sigurnost snabdijevanja energijom ključna je za smanjenje volatilnosti tržišta i cjenovnih šokova, koji mogu biti izazvani geopolitičkim krizama, kibernetičkim napadima ili ekstremnim vremenskim uslovima. Komisija najavljuje dodatne mjere za povećanje sigurnosti energetskih zaliha.
8. Brza reakcija na cjenovne šokove – Komisija je spremna da pruži smjernice svakoj članici EU za sprovođenje mjera kojima bi se potrošači podstakli da u kritičnim trenucima smanje potrošnju, kao i da sarađuje s kompanijama za prenos električne energije i nacionalnim regulatornim tijelima na stabilizaciji tržišta.

Koliko će se ovi ciljevi ostvariti, tek ostaje da se vidi, jer Komisija za neke od njih nije precizirala konkretne mehanizme sprovođenja. Ono što je sigurno jeste da Evropska unija mora pronaći način da riješi problem skupih energenata ako želi da njena industrija ostane konkurentna na globalnom nivou.

Ovaj Akcioni plan je dio šire strategije pod nazivom Plan za čistu industriju (Clean Industrial Deal; CDI), predstavljen krajem februara, kao nastavak ranijeg evropskog Zelenog dogovora (Green Deal), ambicioznog programa za smanjenje emisija i podsticanje ekološki prihvatljivih industrija.

(Izvor: Financije.hr)