Ministarstvo rada i socijalnog staranja predložilo je da se novim zakonom o radu poslodavcima omogući da angažuju radnike na određeno vrijeme i do tri godine, dok je do sada ograničenje bilo na dvije, piše Dan.U aktu koji još uvijek predstavlja radni materijal radne grupe za izradu zakona navodi se da se „ugovor o radu zaključuje po pravilu na neodređeno vrijeme”, ali da „ugovor o radu može se izuzetno zaključiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom ili je uslovljen nastupanjem okolnosti ili događaja koji se nijesu mogli predvidjeti, odnosno potrebama procesa rada”.
“Poslodavac, sa istim zaposlenim, ne može zaključiti jedan ili više ugovora o radu, ukoliko je njihovo trajanje, neprekidno ili sa prekidima, duže od 24 mjeseca. Prekid kraći od 60 dana ne smatra se prekidom razdoblja od 24 mjeseca. Izuzetno, ugovor o radu na određeno vrijeme može trajati i 36 mjeseci, samo ako je to potrebno zbog zapošljavanja teže zapošljivih lica i kod novoosnovanih preduzeća. Teže zapošljiva lica smatraju se nezaposlena lica starosti preko 50 godina života i lica sa invaliditetom. Novoosnovanim preduzećima smatraju se preduzeća koja posluju do godinu dana”, kaže se u predlogu zakona u koji je „Dan” imao uvid.
U zakonu ipak nedostaju odredbe na koje su ranije pažnju skretali sindikati i udruženja za zaštitu radnika, a to je ograničavanje agencija za ustupanje radnika da sabotiraju primjenu Zakona o radu u dijelu koji se tiče davanja ugovora na neodređeno. Naime, nije dato ograničenje agencijama da ne mogu od jednog preduzeća uzimati radnike, pa ih vraćati nazad, samo da bi se izbjeglo davanje rješenja o stalnom zaposlenju.
Procjenjuje se da u Crnoj Gori trenutno oko 30.000 zaposlenih radi po osnovu ugovora na određeno vrijeme, ali predloženi akt se uopšte ne bavi njihovim statusom, odnosno prevođenjem u radni odnos na neodređeno vrijeme.
Novi zakon naširoko propisuje situacije u kojima poslodavac može uručiti otkaz zaposlenom. Tako se propisuje da poslodavac može otpustiti zaposlenog zbog neostvarivanja rezultata rada koji su utvrđeni kolektivnim ugovorom, aktom poslodavca ili ugovorom o radu, zbog nepoštovanja, neizvršavanja ili nesavjesnog, neblagovremenog ili nemarnog vršenja radnih obaveza koje su predviđene zakonom, te ako je njegovo ponašanje takvo da ne može nastaviti rad kod poslodavca.
Pod nedozvoljenim ponašanjem se podrazumijeva nepoštovanje radne discipline, povreda propisa o zaštiti na radu, dolazak na posao pod dejstvom alkohola i narkotika, odbijanje zahtjeva poslodavca da se testira na psihoaktivne supstance, neopravdano odsustvo sa posla, zloupotreba bolovanja, zloupotreba službenog položaja ili prekoračenje službenih ovlašćenja. Otkaz je moguće uručiti i zbog odavanja službene tajne, primanja poklona, nasilničkog ponašanja, ali i zbog odbijanja zaključivanja aneksa ugovora o radu.
Otkazi će po novom zakonu biti opravdani ako poslodavac kaže da ima probleme u poslovanju, ako zaposleni ne posjeduje potrebnu stručnost za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je zaključio ugovor o radu.
“Poslodavac i zaposleni imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zaključenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obaveze poštovanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (vanredni otkaz), ako zbog veoma teške povrede obaveze iz radnog odnosa ili neke druge važne činjenice u vezi sa kojom se vodi prekršajni odnosno krivični postupak, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obje ugovorne strane, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se vanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se vanredni otkaz zasniva. Poslodavac ili zaposleni koji vanredno otkaže ugovor o radu, ima pravo od strane koja je kriva za otkaz da traži naknadu štete zbog neizvršenja ugovorom o radu preuzetih obaveza”, kaže se u predloženom zakonu.
Novi zakon o radu ne daje nova ovlašćenja i dužnosti inspekciji rada, a što se tiče kaznenih odredbi propisuje da će one iznositi i do 20.000 eura. Novčanom kaznom od 2.000 do 20.000 eura kazniće se za prekršaj poslodavac koji nema akt o sistematizaciji, ne obezbijedi bezbjedno radno mjesto, ne obavijesti zaposlenog o uslovima rada, ne poštuje ličnost, štiti privatnost zaposlenog i njegovo dostojanstvo za vrijeme obavljanja posla od postupaka nadrećenih, saradnika i osoba sa kojima zaposleni dolazi u kontakt u obavljanju svojih poslova. Ista kazna se propisuje u slučaju nezaključivanja ugovora o radu, ugovori probni rad duže od šest mjeseci, ukoliko sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu na neodrećeno vrijeme, ali i ako ne izvrši transformaciju ugovora o radu sa odrećenog na neodrećeno vrijeme.
Kazne slijede i u slučaju nedavanja dnevnog, nedjeljnog i godišnjeg odmora, kao i nesiplate zarada i uplate doprinosa.
Novi zakon propisuje da radna nedjelja traje 40 sati, ali da sa prekovremenim radom može trajati najviše 48 časova.
“Ako zaposleni radi prekovremeno, ukupno trajanje rada zaposlenog ne smije biti duže od 48 časova sedmično. Prekovremeni rad uvodi se pisanom odlukom poslodavca prije početka tog rada. Zaposlena žena za vrijeme trudnoće, roditelj s djetetom mlađim od tri godine života, samohrani roditelj s djetetom do sedam godina života, zaposleni koji radi sa nepunim radnim vremenom kod više poslodavaca, mogu raditi prekovremeno samo ako dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile”, navodi se u zakonu.