Psihološka istina glasi: koliko god samosvjesni bili, ljudi oko nas su naša ogledala (možda i tim prije). Shodno tome, naše ponašanje, čak i stav, podsvjesno se mijenja u odnosu na okruženje i očekivanja koje drugi ima od nas. Ako ste, na primjer, doživjeli da budete i asistent asistenta, i direktor sektora (svaka čast!) u istom okruženju, bezmalo znate o čemu se radi.
S obzirom na sezonu, bavićemo se ovim fenomenom ni manje ni više nego na primjeru Deda Mraza. Ne, ne radi se o Koka-koli i priči o komercijalizaciji Svetog Nikole koja nam je ionako svima dosadila. Radi se o običnom čovjeku koji je starenjem, jednostavno, postao centralni lik božićnih praznika.
Džonatan Mit rodio se 1955. godine u Baltimoru. Studirao je na Njujorškom univerzitetu i otpočeo karijeru kao televizijski producent, što ga je na posljetku odvelo mahom do rada na dječjim emisijama ispred Nickleodon-a i Discovery Kids-a. S obzirom da mu je karijera manje-više konstantno išla uzlaznom putanjom, Mit bi vjerovatno nastavio da se bavi produkcijom sve do penzionerskih godina – da „sudbina“ nije odučila da ga pretvori u nešto drugo. Kako je od pojave prve ozbiljnije brade na svom licu pustio facijalnim dlakama da vode svoju politiku, vrlo duga brada ga je zatekla i kada je u ranim pedesetim godinama svog života počeo ubrzano da sijedi. Ispravka – da bijeli. Neuobičajena sniježno bijela, kovrdžava brada i kosa odjednom je postala atrakcija, a Džonatan selebriti svoje vrste. Nije bilo dana a da se nepoznato dijete ne oduševi njegovom pojavom: „Mama, vidi, Deda Mraz!“
Kad ti život da limun… šta onda?
Došao je decembar i Džonatanova žena je pomislila kako bi moglo da bude veoma zabavno da nabavi svom mužu prigodan kostim. Poklon je stigao a Deda Mrazov dvojnik u trenutku postao Deda Mraz lično. Jednog jutra, kako to već ide pod tušem, Mit u je sijevnulo sljedeće: „Koliko često ljudi imaju neku priliku tik pred nosom – a nekako uspiju da je ne vide?“
Obukao je svoje novo crveno odijelo, otišao u tržni cantar i tamo proveo, kako je sam rekao, „jedan od najdivnijih dana svog života“. Željan ove svojevrsne „kiše srećnih hormona“, uzrokovane dječjom radošću i zagrljajima, Mit odlučuje da napravi zaokret u svojoj karijeri i postane ful-tajm Deda Mraz. Ovo je bila jedinstena prilika za njega (a i sve nas) da sazna da na ovom svijetu postoji nešto što se zove International University of Santa Claus gdje, je li, polaže ispite sve do diplome, stičući titulu Master of Santa Claus. Jeste. Predmeti su se uglavnom ticali istorije Deda Mraza i pratećih likova u različitim kulturama, tradicije, održavanja brade i imidža generalno, vožnje sanki sa i bez povorke irvasa. Zvuči kao Hogvorts, samo što zapravo – postoji. Tu je i praktičnija nastava u dodiru sa psihologijom djece i roditelja, ples, spravljanje drvenih igračaka, ali i ona orijenisana na biznis – pravo, zaključivanje ugovora i slično. Koliko god djelovalo bizarno ili čak besmisleno, zamislite da ste čarobni deda koji ispunjava sve želje i da vam u krilo sijeda maleno dijete koje vas lijepo zamoli da mu za ovaj Božić vratite izgubljenog ljubimca ili, još gore, nekoga ko je preminuo. Isto tako, postoje djeca koja obećaju bezgranično povjerenje prema dedi te mu povjeravaju razne tajne na koje je ponekad nužno reagovati. Upravo se ovde taloži materijal za nastavu Univerziteta za Deda Mrazeve koja od svakog polaznika pravi dječjeg psihologa – početnika.
Nakon diplomiranja, svaki novopečeni profesionalni Deda Mraz nalazi se na istom raskršću kao i svi zbunjeni apsolventi – „šta ću sad sa životom?“ Uzmimo u obzir i da je Deda Mraz o kome govorimo već bio zagazio u pedesete. Na ruku mu je išlo i to što je njegova kilaža tačno podražavala očekivanu (ne može bez stomaka i obraščića), na šta je Mit skrenuo pažnju da je adekvatnije zvati „organski Deda Mraz“ nego „debeli“.
Nije prošlo mnogo, Mit ne samo da je ozbiljno zarađivao, već je njegov posao postao dvadesetčetvoročasovni, svih sedam dana u nedjelji. „Kada ljudi, a posebno djeca, tako reaguju na tebe, kada tokom dana primiš toliko ljubavi i zahtjeva za najiskrenije želje, počinješ da se ponašaš i razmišljaš kao Deda Mraz i u slobodno vrijeme. To postaje tvoja misija i tvoja velika odgovornost. Jedna psovka, mrštenje ili povišen glas bez velikog razloga može da uništi nečiju djetinju bajku i sliku o dobrom deki zauvjek. Na to sam počeo sam sebe da podsjećam kada se neko ugura ispred mene u redu na kasi, ili u saobraćaju i u toliko drugih, svakodnevnih situacija. I tako sam, zahvaljujući svojoj bradi, otkrio magiju ljubaznosti.“
Ispostavilo se da se bivši producent u novu ulogu uživio dovoljno da su onjega počele da se otimaju najveće svjetske kompanije. Kada je na red došla ona s početka teksta, Koka-kola, Met je glumivši u njenoj reklamnoj kampanji završio na svjetskoj turneji pri čemu je obišao 120 zemalja i zaradio ogromne novce. Još uvjek zarađuje. Kada su ga pitali kako je pobijedio konkurenciju, odgovorio je: „Mislim da imam odgovarajuće obraze“.
Vanja Mlađenović, MojaFirma
