Iako zvuči obeshrabrujuće i podsjeća na početak kraja ili sam kraj, termin ’poslijepodne života’ to nije.
Neki psiholozi ovako opisuju dio života koji se vodi riječima ’značenje’ i ’smisao’, a dolazi posle faze u kojoj vladaju ambicija, sticanje, štednja, postavljanje ciljeva sa osnovnom idejom da se urade ’prave stvari’.

Dr Dyer je jedan od čitanijih autora i psihijatara koji se bavi poslepodnevom života. Na pitanja šta se dešava kada zakoračimo u naše ’poslijepodne’, kako da znamo da smo upravo u ovoj fazi i šta nam se u životima mijenja, odgovorio je:

„Karl Jung je napisao da je poslijepodne naših života period kada ego prestaje da bude naša vodeća sila. Nastavljamo putovanje kroz život koje ima značenje. Prijepodne našeg života je zaokupljeno ambicijom – steći što više toga, dopasti se što većem broju ljudi, sačuvati novac, svakodnevno biti spreman za posao, postavljati i postavljati ciljeve, udovoljiti drugima, raditi dobre i ispravne stvari. Čak su nam se i ocjene tokom školovanja vrtjele oko ega koji stvarno vjeruje da smo ono što radimo, što steknemo i ono što drugi o nama misle. Kada nastupi poslijepodne života, ne ’izvršavamo’ život, već radimo ono za šta smo pozvani i idemo tamo gdje nas vodi srce…“

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Ulaznica u poslijepodne života nisu godine ili životno iskustvo. Ukratko bi se moglo reći – znaćete da ste u ovom periodu kada isključite autopilota i prestanete da radite stvari koje treba da se urade kako biste preživjeli svaki dan. Prepoznaćete ovo poslijepodne kada uhvatite sebe kako preispitujete svoje vrijednosti i kada donesete odluku da više nema smisla slijediti želje i ciljeve roditelja, porodice ili poruke sa televizijskih reklama i raskošnih bilborda.

Život suviše brzo prođe da bi vas vozio autopilot koga nije briga kuda biste da se vozite i da li želite baš u tom pravcu i da li biste od života nešto više od same vožnje.

Isključite autopilota i volan u ruke jer oni koji upravo voze kažu da je to najljepši osjećaj i da se to zove život.