Međunarodni monetarni fond upozorio je u ponedjeljak kako najveće svjetske banke i dalje primaju implicitne javne subvencije vrijedne čak 590 milijardi dolara zbog svojeg statusa “prevelikih da bi propale” i zbog pretpostavke da će ih vlade spašavati ako se opet uvale u nevolje.
Upozorenje je objavljeno u redovnoj publikaciji MMF-a o globalnoj finansijskoj sigurnosti, koja naglašava neuspjeh reformskih napora u postrecesijskom razdoblju. Nije riješen problem banaka prevelikih da bi propale, uprkos glasnoj lobističkoj kampanji banaka koje tvrde da njihova veličina više nije problem, kažu u MMF-u.
Takmičenje u bankarskom sektoru i dalje je distorzirano implicitnim subvencijama najvećim bankama, a u slučaju još jedne finansijske krize i izostanka novih reformi, poreski bi obveznici opet morali isplatiti milijarde dolara za podršku bankama.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Moralni hazard ne nestaje
Implicitne subvencije pojavljuju se u obliku dobrobiti koje banke i njihovi ulagači imaju zbog pretpostavke da bi ih u slučaju krize opet spašavale države.
Ako bankari znaju da je vjerovatno da će ih vlade spašavati, objašnjavaju u MMF-u, rizičnije će poslovati. Dodatno, ulagači su spremni posuđivati sredstva takvim bankama za nižu cijenu jer mogućnost ‘bailouta’, spašavanja banke od strane države, vide kao oblik osiguranja.
Time se stvara efektivna subvencija za najveće banke, koja iskrivljava tržišno takmičenje i globalni finansijski sistem čini riskantnijim.
Stanje ipak bolje nego 2009.
Prema procjenama MMF-a, najveće globalno aktivne banke, same uživaju u tim efektnim subvencijama koje u SAD-u vrijede od 15 do 70 milijardi dolara, 25 do 110 milijardi u Japanu, 20 do 110 milijardi u Velikoj Britaniji, i od 90 do 300 milijardi eura u eurozoni, zavisno o metodi izračuna subvencija.
MMF je do ovih brojki došao upoređujući troškove osiguranja od defaulta, nemogućnosti plaćanja obveza, za ulagače koji drže obveznice većih i manjih banaka, uz različite kreditne rejtinge za te banke.
Računa se kako su implicitne subvencije manje nego 2009. godine, ali i dalje su značajne.
Reforme ipak dolaze na red
Procjene MMF-a odnose se na 2011. i 2012. godinu, nakon što su mnoge zemlje završile s reformama bankarskog sistema, kao što je bio američki zakon Dodd-Frank, kojim su se SAD željele zaštititi od banaka «prevelikih da bi propale» pronalaženjem načina da se velike banke ugase bez izazivanja krize.
“Subvencije su posvuda porasle za vrijeme krize, ali su odonda smanjene u većini zemalja, jer banke sređuju svoje bilanse, a reforme dolaze na dnevni red”, kažu iz MMF i dodaju: “Sve u svemu, očekivana vjerovatnoća da će se sistemski važne banke spašavati ostaje visoka u svim regijama”.
Nalazi MMF-a upućuju da reforme nisu bile dovoljno djelotvorne.
