Novi oglasi počeli su da se pojavljuju među obavještenjima za zaposlenje i za stanove na centralnoj tramvajskoj stanici u Donjecku.

U oglasima se nudi podizanje novca u nečije ime, u situaciji u kojoj su u tom dijelu zemlje zatvorene banke zbog sukoba između proruskih pobunjenika i ukrajinske vojske.

Bankomati ne rade a banke su zatvorene mjesecima u Donjecku kao i u cijelom istočnom dijelu Ukrajine koji je pod kontrolom proruskih pobunjenika.

Zbog toga moraju da se dovijaju penzioneri, državni službenici i drugi zaposleni koji su plaćeni preko računa kao i svi stanovnici koji hoće da dođu do novca sa svojih računa.

Na oglasu piše “podižem novac za vas”, u potpisu “Juri” koji predlaže susret. Treba doći sa svojom bankovnom karticom i njemu napraviti uplatu preko mobilnog telefona. Za 15 minuta, kaže on, stićiće tekst koji će potvrditi tu uplatu, i on će tada uplatiocu dati keš, uz proviziju od 10 odsto.

U drugom dijelu grada, blizu autobuske stanice razvijen je isti sistem, ali takoreći na industrijskom nivou.

U toj poslovnoj ulici parfimerija je postala tajna banka. Ispred radnje stoji kao čuvar jedan naoružani pobunjenik. Unutra drugi pobunjenik sjedi sa kalašnjikovom u jednom ćošku, a pored njega četiri “oepratera” sjede ispred leptopova, sa svežnjevima novčanica u ruci.

Ispred svakog je mali red. “Klijenti” daju svoju kreditnu karticu i telefonski broj. Operateri izvrše uplatu preko interneta, i kada stigne tekst potvrde oni isplaćuju novac, uz istu proviziju od deset odsto.

Kako navodi agencija Frans pres nemoguće je saznati odakle dolaze desetine hiljada grivni u kešu s kojim se raspolaže u parfimeriji. Na prozoru radnje stoji crno-beli natpis o novom radnom vremeu od 8.00 do 17.00 časova, i piše “ne podižemo manje od hiljadu grivni (32 eura). Takođe je napisan spisak banaka sa kojima parfimerija ne radi.

Jedan 57-ogodišnji penzioner kaže za agenciju Frans pres po izlasku “Tako je sad, rat je. Treba mi novac da platim telefon i hranu”. On i dalje dobija svoju penziju od 3.500 grivni (114 eura) na račun ali ne može da je podigne.

“Ovako je tri ili četiri mjeseca. Kijev je za sve to odgovoran”, kaže ovaj čovjek koji daje samo svoje prvo ime, Aleksandar. Kaže da mu je žao što mora da plati 10 odsto provizije ali je zadovoljan što nije morao autobusom da putuje da bi došao do svog novca.