Izgradnja nove željezničke pruge je skup posao. Čak i u idealnim okolnostima, određivanje same trase željeznice kroz raznovrstan pejzaž košta milione dolara za samo jedan kilometar te može potrajati decenijama da se završi.
Ako želite izgraditi prugu kroz jednu od najgušće naseljenih evropskih država, onda možete očekivati da će troškovi i protivljenje izgradnji dramatično porasti.
Sa svojom prvom, i trenutno jedinom fazom, koja košta između 46 i 55 milijardi funti (između 108 i 129 milijardi KM), britanski željeznički projekat High Speed 2 (HS2) podrazumijeva potrošnju od 329 miliona funti (770 miliona KM) na 1,6 kilometara. Riječ je o jednom od najskupljih željezničkih projekata na svijetu, u koji mnogi sumnjaju.
Samo jednako problematičan kalifornijski projekat brze željeznice, vrijedan 128 milijardi dolara (237 milijardi KM), rastućim troškovima se približava projektu HS2, uz procjenu da bi mogao dostići vrijednost 200 miliona dolara (371 milion KM) na 1,6 kilometara.
Poređenja radi, izgradnja brze željeznice u Francuskoj na liniji Tours – Bordeaux je prije 15 godina koštala između 30 i 37 miliona eura (između 60 i 74 miliona KM) na 1,6 kilometara, uprkos tome što je znatan dio te željeznice izgrađen kroz slabo naseljene poljoprivredne regije. Evropski željeznički projekti obično koštaju 60 miliona eura (120 miliona KM) na 1,6 kilometara pruge.
Gustina naseljenosti i topografija imaju značajan uticaj na troškove izgradnje. Kina i Japan su uspjeli izgraditi brzu željeznicu kroz neke od najgušće naseljenih svjetskih megagradova za manje novca nego što će Veliku Britaniju koštati izgradnja brze željeznice duge 225,3 kilometra na liniji London – Birmingham.
Kineske kompanije su uspjele da za 80 miliona dolara (148,5 miliona KM) na 1,6 kilometara izgrade brzu željeznicu na liniji Džakarta – Bandung, i to kroz neke od topografski najzahtjevnijih i najgušće naseljenih područja Indonezije.
“Produžena disfunkcija”
No, u Velikoj Britaniji, gdje je uobičajeno da infrastrukturni projekti premaše budžet, stalno rastu troškovi i za HS2. S obzirom na to da su čak i pristalice ovog projekta nezadovoljne načinom kojim se njime upravljalo u posljednjih nekoliko godina, projekat se naširoko smatra skupim neredom koji vjerovatno nikada neće donijeti obećavane društvene i ekonomske koristi. Šta se zapravo dogodilo?
Političko uplitanje, hronična kratkovidost, nedostatak dugoročne, integrisane saobraćajne i industrijske politike, sporo i previše birokratsko planiranje, ekološki zahtjevi, loše upravljanje projektom, neadekvatan državni nadzor. Lista bi se mogla produžiti. Svemu ovome je potrebno dodati građevinsku industriju koja se želi zaštititi od ovih problema.
Otkako je pokrenut 2012. s planiranim ukupnim troškovima od 33,91 milijardom funti (79,45 milijardi KM) za 644 kilometra pruge, HS2 je projekat kojeg je predvodilo pet različitih izvršnih direktora i sedam predsjednika. Nadalje, nadgledalo ga je šest premijera, osam ministara finansija i devet ministara saobraćaja, i to u vrijeme velikih političkih previranja u Velikoj Britaniji. Londonski list Times je prošle godine ovaj projekat nazvao pričom o “produženoj disfunkciji”.
“Zaostajanje u projektu HS2 predstavlja nevjerovatnu kratkoročnost, ali i pouku o tome zašto se Velika Britanija bori da izbjegne propast anemičnog rasta. Projekat je postao simbol britanske nesposobnosti da završi velike infrastrukturne projekte”, napisao je Times.
Christian Wolmar je novinar koji prati i izvještava o željezničkom saobraćaju. Među onima je koji su skeptični po pitanju ovog projekta, uvjeren da je od početka osuđen na propast zbog previsoke cijene i propusta u samom planiranju.
“Na samom početku je napravljen niz grešaka, uključujući odluku da se željeznica izgradi za vozove brzine do 400 kilometara na sat, što je 100 kilometara na sat više od međunarodne norme. Nedostajala je rasprava o izabranoj trasi koja je mogla biti uz postojeću auto-cestu”, ukazao je Wolmar.
Naglorastući troškovi izgradnje su posljednjih godina problem za velike projekte širom svijeta. Čak i prije pandemije koronavirusa, ruske agresije na Ukrajinu i rasta inflacije, rastući troškovi za projekat HS2 su počeli mnoge zabrinjavati.
Govoreći na industrijskoj konferenciji 2022., Ricardo Ferreras, direktor španskog građevinskog giganta Ferroviala, kao jedne od brojnih kompanija koje su angažovane na navedenom projektu, okrivio je proces pribavljanja dozvola i ekološke zahtjeve za rast troškova izgradnje brze željeznice u Velikoj Britaniji.
“Istina je da je cijena po kilometru mnogo viša u Velikoj Britaniji nego u ostatku Evrope – primjera radi, u Francuskoj ili Španiji. Španska vlada dobije sve saglasnosti, a onda krene u dodjelu ugovora, tako da se izvođač radova može fokusirati samo na realizaciju projekta”, napomenuo je Ferreras, upirući prstom i u labirint britanskog planiranja i ekoloških ograničenja kojima građevinske kompanije moraju upravljati.
Nesumnjivo je da je izgradnja željeznice u drugim državama bila jeftinija. Naime, kako je podsjetio Wolmar, Španija je cijelu mrežu brze željeznice od 4.023 kilometra izgradila za 61,5 milijardi eura (123 milijarde KM), što u Velikoj Britaniji neće biti dovoljno za 225 kilometara željeznice HS2 od Birminghama do predgrađa Londona. Međutim, kako je izjavio Wolmar, troškovi za HS2 nastavljaju zapanjivati.
“Razlog za to jeste što je u drugim državama zemljište jeftinije i što nije bilo otpora izgradnji, ali bez obzira na to, razlika u troškovima od 10 ili 20 puta je i dalje izuzetna”, ocijenio je Wolmar.
Obećanja vlasti
Mnogima je u početku djelovalo da HS2 ima smisla. Nekoliko vlada su obećavale ovaj projekat kao šansu da se uzdignu deprivirani postindustrijski gradovi u centralnim i sjevernim dijelovima zemlje. I prije nego što su troškovi stvarno izmakli kontroli, nisu svi bili uvjereni da će se ovo obećanje ispuniti.
Analizom britanske nevladine organizacije New Economics iz 2019. je utvrđeno da će HS2 vjerovatno više koristiti Londonu, a ne gradovima na sjeveru. Naime, utvrđeno je da će se zapravo produbiti regionalne podjele. HS2 je od početka kontroverzan projekat iz nekoliko razloga.
Naime, od samog početka je izazvao nezadovoljstvo u zajednicama koje su pogođene njegovom izgradnjom, kao i među ekolozima koji pokušavaju spasiti drevnu šumu koja je na željezničkoj trasi.
Nezadovoljni su i oni koji su tvrdili da je prvobitna cijena ovog projekta bila visoka za prugu kojom bi se omogućilo neznatno brže putovanje, bez obzira što bi se time stvorio dodatni kapacitet na postojećoj željezničkoj mreži za regionalne i teretne vozove.
Potreba da se umire nezadovoljni stanovnici koji žive na trasi HS2 dodatno je povećala troškove. Naime, između ostalog, dodano je mnogo kilometara tunela i bili su skupi zemljani radovi kako bi pruga “nestala” iz vidokruga. Nadalje, ranije ovaj mjesec je objavljeno da će se 102 miliona funti (241 milion KM) potrošiti samo za zaštitu slijepih miševa koji žive u šumi u blizini buduće brze željeznice. Odluka je donesena uprkos tome što nije dokazano da će vozovi utjecati na slijepe miševe.
Vlasti su izabrale daleko najskuplju opciju za izgradnju, koja podrazumijeva 51,5 kilometara tunela i 130 mostova i vijadukta, među kojima je i najduži vijadukt u Velikoj Britaniji. Izgradnja željeznice u tunelu je u prosjeku 10 puta skuplja od izgradnje željeznice iznad tla.
Zlatni standard
Ako se na trenutak ostave argumenti po strani, HS2 će imati neka zapanjujuća građevinska dostignuća. Naime, između ostalog, “pozlaćena” specifikacija će značiti da će pruga biti za saobraćanje najbržih vozova na svijetu, a to bi se trebalo dogoditi tokom 2030-ih.
Nadalje, tunelski ventilacijski šahtovi bit će vješto uklopljeni u okolinu. Radovi su u toku na 350 lokacija, a izvode se i s četiri ogromne mašine od 2.000 tona koje se koriste za probijanje tunela. Kako bi se ograničila šteta na okolišu, posadit će se milioni novih stabala.
Konačan projekat centralne londonske stanice Euston tek treba biti potvrđen. Prvobitni plan je bio da na ovoj stanici može biti 14 brzih vozova, ali je kasnije odlučeno da to bude osam brzih vozova. Ostale izmjene, koje se odnose na trasu, pravljene su kako bi se koliko-toliko smanjili troškovi.
Ipak, postoji bojazan da bi cijena cijelog projekta HS2 mogla nastaviti rasti. Novinar Christian Wolmar smatra da je projekat zapravo osakaćen i u suštini besmislen, piše CNN.
