Život danas teško može da se zamisli bez različitih uređaja, a naročito pametnih telefona koji se koriste za sve od obavljanja razgovora do finansijskih transakcija. Telefoni su u sebi okupili različite sprave iz prošlosti, te zamijenili pomagala poput sprava za mjerenje, baterijskih lampi, ručnih satova, te mnoge druge.
Pametni telefoni su transformisali život u tolikoj mjeri da se često zaboravi da su postali popularni prije nešto malo više od deset godina. U to vrijeme je Apple objavio prvi iPhone, te korisnicima omogućio obavljanje niza funkcija uz pomoć samo jednog uređaja, a danas se pored pametnog telefona u prosjeku provodi do pet sati dnevno.
Zahvaljujući brzini kojom tehnologija napreduje, sve češće se postavlja pitanje o tome koja će tehnologija zamijeniti pametni telefon, budući da korisnici u brojnim anketama predviđaju da će ovaj biti prevaziđen do 2020. godine. Stručnjaci prognoziraju da će se iz tehnologija poput virtualne, te proširene stvarnosti, potom vještačke inteligencije i nosivih elektronskih uređaja, izroditi nova generacija uređaja, koja će izmeniti naše svakodnevno iskustvo čak i više nego što je to bio slučaj sa pametnim telefonima.
Neki stručnjaci kažu da će transformacija biti toliko velika da ćemo od iskustva pristupanja internetu, doći do toga da u okviru istog živimo. Dodaju da će uređaji nove generacije koristiti tehnologije virtualne i proširene stvarnosti da projektuju informacije u vidno polje korisnika, te će tako eliminisati potrebu za ekranom. Tako će se aplikacijama upravljati uz pomoć glasovnih komandi, te gestova, a pomoću različitih senzora koji će simulirati dodirivanje različitih komandi, te objekata. Pretpostavlja se i da će kucanje postati rijetkom vještinom, te se pridružiti ručno pisanoj riječi.
Jedno od zanimljivijih predviđanja odnosi se na to da u budućnosti nećemo morati da unosimo toliko informacija u uređaje, budući da će nove generacije digitalnih asistenata, koje će biti daleko intuitivnije od današnjih, znati šta želimo da saznamo ili uradimo prije nego i sami toga postanemo svjesni. Tako se pretpostavlja da će sprave u bliskoj budućnost na osnovu pokreta očiju korisnika znati šta ovaj želi, te će mu, na primjer, ako nešto posmatra duže od dvije sekunde, automatski ponuditi dodatne informacije o posmatranom objektu.
Nešto malo više zastrašujuća informacija odnosi se na to da će digitalni asistenti u budućnosti konstantno šaputati u uvo korisnika, te mu nuditi informacije koje samo on može da vidi, što bi moglo da bude korisno u slučajevima kada ne možemo da se sjetimo nečijeg imena, ali možda nešto manje korisno kada je u pitanju očuvanje moždanih funkcija, te memorije.
Tu je i mogućnost po kojoj će digitalni asistent jednog korisnika moći da komunicira sa asistentom drugog, te tako omogući da se izaberu načini za interakciju sa određenim, ili svim osobama. Slične opcije postoje i danas, te je ljudima sve više omogućeno da žive u svojim malim svjetovima, u okviru kojih im je lakše da zaborave da postoje drugi i drugačiji, koji svijet posmatraju sa udobnijih ili manje udobnih pozicija.
