Svaka tvrtka na čelu svoje organizacije ima šefa. No, to ne znači da je ta osoba u isto vrijeme i pravi vođa, lider. Jedno je biti šef, nešto potpuno drugo biti lider. Mali broj kompanija na čelnom mjestu ima osobu koju se može okarakterizirati kao lidera. Postoje lako prepoznatljivi znakovi i obrasci ponašanja koji mogu pomoći u raspoznavanju ova dva navedena tipa, a ovo su neki od njih.

Šef usađuje strah, dok lider stvara atmosferu punu entuzijazma.

Šef za greške krivi druge; lider odmah krene u ispravljanje situacije, pokušava razumjeti što je dovelo do greške.

Dok šef misli najprije na sebe , lider razmišlja za cijelu grupu. Prvi koristi zamjenicu ‘ja’, drugi ‘mi’.

Šef zna kako se rade stvari, ali lider to pokazuje na vlastitom primjeru.

Šef zavisi od svojeg autoriteta, kada ga izgubi izgubio je i poštovanje. Lider je dio tima, on zavisi od međusobnog poštovanja i povjerenja. Prvi navedeni daje naredbe, lider pita i sluša svoje ljude.

Šef pripisuje zasluge sebi, dok pravi lider zasluge dijeli sa svojim ljudima.

Ono što je temeljna razlika u svakom od navedenih primjera je shvatanje samoga sebe. Lider sebe vidi kao čovjeka koji je ovdje zbog drugih, da radi s njima i nauči od njih, kao i oni od njega. ‘Šef’ smatra da je nepogrešiv, bitniji od ostalih. Veliki ego je nešto čega bi se svako ko je na vrhu piramide, trebao odreći. Misliti da ste uvijek u pravu, ne prihvatanje ničijeg mišljenja osim vlastitog, zatvoreni um za nove mogućnosti…To su glavne prepreke u transformaciji iz šefa u lidera.