Tradicionalan obrazac školuj se – radi – idi u penziju i odmori – više ne postoji. Šta nam preostaje? Svijet je postao jedno čudno mjesto. Tehnologije su ubrzale ritam života, a kriza je odložila datum odlaska u penziju, i još po nešto. Alternativa štednji za stare dane je odlaganje penzije, ako je moguće beskonačno.
Profil pedesetogodišnjakinje, danas sezonske radnice (ili čak ni to), nekada zaposlene u pristojnom, danas posustalom preduzeću, nikome nije stran.
Ona se nije nadala da će postati otelotvorenje viška radne snage na birou, i njoj nemamo šta zamjeriti. Rodila se u nekom drugom vremenu.
A šta je sa onima u punoj radnoj snazi koji danas rade – prijavljeni, neprijavljeni, u ilegali, inostranstvu? Oni već mogu da se pripreme, ako ništa, barem ih neizbježno neće iznenaditi. Faktor rizika izbacujemo iz jednačine.
U Britanskim medijima je prošle nedjelje objavljen izvještaj o penzijama. U izvještaju piše da velik broj građana vrlo malo štedi za stare dane i suočava se sa situacijom da “radi dok ne svisne”. Ni kod nas situacija nije bajna.
Po ovoj logici, alternativa štednji za stare dane je odlaganje penzije, ako je moguće beskonačno. Ko je šašav da odvaja novac za privatni penzijski fond? Pet mogućih scenarija Tradicionalan karijerni put – zapošljavanje posle srednje škole ili fakulteta, napredovanje uz hijerarhijsku ljestvicu do kasnih četrdesetih i odlazak u bezbrižnu penziju – više ne postoji. Ovaj model se mijenja, a Financial Times je napravio pet mogućih scenarija:
1. Vaš problem
Vlasnici smatraju da je to radnikov problem, ne njihov. Oni razumiju da penzije nisu tako dobre kao što su nekada bile. Oni shvataju da stariji radnici, koji zbog iskustva više koštaju, blokiraju promociju mlađih kolega. Mnogo je bolje da ih motivišu za penziju i otjeraju u oskudicu. Ovakav scenario može da se osujeti zakonskim ograničenjima za otpuštanje starijih radnika, ili poreskim podsticajima za njihovo zapošljavanje, kakav je kod nas na snazi za radnike starije od 45 i 50 godina.
2. Sporije napredovanje
I vlasnici i radnici prihvataju činjenicu da je danas radni vijek mnogo duži i sve u njihovim karijerama se dešava kasnije. Radnici će se penjati uz hijerarhijsku ljestvicu znatno sporije nego danas, dostižući karijerni vrhunac u kasnim pedesetim. Ova verzija je znatno realnija. Duži rad će teže padati onima čiji posao zahtijeva fizički napor, ali je činjenica da i oni na lagodnijim radnim mjestima vremenom postaju usporeniji.
3. Zlatno doba
Kasniji odlazak u penziju će uvesti radnice u zlatno doba. Razlika u platama između žena i muškaraca se povećava u periodu reprodukcije. Ako ljudi rade duže, žene će dobiti bolju mogućnost da ponovo rade puno radno vrijeme, kada djeca postanu samostalnija. Imaće nekoliko decenija viška da osvoje one poslove koje danas ne mogu.
4. Model Carlosa Slima
Kompanije će prihvatiti model Carlosa Slima. 2014. telekomunikacioni magnat iz Meksika je umjesto penzionog plana, svojim starijim radnicima ponudio trodnevnu radnu nedjelju. Na ovaj način svi dobijaju. Kompanija zadržava starije iskusne radnike, a oni rade dosta opušteniji. Sve ovo pod uslovom da stariji radnici mogu da priušte smanjenje radnih sati.
5. Moje mjesto pod suncem
Stariji radnici nalaze svoje mjesto pod suncem. Ova opcija se nadovezuje na prvu, u kojoj kompanije odbijaju da se prilagode novoj situaciji i otpuštaju svoje radnike. Umjesto da odbijaju neizbježno, ovi ljudi se samozapošljavaju, nudeći svoje usluge onima kojima su potrebne.
Kamatica
Činjenica je da se na osnovnu penziju ne možete oslanjati. Naš PIO fond je kao protočni bojler, radno aktivna radna snaga isplaćuje trenutne penzije, ona ne sakuplja za svoje stare dane. Da li će i za koga dovoljno da poteče, bolje da ne mislimo.
