Većina zemalja u razvoju širom svijeta suočava se s najvećom dužničkom krizom u svojoj istoriji. Prema nedavnoj studiji koju je sprovela grupa Debt Relief u ime organizacije Norveška crkvena pomoć, više od stotinu zemalja u razvoju nije u mogućnosti da otplati svoje dugove.

Procjene pokazuju da skoro polovina budžeta većine od ovih zemalja odlazi na otplatu njihovim povjeriocima. Među njima su pretežno privatni obvezničari, Svjetska banka i Kina.

Odliv sredstava za javne investicije, socijalnu zaštitu i mjere povodom klimatskih promjena je ogroman, dok se nejednakost i dalje širi. Neposredna olakšica duga je, prema istraživanju, potrebnija više nego ikad, s obzirom na to da su se uslovi pogoršali i zbog zdravstvene krize.

„Kriza koja će trajati“

Na osnovu podataka iz pomenutog istraživanja, u 2024. godini, servisiranje duga će prosječno apsorbovati 41,5 odsto budžetskih prihoda, 41,6 odsto rashoda i 8,4 odsto BDP-a u više od stotinu zemalja u razvoju. Kako se navodi u istraživanju, ovi brojevi su „mnogo viši nego što su bili prije olakšice koja je pružena Latinskoj Americi tokom osamdesetih godina prošlog vijeka i teškim prezaduženim siromašnim zemljama (HIPC) od 1996. godine“.

Izuzetno je značajno da troškovi servisiranja duga daleko nadmašuju sve socijalne troškove. Pokazuje se da su, prema autorima studije, ti troškovi u prosjeku „2,7 puta veći od troškova za obrazovanje, 4,2 puta veći od troškova za zdravlje, 11 puta veći od troškova za socijalnu zaštitu i 54 puta veći od troškova namijenjenih klimatskoj adaptaciji“.

Još više zabrinjava, prema istraživanju, što se radi o dugoročnoj krizi, sa visokim troškovima servisiranja duga i teretima za koje se „očekuje da će se zadržati, prema procjenama MMF-a do sredine 2030-ih godina“. To znači da ni privremena odlaganja u servisiranju dugova ne mogu riješiti krizu. Osim toga, na osnovu istraživanja, povjerioci su toliko različiti da bi suštinska olakšica zahtijevala učešće kako spoljašnjih, tako i unutrašnjih obvezničara, a u nekim slučajevima i višestrukih povjerilaca, prenosi „Kathimerini“.

Obaveze koje premašuju trilion dolara

Nova dužnička kriza, koju istraživanje naziva „najozbiljnijom koju su ikada doživjele zemlje u razvoju“, podrazumijeva da se dugovanja nagomilavaju skoro deceniju. Kako se navodi, prvobitno je pokrenuta globalnom ekonomskom krizom 2008/09. godine i padom cijena osnovnih namirnica u periodu od 2014. do 2016. godine.

Zatim je pandemija kovida 19 pogoršala krizu, tako da su krajem 2023. godine zemlje u svim razvojnim regijama – osim u Evropi – suočene sa „prekomjernim prosječnim teretom duga“. Zanimljivo je da prema istraživanju, stvarne i potencijalne obaveze mnogih zemalja, zbog partnerstava između javnog i privatnog sektora, premašuju trilion dolara.

Takođe je značajno primijetiti da najviše pogođene zemlje „nisu one koje su prethodno dobile olakšicu duga, već one koje su imale prekomjerni pristup globalnim i nacionalnim tržištima kapitala nakon 2010. godine“. Ukupno, samo 33 od 151 proučavane zemlje u razvoju nemaju problema s dugom.

Jedan od ključnih zaključaka jeste da su povjerioci značajno promijenjeni tokom godina. Udio duga „ka Kini i globalnim obvezničkim tržištima takođe je rapidno porastao“, dok višestruki povjerioci – posebno Svjetska banka – drže ukupno 46 odsto ovih dugovanja.

Zajednički okvir G20

Kako bi se suočila sa rastućom krizom, G20 je 2020. godine pokrenula zajednički okvir kako bi se ubrzao i pojednostavio proces olakšice duga. Međutim, s obzirom na to da je veliki dio duga prema Kini i privatnim obvezničarima, napredak ovog zajedničkog okvira za sada se odvija veoma sporim tempom.

Kako se navodi u izvještaju, zajednički okvir koji je dogovorila G20 „znatno zaostaje u odnosu na očekivanja kada su u pitanju pravovremena primjena, angažovanje povjerilaca i obim pružene olakšice“. S obzirom na to da bi prema ovom okviru, zemlje i dalje plaćale u prosjeku 48 odsto svojih budžetskih prihoda za servisiranje nakon olakšice, malo je zemalja koje su se prijavile za uključivanje u proces.

Mjere za smanjenje nejednakosti

Uprkos često suprotnim tvrdnjama, otprilike polovina od oko 18,6 miliona smrtnih slučajeva zabilježenih zbog pandemije kovida 19 dogodila se na globalnom Jugu.

Ekonomske posljedice su bile neposredne: u većini zemalja u razvoju – osim u istočnoj Aziji – brzo su ukinute mjere zdravstvene zaštite, jer bi u suprotnom „milioni ljudi završili u siromaštvu“. Situacija se dodatno pogoršala zbog sloma potražnje sa tržišta bogatijih zemalja za izvozom i turizmom ovih zemalja.

Pored toga, poseban problem predstavlja nagli porast nejednakosti u zemljama u razvoju, pošto „najbogatiji i dalje akumuliraju bogatstvo zasnovano na zaradama od finansijskih investicija, nekretnina i nasljedstva, dok najsiromašniji građani nemaju takvu imovinu“.

Prema istraživanju, najučinkovitiji načini za smanjenje ekstremnog siromaštva i nejednakosti su stvaranje univerzalno besplatnih javnih usluga, posebno u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj zaštiti. Takođe se predlaže jačanje radnih prava – posebno za žene – uključujući veće minimalne plate i formalizaciju radnih ugovora. Dio ovih ciljeva „može proizaći iz progresivnog oporezivanja, osiguravajući da svi građani snose pravedan dio poreskog tereta“.

Prijedlozi za olakšicu duga

U studiji se predlaže niz mjera koje bi mogle da riješe masivnu krizu dugovanja s kojom se suočavaju zemlje u razvoju. Neki od ključnih prijedloga su da olakšica duga bude dostupna zemljama svih nivoa prihoda i regija, ali i prilagođena njihovim potrebama. Takođe, ova olakšica treba da se pruža brzo, uz neposredno odlaganje plaćanja kada zemlja podnese zahtjev za olakšicu.

Takođe se predlaže da olakšica duga „obuhvati sve povjerioce, koristeći pravne i regulatorne alate koji su prethodno uspješno korišćeni“.

Kako bi se smanjio rizik od budućih kriza, studija preporučuje između ostalog, da olakšica duga i novi krediti postanu potpuno transparentni i odgovorni prema parlamentima, građanima i revizorskim službama u zemljama u razvoju i kreditorima. Takođe, predlaže se izmjena Konvencije UN protiv korupcije „za sprečavanje korumpiranog ili pljačkaškog zaduživanja“, kao i značajno jačanje napora za razvoj kapaciteta zemalja u razvoju da pregovaraju o olakšici duga i novim zaduživanjima.

Izvor: Euronews.rs