Vlada Republike Hrvatske održala je danas telefonsku sjednicu na kojoj je prihvatila i u hitnu saborsku proceduru poslala Konačni predlog zakona o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Ovim se prijedlogom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 75/2009, 112/2012, 142/2013 i 147/2013) iza članka 11.c dodaje novi članak 11.d kojim se za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete, odnosno obroke u redovnoj otplati, kurs CHF prema kuni utvrđuje na nivou 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovog Zakona.
Pritom je razlika visine anuiteta, odnosno obroka, primjenom tako određenog kursa, u odnosu na kurs slobodno formiran na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje, trošak kreditne institucije.
Cilj donošenja ove hitne mjere je ublažavanje velikog dužničkog tereta za korisnike kredita u CHF, izazvanog naglim porastom kursa te valute na međunarodnim deviznim tržištima, zbog odustajanja Švajcarske narodne banke od obrane minimalnog kursa od 1,20 CHF za euro.
Posljedica navedenoga je i promjena tečkursa aja kune u odnosu na CHF te je sa 6,39 kuna za 1 CHF, kurs porastao za cca 18% (na 7,54 kune za 1 CHF) uz dalju visoku volatilnost kursa. Kako nagli skok kursa CHF ne bi dodatno negativno opteretio dužnike do mjere da nemogućnost vraćanja kredita postane pravilo, a ne izuzetak, predlaže se ova kratkoročna mjera fiksiranja kursa CHF u odnosu na kunu na razdoblje od godinu dana.
Dalje aktivnosti biće usmjerene na iznalaženje trajnijeg rješenja za dužnike čiji je dug vezan uz CHF u vidu konverzije duga u kunu ili euro, gdje se u kreiranju modela očekuje aktivno uključivanje Hrvatske narodne banke i kreditnih institucija.
Ovaj Zakon primjenjivaće se isključivo na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF sklopljene prije stupanja na snagu ovoga Zakona. Za primjenu povratnog djelovanja ove odredbe postoje posebno opravdani razlozi. Procijenjeno je, naime, da je cilj zaštite potrošača – korisnika kredita vezanih valutnom klauzulom uz švajcarski franak (CHF) – veći od značaja pravne nesigurnosti povjerilaca u tom ugovornom odnosu.
