Ovih dana ponovo se prebrojavaju radnici Kombinata aluminijuma Podgorica KAP. Prema novoj sistematizaciji nema mjesta za devedeset i dva radnika, što znači da će radno mjesto zadržati njih 733.
Prašina koja se, doduše sa pravom već godinama podiže oko pitanja zaposlenih u toj kompaniji ipak je u drugi plan stavila radnike koji godinama ne mogu da ostvare svoja prava. Radnici se sve češće suočavaju sa kašnjenjem zarada, a oni čije su firme ugašene već godinama čekaju na isplatu zaostalih dugovanja.
Predsjednik Sindikata metalskih radnika Unije slobodnih sindikata Radisav Jauković, kazao je za CdM da je u posljednje dvije decenije samo u metalskoj industriji radna snaga redukovana petnaest puta i da je sa 30 hiljada radnika, Crna Gora spala na dvije hiljade zaposlenih u metalopreradi.
On je podsjetio da su i ti radnici suočeni sa neisplaćenim zaradama.
„Radnici FEP Plužine dobili su platu za januar 2012. godine, u nikšićkom Metalcu kasne tri i po plate, u Rudniku boksita dobili su dio ovogodišnje januarske plate u Rudniku mrkog uglja plate stižu redovno, ali radnici kažu da se zarade umanjuju iz mjeseca u mjesec’’, rekao je za CdM Jauković.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
On je ocijenio da radnici metaloprerade ipak imaju nejednak tretman.
“Prosto je neobjašnjivo, nevjerovatno je da kada je riječ o radnicima KAP-a država uvijek nađe riješenje za beneficirani radni staž, prekovremeno penzionisanje, to isto važi za Željezaru i Boksite, ali kada je Metalac u pitanju, FEP i ostale firme država ima maćehinski odnos prema tim radnicima. Nama ne pripada nikakvo pravo koje bi pripadalo tim ljudima, mi nismo ni radnici ni ljudi,već smo građani drugog reda”, istakao je Jauković .
Ekonomska analitičarka Ana Nives Radović je za CdM ocijenila da je odnos države prema zaposlenima u KAP-u dijelom i političko pitanje iz razloga što se često u fokus stavlja njegov strateški značaj.
“Nema sumnje da bi gašenje KAP-a uticalo na pad bruto društvenog proizvoda BDP i smanjenje izvoza, kao i da bi prouzrokovalo pad kreditnog rejtinga Crne Gore, ali u odnosu na dosadašnje poteze alternative su nesumnjivo postojale. Ono što je sasvim sigurno je da se veliki broj ovih problema ne može riješiti bez priliva novog, stranog kapitala, jer se u vremenu restriktivnog budžeta kakav će nesumnjivo biti i onaj za 2014. godinu na državna sredstva nije moguće osloniti, a o tome koliki je stvarni značaj i potencijal ovih industrijskih subjekata najbolje govori nezainteresovanost stranih investitora za nova ulaganja”, kazala je Radović .
Prema njenim riječima greška države bila je ta što o racionalizaciji u sektoru proizvodnje nije razmišljala tokom investicionog buma.
“Velika je greška što se sa racionalizacijom, naročito u sektoru proizvodnje nije krenulo sredinom prošle decenije kada je rast stranih inveticija bio znatno veći nego sada i što je Crna Gora prilikom izbijanja svjetske ekonomske krize negirala da bi se dešavanja na globalnom nivou mogla odraziti na domaću privredu, zaključila je Radović.
Dubravka Raičević, CdM.me
