Muljoko je 27-godišnji čistač u jednoj poslovnoj zgradi u Džakarti. Međutim, njegov izgled odaje pripadnost urbanoj srednjoj klasi: obučen je moderno, vozi se na motoru, ima Sonijev smartfvon i futuristički ručni sat-telefon. To je ogromna razlika u odnosu na njegovo djetinjstvo u slamovima južne Sumatre – baš kao milioni njegovih vršnjaka i sunarodnika, Muljoko je “izrastao” iz najvećeg sirmoaštva u pripadnika narastajuće azijske “nove srednje klase”. Međutim, njegovo mjesto u toj srednjoj klasi krhkije je nego što se čini na prvi pogled.
Ovaj mladi Indonežanin zarađuje zagarantovani minimalac, oko sedam dolara po danu, a polovinom tog novca plati neophodne komunalije i ostale mjesečne izdatke i hranu. Najveći dio preostale polovine “pojede” mu gorivo za motor, pa na kraju ostane sa oko 44 dolara za “luksuziranje”, koje najčešće pošalje familiji na Sumatri ili stavi u štek za svoje vjenčanje.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
U međuvremenu moli boga da njega i članove njegove porodice mimoiđu zdravstveni problemi.
Ovaj čovjek je samo jedan među skoro tri milijarde pripadnika nove srednje klase u ekonomijama u razvoju. Prema kategorizaciji Svjetske banke oni žive sa između dva i deset dolara dnevno, što je iznad granice siromaštva. To je veliak razlika u odnosu na 1990. godinu kada je ispod graqnice siromaštva živela čak 1,9 milijarda ljudi.
Ali, takav trenutni status ovog stanovništva ipak je samo privid, piše Financial Times. Od pada Berlisnkog zida globalizacija i tehnološki napredak doprinijeli su da veliki broj ljudi promijeni svoj status, uz dalje bogaćenje bogatih. Međutim, neminovnim usporavanjem ekonomskog razvitka država u razvoju (što je bliži nivo razvijenih zemalja, brzina napredovanja je sve sporija), ekonomska sudbina srednje klase sve je neizvjesnija. Četvoro od deset ljudi na planeti danas živi u pomenutom opsegu.
Njihova ranjivost vidi se na primjeru Indonezije, kada je 1998. zemlja ušla u dvocifrenu recesiju, milioni ljudi su preko noći skliznuli “preko statističkog praga” natrag u siromaštvo. Bili smo svjedoci socijalnih nemira u Brazilu prošlog ljeta baš tih novonastalih pripadnika srednje klase koji su opravdano bili zabrinuti za svoju budućnost u uslovima smanjenog rasta i povećane korupcije. Istovremeno i Kina pokušava da zadovolji potrebe svoje ogromne srednje klase u trenucima tranzicije svoje privrede. Među prepoznatim izazovima za opstanak fragilne srednje klase navode sa kao ključni faktori upravo usporavanje kineske ekonomije kao druge u svijetu, ali i omasovljenje modernih tehnologija kao što je upotreba robota i 3D štampe, koje prijete da dodatno obezvrede određena radna mjesta.
