Donald Friese odrastao je u siromaštvu, trudio se kako bi postigao više u životu i kada je zasjeo na tron odlučio je da svoje bogatstvo podijeli s onima koji su ga zarađivali zajedno s njim.
– Nisam to sve mogao izgraditi bez mojih radnika i zato sam smatrao da je fer da dio svoje zarade podijelim s njima, rekao je Friese.
– Znate kako kažu da su neki ljudi rođeni kako bi jeli sa zlatnom kašikom. Ja čak nisam imao ni kašiku, kaže 75-godišnji Donald Friese dok sjedi u sterilnom korporativnom birou za konferencije u Los Anđelesu.
Friese je pobjegao od siromaštva u kojem je odrastao u Pensilvaniji 1958. tako što se odmah po završetku srednje škole prijavio u vojsku. Onde je proveo tri godine, a potom se preselio u Kaliforniju sa svega 125 dolara u džepu.
Zaposlio se u skladištu distributera za industriju stakla kao šesti radnik. Polako je napredovao, sve više i više sve dok nije stigao do mjesta partnera u kompaniji. Kada se 1997. stariji partner otišao u penziju, Friese je kupio drugu polovinu kompanije koju do tada nije posjedovao. Tokom godina posao je proširivao, a potom se upustio i u proizvodnju.
Danas kompanija distribuira ili proizvodi više od 65 hiljada proizvoda za industriju stakla.
"/>Sam za nju kaže kako proizvodi sve osim samog stakla. Kada je napunio 70 počeo je razmišljati kako tokom idućih godina u životu da održati kompaniju. Tražio je kupca i odlučio se da je proda jednom od inače svojih najvećih kupaca, irskoj firmi CRH.
Friese je za kompaniju dobio 1,2 milijarde dolara u kešu i 100 miliona dolara u akcijama. Novi kupac zadržao je svih 1600 radnika. Kada je Friese platio porez ostalo mu je 885 miliona dolara.
Pritom svemu je zadržao skladište i distribuciju kroz centre u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Evropi i Australiji. Forbes je njegovu vrijednost procijenio na milijardu dolara.
Kako bi se zahvalio svojim zaposlenima iznos od 85 miliona dolara odlučio je da isplati kao bonuse. Radnik je minimalno dobio 5 hiljada.
Izvor: Nezavisne
