Da li nam treba keš? Ljudi su koristili sve vrste stvari za razmjenu predmeta ekonomske vrijednosti – rijetke metale, niske školjki i čak vrčeve viskija. Ovi predmeti su postali efemerniji, papirni novac zamijenio je većinu novčića, a danas digitalne forme često zamjenjuju papir.
Može li fizička gotovina u potpunosti nestati? Ekonomisti vide sjajne benefite u bezgotovinskom društvu: niže transakcione troškove, nove alate za upravljanje ekonomskim rastom i dokidanje utaje poreza i pranja novca.
Kritičari vide eroziju privatnosti, zastrašujuće nove moći za tiranine i povećanje nejednakosti.
Singapur, Holandija, Francuska i Švedska imaju najviše nivoe bezgotovinskih transakcija na svijetu, ali Švedska se vidi kao najvjerovatnija prva zemlja bez gotovine. Do 2015. godine, samo jedna od pet transakcija u prodavnici uključivala je gotovinu, prema švedskoj centralnoj banci, koja sada razmatra i da izda kripto valutu. Švedske crkve su postale rani primaoci donacija preko mobilnih telefona. Kineski stanovnici su rapidno počeli raditi bez novca, zahvaljujući sistemu koji koristi šifrovane kodove na telefonima za transakcije. Konzorcijum za kreditne kartice radi na tome da ga proširi globalno. U Indiji, 255 miliona ljudi koristi Paytm, sedam godina star startup pod pokroviteljstvom kineske kompanije Alibaba Group Holding Ltd., koji pruža plaćanja kroz virtuelni novčanik.
Citibank Australija prestala je da prihvata gotovinu u svojim filijalama pošto je većina njihovih klijenata prihvatila digitalne transakcije. A Evropska centralna banka odlučila je da zaustavi proizvodnju novčanice od 500 eura u 2018. godini kako bi se suprotstavila finansiranju terorizma.
Indija je bila ozbiljno uznemirena odlukom vlade u novembru 2016. godine da iznenada zamijeni veće račune koji su činili 86 posto valute u opticaju kako bi se suprotstavila poreznoj evaziji i falsifikatorima. Nedostatak zamjenskih računa znači da su se kompanije trudile da isplate zarade, a milioni siromašnih ljudi nisu mogli kupiti hranu. Vlada je povukla odluku u junu 2017. godine, nakon što je fijasko smanjio ekonomski rast, iako će se njegovi efekti osjećati gotovo godinu dana kasnije.
Od rimskog doba, ljudi su probali mnoge alternative za nošenje gotovine. Arapski trgovci razvili su mjenice za finansiranje međunarodnih transakcija, sistem koji se proširio u Evropu u kasnom srednjem vijeku. Najraniji primjer modernog čeka bio je na računu Clayton-a i Morris-a, zlatarske banke u Londonu, 16. februara 1659. Sljedeća revolucija započela je sa zaboravljenim novčanikom. Godine 1949, američki preduzetnik Frank McNamara je posjetio restoran Majors’s Cabin Grill u Njujorku i imao je neprijatan trenutak, pa je njegova žena platila račun. Ali to mu je dalo ideju, i mjesecima kasnije se vratio u isti restoran, ovog puta plaćajući malom kartonskom karticom. Tako je rođena industrija kreditnih kartica. Ubrzo nakon toga, banke su počele usvajati računarske sisteme koji su olakšali praćenje novca digitalno. Zatim je došao prvi bankomat koji je otvoren u Londonu 1967. godine. Debitne kartice su prvo testirane godinu ranije, ali su počele da se izdaju u velikom broju osamdesetih godina prošlog vijeka kada su ATM mreže rasle. Online bankarstvo je stiglo u narednoj deceniji, što je jednom za svagda okončalo dominaciju gotovine.
Za vlade, oslobađanjem od gotovine spriječilo bi se izbjegavanje plaćanja poreza i trgovina drogom. Preduzeća ne bi uštedjela samo troškove transakcija, već bi mogla imati koristi jer bi bezgotovinska plaćanja dovela do toga da potrošači kupuju više. Neki ekonomisti kažu da bi centralne banke mogle efikasno da se bore protiv recesija time što će nametnuti negativne kamatne stope – efektivno porez na štednju znači podsticanje potrošnje – ako brana za gotovinu ne bi bila dostupna kao način za izbjegavanje kazne.
Kritičari kažu da u digitalnoj ekonomiji vlade i banke mogu preuzeti kontrolu nad vašim finansijskim životom; sa potezom prekidača mogu vas ostaviti bez novca. Mreže mogu propasti. I svi bi mogli biti podložni cyberattacku ili nestanku struje, kao što su stanovnici Portorika nakon uragana Marije našli uništenu većinu ostrvske električne mreže. Za siromašne na svijetu, argumenti o tome da se radi bez novca, imaju i dobre i loše strane. Milioni siromašnih ljudi u zemljama u razvoju zavise od gotovine za kupovinu robe za vrlo male količine, često samo cente. Ne mogu svi oni priuštiti telefone ili druga sredstva za interakciju sa digitalnom gotovinskom mrežom.
To bi moglo učiniti da ljudi nemaju jednak pristup bankarskim uslugama čineći ih građanama druge klase. S druge strane, usluge poput Paytm-a u Indiji i mobilnih telefonskih mreža kao što je kenijska M-Pesa omogućile su ljudima u udaljenim selima da isprobaju nove usluge poput mikro-poslovnih kredita.
(Autor: Srinivasan Sivabalan, Bloomberg)
