Oni koji često pribjegavaju sanjarenju kada bi zapravo trebali čitati neki poslovni izvještaj ubrzo bi mogli biti opomenuti od strane softvera koji bi im sugerisao da se koncentrišu na posao.

Takvi bi detektori mogli zaključiti kad osoba izgubi koncentraciju i prebaci fokus na nešto što nije zadatak kojim bi se trebala baviti.
Pretpostavlja se da su ljudi odsutni 20 do 40 posto vremena. To rezultira lošim rezultatima, lošim pamćenjem i slabim razumijevanjem pročitanog.

Pokušavajući se boriti protiv te pojave, Sidney D’Melo i Robert Bixler sa univerziteta Notre Dame u Indiani došli su na ideju da kreiraju programe koji su dovoljno pametna da uoče neželjena ponašanja i poduzmu akcije.
Softver prati kretanje očiju te zaključuje je li osoba fokusirana na neki zadatak prateći koliko se dugo oko fiksira na riječi, u kojem pravcu ide pogled, kao i druge kontekstualne znakove.

Ako softver zaključi da korisnik nije koncentrisan, obavještava korisnika ili čak prikazuje sadržaj za koji smatra da ga je korisnik uslijed gubitka koncentracije propustio.

D’Melo smatra da ovo može dovesti do značajnih pomaka u učenju, da se može primjenjivati u rizičnim poslovima kao što je kontrola letova ili u vojnim akcijama te da može spriječiti brojne katastrofe izazvane nepažnjom. Isto tako, može se koristiti za evaluaciju gradiva koje se uči na temelju toga koliko učenike i studente gradivo koje uče drži zainteresovanima.
Neuroznanaučnik James Giordano zaključuje da se takve tehnologije mogu koristiti kako bi se poboljšala kognitivna izvedba i fokus, kao i uticati na kreativnost, ali etičke dileme su uvijek prisutne.

Prva verzija ovog softvera očekuje se za nekoliko mjeseci.