Ako poslanici usvoje Predlog zakona o ličnom stečaju potrošača prezaduženi građani, koji opravdano ne mogu da izmiruju svoja dugovanja, imali bi mogućnost da kroz stečaj u određenom vremenskom roku vrate dugove bankama, lizing kućama, komunalnim preduzećima, elektroenergetskim kompanijama.

Taj predlog je pripremila Liberalna paritja (LP) i ove sedmice treba da ga preda u skupštinsku proceduru.

Od zemalja u regionu Slovenji i Hrvatska imaju zakone o stečaju građana, dok se on priprema u Srbiji.

Savjetnik predsjednika LP za ekonomiju, budžet i finansije Jovan Rabrenović kazao je da predlažu zakon kojim se dugovi potrošača tretiraju na sličan način kao kod firmi i koji je sličan nekim zakonima u svijetu.

“Uradili smo predlog zakona, prema kojem se primarna stambena jedinica ne može oduzeti potrošaču”, rekao je Rabrenović “Vijestima”.

On je naveo da je obaveza države da harmonizuje domaće zakonodavstvo sa evropskim, te da bi se po njegovom usvajanju prezaduženim građanima obezbijedio minimum prava i dostojanstva što važi i za povjerioce.

“Potrošači ne bi svakodnevno živjeli u grču da li će i kad biti blokirana njihova imovina i računi od strane javnih izvršitelj kako bi se naplatila potraživanja”, rekao je Rabrenović

Prema predlogu, stečaj može da se pokrene ako je potrošač insolventan što znači da je trajno nesposoban da izmiruje svoje obaveze. Postupak stečaja sprovodi se nad imovinom potrošača, izuzev primarne stambene jedince u kojoj živi.

“Insolventnost potrošača nastupa ako više od šest mjeseci kasni sa jednom ili više dospjelih obaveza u ukupnom iznosu koji prelazi sedmostruki iznos njegove plate ili druge nadoknade koju prima redovno u istim periodima koji nijesu duži od dva mjeseca. Inolventnost nastupa i ako je potrošač nezaposlen i više od pet mjeseci kasni sa obavezama u iznosu većem od 2.500 eura”, navodi se u predlogu zakona.

Prema predlogu, lični stečaj potrošača prvo će se pokušati riješiti vansudskim putem uz pomoć savjetovališta koja bi bila posrednik u sporazumu potrošača i povjerilaca. U savjetovalištu bi se napravio otplatni plan, a ako se dužnik na njega ogluši ili ne pristane išlo bi se na sud koji tada imenuje stečajnog upravnika i pokreće stećaj.

Vansudski sprazum bi trajao dva mjeseca, a u izuzetnim slučajevima bi se mogao produžiti za mjesec ako osobe i službe savjetovališta ocijene da postoji mogućnost postizanja vansudskog sporazuma između potrošača i njegovih povjerilaca.

Pokretanje sudskog postupka ima elemente dobrovoljnosti, pa se potrošaču ponovno pruža prilika da postigne dogovor sa povjeriocima pred sudom u obliku sudske nagodbe. Ako se nagodba ne sklopi, sud imenuje stečajnog upravnika koji u daljem toku postupka ima ključnu ulogu u raspodjeli imovine potrošača i predstavlja most između suda, potrošača i povjerilaca.

Šansa da prezaduženi građani imaju bolju budućnost

Rabrenović je kazao da se predlogom pruža šansa da prezaduženi građani imaju bolju budućnost i život bez pritiska, kao i da je cilj da se nauče da žive u skladu sa primanjima i da troše onoliko koliko zarađuju.

U Liberalnoj partiji očekuju da bi njihov predlog doveo do smanjenog broja postupaka pljenidbe imovine insolventnih građana, većeg stepena namirenja potraživanja povjerilaca, nego što je to sada slučaj.

“Cjelokupnim postupkom određenim predlogom zakona podstiče se srazmjerno rješavanje odnosa između potrošača i povjerilaca s minimalnim učešćem javnih institucija. To će doprinijeti rasterećenju sudova i javnoj percepciji vezanoj za neophodnost restrukturiranja vlastitih obaveza.

Postići će se razvoj javne svijesti o važnosti racionalnog i odgovornog ponašanja”, naglasio je Rabrenović.

Pravila ko se i kako može trsiti duga

Predlogom je, prema evropskim direktivama, predviđeno da se potrošač može u toku stečajnog postupka osloboditi dijela obaveza, ali prije toga se sprovodi period provjere njegovog ponašanja.

U periodu provjere ponašanja koje će sud odrediti, zavisno od količine i vrijednosti imovine potrošača i njegove zaduženosti, on bi bio dužan prijavljivati stečajnom upravniku sve promjene u vezi sa svojom imovinom, pokušati naći posao. Ako ga nema, mora prihvatiti sezonske poslove ako je za njih kvalifikovan i prijaviti svako sticanje nasljedstva koje ulazi u stečajnu masu.

Potrošač ne smije zatajiti nijedan iznos ili imovinu. Vremenski period provjere ponašanja ne može biti kraći od dvije godine, ni duži od sedam godina.

U svrhu zaštite javnog interesa predlogom se popisuju obaveze za koje ne postoji mogućnost oslobađanja i one se odnose na izdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je potrošač dužan izdržavati, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom ili prekršajem, naknadu štete nastalu kaznenim djelom ili prekršajem te poreske obaveze.